Nekad je nužno odabrati stranu

Zašto je skandalozna poruka Zorana Milanovića da javne natječaje naprosto treba ukinuti

Razgovarali smo se profesorom uprave Vedranom Đulabićem koji kaže: 'Predsjednik bi trebao javno zagovarati da natječaji počnu ispunjavati svoju svrhu'

24.06.2020., Tuheljske Toplice - Predsjednik Republike Zoran Milanovic sudjelovao je na sluzbenom otvaranju Glamping villagea Termi Tuhelj. Zoran Milanovic.
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Točno je da su javni natječaji za mjesta u državnoj administraciji, javnim tvrtkama i javnim ustanovama posvuda u Hrvatskoj žalosna smijurija. Ali rašireni karcinom stranačkog uhljebljivanja pod krinkom zakonske procedure valjda nije razlog da se s tim zauvijek pomirimo, a pogotovo da se to stanje javno relativizira neozbiljnim doskočicama. Šef države svakako je posljednji koji bi to smio činiti da ispadne zabavan i fora.

”Neka ukinu javne natječaje, neka ljudima ne mažu oči. Zna se vrlo dobro kako se na ta mjesta dolazi”, rekao je predsjednik Zoran Milanović. Bila je to poruka HDZ-u povodom afere s njihovim saborskim zastupnikom Žarkom Tušekom koji je snimljen kako lokalnom nezavisnom vijećniku Viktoru Šimuniću nudi direktorska mjesta u javnim ustanovama poput Parka prirode Medvednica.

Plenković i vrh HDZ-a u međuvremenu su pritisnuli člana Predsjedništva i predsjednika stranačke organizacije u Krapinsko-zagorskoj županiji da podnese ostavku na stranačke dužnosti. No Tušek – kojim se sada bavi i DORH – svejedno se nastavlja koprcati. Njegove prijetnje da će podići tužbe ne samo protiv Šimunića, koji je snimio taj koruptivni razgovor, nego i protiv kolege Ivana Pandžića iz 24 sata koji je sve to objavio, zvuče doista duhovito.

No to se nikako ne može reći za citiranu izjavu Zorana Milanovića. Znamo, doduše, da je predsjednik države sklon autentičnim komentarima. Ali duhovitostima u ovako ozbiljnim stvarima naprosto nije mjesto.

Farsa se mora prekinuti

Tako misli i dr. Vedran Đulabić, profesor na Katedri za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji o Milanovićevoj opaski o javnim natječajima za Telegram kaže sljedeće: ”Predsjednikova tvrdnja da su javni natječaji velikim dijelom farsa i da bi od njih zato trebalo odustati dijelom je točna, a dijelom prilično skandalozna”, smatra Đulabić.

”Dobro je da se javnosti ukaže na probleme koji postoje s institutom javnog natječaja, ali druga polovica izjave je skandalozna jer bi predsjednik, kao i svaki drugi javni dužnosnik, trebao javno zagovarati da se od takve farsične prakse odustane i da natječaji počnu ispunjavati svoju svrhu”.

Dr. Đulabić naglašava da bi ”javni natječaj, kao metoda selekcije rukovodećeg osoblja, trebao biti univerzalni i općeprihvaćeni standard za popunjavanje vodećih pozicija u javnoj upravi, posebno kad se radi o samostalnim organizacijama poput javnih ustanova i trgovačkih društava u javnom vlasništvu”.

Najbolji kandidati, a ne stranački ljudi

Osnovna svrha javnih natječaja, nastavlja Đulabić, trebala bi biti da spriječe grubu i primitivnu politizaciju javne uprave i cijelog javnog sektora i osiguraju kvalitetu vodećeg kadra u javnim organizacijama. Civilizirane i razvijene zemlje, kaže, nastoje ograničiti politička imenovanja i svesti ih na što je moguće manju mjeru i tako osigurati profesionalizam u javnom upravljanju. Vodeće pozicije u javnoj upravi i javnom sektoru trebale bi biti rezervirane za najbolje kandidate, a ne za osobe čija je jedina referenca lojalnost političkoj stranci.

Profesor poziva i nas, a posredno i predsjednika Milanovića, da pročitamo zajednički dokument Europske komisije i OECD-a iz 2017. godine pod naslovom Načela javne uprave.

U poglavlju ”Javna služba i upravljanje ljudskim potencijalima” utvrđuje se sedam načela čiji je cilj smanjivanja politizacije, povećanje profesionalizma, meritokracije i kvalitete javnog upravljanja. ”Bilo bi dobro da vodeći političari u svojim istupima podupiru profesionalizam u javnom sektoru”, poručuje Đulabić, ”umjesto da se mire sa situacijom koja je duboko pogrešna i koju zato treba mijenjati.”

Stručnost i jednake šanse

Što, dakle, točno piše u smjernicama Europske komisije i OECD-a o javnoj upravi? Prvo i najvažnije: temelj za zapošljavanje i napredovanje moraju biti stručnost i jednak tretman za sve koji se natječu, uključujući i one koji već jesu u sustavu, i one izvana.

Ti bazični kriteriji selekcije za sva mjesta trebaju biti jasno navedeni u propisima uz detaljne opise procedura, posebnih zahtjeva za određene poslove, metoda selekcije, bodovanja i sastava komisija koje odlučuju o zapošljavanju i izabiru najbolje kandidate. Ako sumnjaju da utvrđeni principi u njihovom slučaju nisu poštovani, kandidati mogu podnijeti žalbu zbog nepoštenih odluka.

Drugo, da komisije koje odlučuju o prijemu ili promociji kandidata na pozicije u javnoj upravi moraju činiti ljudi velike stručnosti i iskustva, pri čemu miješanja politike ne smije biti. Treće, zaštita od bilo kakvog oblika diskriminacije prema osobama koje se kandidiraju za mjesta u javnoj službi mora biti zajamčena u svim administrativnim tijelima na temelju zahtjeva o jednakom tretmanu sviju.

Dužnost je onemogućiti politički utjecaj

Četvrto, svaki poslodavac u javnom sektoru dužan je spriječiti i onemogućiti bilo kakav direktni ili indirektni politički utjecaj pri izboru kandidata za najviše upravljačke pozicije u javnoj upravi i držati se pedantno propisanih i javno objavljenih kriterija.

Peto, potrebno je utvrditi posebne mjere kojima se sprečava korupcija u javnoj upravi, osigurava poslovna disciplina i promovira integritet zaposlenika. Koruptivna ponašanja javnih službenika podliježu kaznenom zakonodavstvu.

I šesto, one menadžerske pozicije u administraciji na koje se dolazi političkim imenovanjima moraju biti jasno razgraničene od pozicija koje su rezervirane isključivo za profesionalne službenike u javnoj upravi. Eto, već to bi mogla biti sasvim dovoljna literatura za predsjednika Republike Zorana Milanovića iako je ima još na kilometre. Mnoge razvijene zemlje imaju kodekse djelovanja i ponašanja za javne službe iako su pravila jasno regulirana i zakonodavstvom.

Žalosna smijurija

Kanada, na primjer, izričito navodi da je u javnim službama – osim odlučivanja na temelju privatnih interesa, primanja darova i usluga ili otkrivanja službenih informacija – zaposlenicima zabranjena i politička aktivnost. Nebrojeni slučajevi koje godinama otkrivaju mediji – od posljednjih afera s HDZ-ovim saborskim zastupnikom i gradonačelnikom Požege Darkom Puljašićem i ovim Tušekovim ”a kaj bi ti štel biti” pa unatrag – jasno pokazuju da takve kulture u Hrvatskoj nema.

Javni natječaji za mjesta u državnoj administraciji, javnim tvrtkama i javnim ustanovama posvuda u Hrvatskoj žalosna su smijurija. Gdje god je državna plaća, samo gledaj. Ali rašireni karcinom stranačkog uhljebljivanja pod krinkom zakonske procedure valjda nije razlog da se s tim zauvijek pomirimo, a pogotovo da se to bolesno stanje javno relativizira neozbiljnim doskočicama. Predsjednik Republike apsolutno je posljednji koji bi to smio činiti da ispadne zabavan i fora.