Prije samo pola godine, ili tri mjeseca, doslovno su svi mediji u Hrvatskoj, baš unisono, neovisno od političko svjetonazorskih orijentacija, proglašavali Zorana Milanovića čovjekom izvan kontrole, oriđinalom i redikulom, ekscentrikom i lunatikom, koji, eto, teško kompromitira dužnost predsjednika Republike. Pa ipak, Zoran Milanović najpopularniji je političar u Hrvatskoj.
Ne smatra ga se odgovornim i suprotstavio se premijeru
Kako je to moguće? Nekoliko je očiglednih razloga Milanovićeve popularnosti. Prvi je onaj strukturalni. Budući da predsjednik Republike ne raspolaže izvršnom političkom moći, njega (ili nju) biračko tijelo nikad ne smatra odgovornim za stvarne probleme u zemlji.
Za sve moguće nedaće u Hrvatskoj u očima je javnosti odgovorna Vlada, pa zatim lokalne vlasti. Nikad predsjednik Republike. Zbog toga su, uostalom, i Stjepan Mesić, i Ivo Josipović pa čak i Kolinda Grabar-Kitarović skoro uvijek održavali veoma dobre rejtinge.
Drugo, mnogo značajnije. Predsjednik Milanović suprotstavio se Plenkovićevu pokušaju preuzimanja prevelikog dijela vlasti.
Kritizirao je Plenkovića koji je preuzimao kontrolu
Zoran Milanović savršeno razumije glavne smjerove političkih trendova u Hrvatskoj. Pa je tako odmah shvatio da Andrej Plenković želi kontrolirati sve bitne društvene i političke procese u zemlji, bez obzira na ustavne i zakonske propise i bez obzira na onu temeljnu postavku, koja definira liberalne demokracije: ta postavka kaže da javnost, građani i razne društvene institucije stalno trebaju djelovati protiv prevelikih ovlasti središnje izvršne vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo pravilo, što ga je precizno definirao John Stuart Mill u esencijalnom eseju “O slobodi”, zapravo je conditio sine qua non samog opstanka liberalne demokracije. Tko god pokušava preuzeti potpunu kontrolu nad društvom, kao što je to zadnjih godina činio Andrej Plenković, mora biti izložen najoštrijoj kritici i žestokom otporu. U suprotnom i našem društvu prijeti opasnost da se pretvori u kvazidemokratske diktature poput Mađarske i Srbije.
Milanović je savršeno razumio opasnost Plenkovićeve tendencije ovladavanja svim mogućim segmentima društvenih i državnih poslova, što je stvarni izvor njegovih neugodnih sukoba s predsjednikom Vlade. Sve su drugo samo povodi.
Milanović je dobio širu glasačku potporu
I treće, Zoran Milanović izašao je iz fiktivne idealtipske ljevičarske paradigme modernog hrvatskog političara, što mu je na kraju donijelo širu glasačku potporu. Milanović je dodijelio odlikovanja brigadama HVO-a, jer su te brigade zaista sudjelovale u oslobađanju Republike Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milanović je, po tko zna koji put, odbacio romantičarsku ideju građanske Bosne i Hercegovine. Milanović je pozitivno vrednovao pojedine aspekte državničkog djelovanja Franje Tuđmana (o čemu je, uostalom, prvi put govorio prije najmanje osam godina).
Počeli su ga proglašavati žestokim desničarom
Ove su se činjenice pretvorile u njegov istočni grijeh u očima zelotskih lijevih protagonista naše javne scene, koji su predsjednika Republike počeli proglašavati žestokim desničarom. Međutim, mali fact checking pokazuje nešto sasvim drugo: tko je prvi naložio da se u Vukovaru postave ćirilični natpisi? I je li čovjek koji je to naložio uistinu opasni desničar i nacionalist?
No, hrvatski su radikalni ljevičari već davno postali jednako bedasti i neobjektivni kao i hrvatski radikalni desničari. U svakom slučaju, Zoran Milanović našao se pod baražnom vatrom svih mogućih ideologiziranih, interesnih, ali i dobronamjernih čimbenika u hrvatskoj javnosti. Usprkos tome, on je danas najpopularniji političar u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina često zapakirana u nezgrapne rečenice
Uz okolnosti, koje smo upravo opisali, glavni je Milanovićev argument, koji ga čini popularnim, naprosto istina. Milanović je govorio i govori istinu u protudemokratskim namjerama Plenkovićeve Vlade kao što govori istinu o stanju u Bosni i Hercegovini, ili o neophodnoj potrebi da Hrvatska kupi nove ratne zrakoplove.
Milanovićeva je istina, vrlo često, zapakirana u krajnje nezgrapne rečenice, što je problem njegova temperamenta. Međutim, javnost je, kako istraživanja pokazuju, prepoznala da je predsjednik Republike uglavnom u pravu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Milanović najpopularniji političar u Hrvatskoj?
Nekoliko je razloga zašto Milanović završava godinu kao najpopularniji političar
Zoran Milanović izašao je iz fiktivne idealtipske ljevičarske paradigme modernog hrvatskog političara, što mu je na kraju donijelo širu glasačku potporu
Zoran Milanović završio je prvu godinu predsjedničkog mandata kao najpopularniji političar u Hrvatskoj, prema istraživanju Crobarometra, koje se općenito smatra relevantnim.
Prije samo pola godine, ili tri mjeseca, doslovno su svi mediji u Hrvatskoj, baš unisono, neovisno od političko svjetonazorskih orijentacija, proglašavali Zorana Milanovića čovjekom izvan kontrole, oriđinalom i redikulom, ekscentrikom i lunatikom, koji, eto, teško kompromitira dužnost predsjednika Republike. Pa ipak, Zoran Milanović najpopularniji je političar u Hrvatskoj.
Ne smatra ga se odgovornim i suprotstavio se premijeru
Kako je to moguće? Nekoliko je očiglednih razloga Milanovićeve popularnosti. Prvi je onaj strukturalni. Budući da predsjednik Republike ne raspolaže izvršnom političkom moći, njega (ili nju) biračko tijelo nikad ne smatra odgovornim za stvarne probleme u zemlji.
Za sve moguće nedaće u Hrvatskoj u očima je javnosti odgovorna Vlada, pa zatim lokalne vlasti. Nikad predsjednik Republike. Zbog toga su, uostalom, i Stjepan Mesić, i Ivo Josipović pa čak i Kolinda Grabar-Kitarović skoro uvijek održavali veoma dobre rejtinge.
Drugo, mnogo značajnije. Predsjednik Milanović suprotstavio se Plenkovićevu pokušaju preuzimanja prevelikog dijela vlasti.
Kritizirao je Plenkovića koji je preuzimao kontrolu
Zoran Milanović savršeno razumije glavne smjerove političkih trendova u Hrvatskoj. Pa je tako odmah shvatio da Andrej Plenković želi kontrolirati sve bitne društvene i političke procese u zemlji, bez obzira na ustavne i zakonske propise i bez obzira na onu temeljnu postavku, koja definira liberalne demokracije: ta postavka kaže da javnost, građani i razne društvene institucije stalno trebaju djelovati protiv prevelikih ovlasti središnje izvršne vlasti.
Ovo pravilo, što ga je precizno definirao John Stuart Mill u esencijalnom eseju “O slobodi”, zapravo je conditio sine qua non samog opstanka liberalne demokracije. Tko god pokušava preuzeti potpunu kontrolu nad društvom, kao što je to zadnjih godina činio Andrej Plenković, mora biti izložen najoštrijoj kritici i žestokom otporu. U suprotnom i našem društvu prijeti opasnost da se pretvori u kvazidemokratske diktature poput Mađarske i Srbije.
Milanović je savršeno razumio opasnost Plenkovićeve tendencije ovladavanja svim mogućim segmentima društvenih i državnih poslova, što je stvarni izvor njegovih neugodnih sukoba s predsjednikom Vlade. Sve su drugo samo povodi.
Milanović je dobio širu glasačku potporu
I treće, Zoran Milanović izašao je iz fiktivne idealtipske ljevičarske paradigme modernog hrvatskog političara, što mu je na kraju donijelo širu glasačku potporu. Milanović je dodijelio odlikovanja brigadama HVO-a, jer su te brigade zaista sudjelovale u oslobađanju Republike Hrvatske.
Milanović je, po tko zna koji put, odbacio romantičarsku ideju građanske Bosne i Hercegovine. Milanović je pozitivno vrednovao pojedine aspekte državničkog djelovanja Franje Tuđmana (o čemu je, uostalom, prvi put govorio prije najmanje osam godina).
Počeli su ga proglašavati žestokim desničarom
Ove su se činjenice pretvorile u njegov istočni grijeh u očima zelotskih lijevih protagonista naše javne scene, koji su predsjednika Republike počeli proglašavati žestokim desničarom. Međutim, mali fact checking pokazuje nešto sasvim drugo: tko je prvi naložio da se u Vukovaru postave ćirilični natpisi? I je li čovjek koji je to naložio uistinu opasni desničar i nacionalist?
No, hrvatski su radikalni ljevičari već davno postali jednako bedasti i neobjektivni kao i hrvatski radikalni desničari. U svakom slučaju, Zoran Milanović našao se pod baražnom vatrom svih mogućih ideologiziranih, interesnih, ali i dobronamjernih čimbenika u hrvatskoj javnosti. Usprkos tome, on je danas najpopularniji političar u Hrvatskoj.
Istina često zapakirana u nezgrapne rečenice
Uz okolnosti, koje smo upravo opisali, glavni je Milanovićev argument, koji ga čini popularnim, naprosto istina. Milanović je govorio i govori istinu u protudemokratskim namjerama Plenkovićeve Vlade kao što govori istinu o stanju u Bosni i Hercegovini, ili o neophodnoj potrebi da Hrvatska kupi nove ratne zrakoplove.
Milanovićeva je istina, vrlo često, zapakirana u krajnje nezgrapne rečenice, što je problem njegova temperamenta. Međutim, javnost je, kako istraživanja pokazuju, prepoznala da je predsjednik Republike uglavnom u pravu.