Nekad je nužno odabrati stranu

Zaštita manjinskih prava nije samo imperativ nego jedini način opstanka normalnog društva. Zato je važan Queer

Veliki jubilej Queer Zagreba u zemlji u kojoj se licemjerno proklamira jednakost

27.05.2017., Zagreb - Umjetnicki direktor festivala Queer Zagreb Zvonimir Dobrovic vjencao se sa svojim partnerom Brunom Isakovicem na krovu Muzeja suvremene umjetnosti, sto su iskoristili za lansiranje Fonda za druge, Fund for Others, namijenjenog financiranju nezavisnih umjetnika. "nPhoto: Marko Lukunic/PIXSELL
FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Izlizana mantra o većinskom katoličkom duhu ove slučajne i navodno sekularne države, nije ništa drugo nego trik kojim svoju vlast podmazuje dvolična vladajuća administracija

“Sad malo prije kad sam prolazio kroz Importane podhodnik su mi dva lika, hodajući blizu iza mene, dobacivala: Jebote, ovaj ispred izgleda ko pederčina, obučen si ko peder čuješ?!! Jebote kako bi te tukli!!!! Pederu!

Ja sam glumio da ne čujem, tipkao sam na mobitel. Naravno da sam se usrao. Sve mi se od prije vratilo. Svaki napad koji sam zbog pederluka doživio. Traume skroz ne prolaze nikada. Jedino mi kao društvo možemo postati bolji i zato je bitno da svi dođete na Queer Zagreb! SVI!!!”, emotivno je neki dan na svom Face profilu napisao koreograf i plesač Bruno Isaković.

Licemjerno proklamirana jednakost

Ova Isakovićeva društvenomrežna glosa je kristalno jasan dokument o stanju stvari Hrvatske. Zemlje koja je u neprestanoj talačkoj krizi licemjerno proklamirane jednakosti. Dvostruka mjerila svakodnevni su aršini zamagljivanja stvarnosti.

Ako su na ustavnom papiru, onako lijepo uvezanom u kožu, zajamčena prava svih građana bez obzira na rasnu, nacionalnu, vjersku i spolnu različitost, u praksi se mrzilački rigidni diskurs tretira maltene kao poželjni folklorni običaj.

Izlizana mantra o većinskom katoličkom duhu ove slučajne i navodno sekularne države, nije ništa drugo nego trik kojim svoju vlast podmazuje dvolična vladajuća administracija. Razbahaćena kamarila koja prezrivo nojevski ne želi da zna jedno: štititi manjinska prava ne samo da je imperativ, nego i jedini način opstanka normalnog društva. Od tako uglavljenog ciničnog stava moći, do nasilja na svakodnevnom asfaltu, tek je malo koraka.

Dvadeset godina umjetnosti, ljubavi i aktivizma

Upravo je Bruno Isaković jedan od autora (uz Natašu Rajković) hrvatsko-argentinske predstave Yira, yira. Jake dokumentarne socijalne priče o seksualnoj eksploataciji i izrabljivačkoj moći platežnih predatora, koju su Bruno i Nataša radili sa seksualnim radnicima i radnicama te performericama i performerima iz Argentine.

Tom će se predstavom na sceni HNK Zagreb 24. maja početi obilježavati (i trajat će sve do 5. juna) važna obljetnica: 20 godina Queer Zagreba. Dvadeset godina umjetnosti, ljubavi i aktivizma –kako glasi i slavljenička egida festivala željezne volje, hrabre vizije i emotivne građe – pod vodstvom osnivača i umjetničkog direktora Zvonimira Dobrovića, ubilježilo se u jedan od istinskih praznika budućnosti ove zemlje.

Rovovska izdržljivost Queer Zagreba

Hrvatska ogrezla u prošlost, neprestano se koprca u retrogradnim merkurima frustracija iz kojih se olako proizvodi izravno nasilje ili rutina netrpeljivosti. Prema pojedincima, drugima, drukčijima, onima koji se usude voljeti, autsajderima i svojima. Zato je magični jubilej rovovske izdržljivosti Queer Zagreba jedan od onih atomskih skloništa otpora. Sposobnih za iscjeljivanje društvene pravde.

Stotinu umjetnika i aktivista iz cijelog svijeta ovogodišnjem će ponosnom slavljeniku podariti niz hrabrih bitaka za dostojanstvenu ljudskost i ljubav. I u to ime objaviti jedini poželjni rat – rat protiv svake, najsićušnije klice mržnje. Do posljednjeg daha. Zahvalni smo im na toj dugoj dvadesetogodišnjoj lekciji morala i nade.