Neki su dan objavljeni rezultati istraživanja Eurobarometra, po kojem je Hrvatska najgora u Europskoj Uniji, kada je riječ o percepciji neovisnosti pravosuđa. Nešto manje loše od Hrvatske su Slovačka, Poljska i Bugarska, a ni Slovenija nije prošla osobito dobro. Ovdje prvo valja reći da je to istraživanje, dubinski gledajući, pozitivno za Hrvatsku.
Svakako je, naime, korisno što su hrvatski građani jako svjesni jednog od najvećih problema u našoj zemlji: pravosudni sustav već je dugo ograničavajući faktor u gospodarskom razvoju, česti pronositelj nepravde umjesto pravde na osobnim razinama, jedno od glavnih žarišta korupcije u zemlji, te, naposljetku, dugogodišnji primjer disfunkcionalnosti i nekompetentnosti državne uprave.
Jasno je da se pravosuđe mora dramatično promijeniti, i u procedurama djelovanja, i u formama izbora sudaca. Sveobuhvatna drastična reforma pravosuđa preduvjet je za stvarni napredak Republike Hrvatske. No, logično je pretpostaviti da Hrvati ne preziru pravosuđe jedino zbog beskrajnih sudskih postupaka, nesposobnosti većine sudova da bilo koga osude za korupciju, ili zbog sudaca za koje se zna ili sumnja da su podmićeni.
Jedno od središnjih pitanja hrvatskog društva
Hrvati su duboko skeptični prema pravosuđu i zbog jednog vrlo dubokog osjećaja, koji već godinama spada među najdominantnije u našem društvu. Riječ je o masovnom osjećaju nepravde. Hrvatski građani, kako pokazuje niz različitih istraživanja o različitim temama, vlastitu državu doživljavaju nepravednom, što zatim povezuju s političkim i pravosudnim sustavom.
Pitanje pravde i nepravde jedno je od središnjih pitanja hrvatskog društva. Tomašević i Možemo uvjerljivo su trijumfirali na lokalnim izborima i zato što građani od njih očekuju poštenje i pravdu. Prije 21 godinu hrvatski su birači na parlamentarnim izborima gotovo konsenzualno izabrali Ivicu Račana i Dražena Budišu, jer im je bilo dosta brutalnih nepravdi Tuđmanova režima.
Pravda i nepravda, dakle, već dugo vremena spadaju među središnje političke kategorije u hrvatskom društvu. A slučaj Bandić, koji se upravo raspliće po medijima u svom bogatstvu i kompleksnosti kriminalnih nijansi, najzorniji je primjer političko-pravosudne nepravde. Podsjetimo, Milan Bandić prvi put je uhićen još prije sedam godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jamstvo od 15 milijuna kuna za izlazak iz zatvora
Proveo je neko vrijeme u istražnom zatvoru, iz kojeg je izašao zahvaljujući golemom jamstvu od 15 milijuna kuna. Već se onda vrlo jasno vidjelo da je Bandić duboko kriminaliziran. Novi rezultati istrage koju je Uskok provodio o Bandiću pokazuju da je dugogodišnji zagrebački gradonačelnik bio šef jedne od najrazgranatijih kriminalnih organizacija u državi.
Pa ipak, taj i takav Milan Bandić godinama je bio pouzdani politički partner Hrvatske demokratske zajednice.
Andrej Plenković, njegova Vlada, ali i njeni partneri, od manjinaca do reformista i liberala, godinama su bili u faktičkoj koaliciji sa šefom kriminalne organizacije. Ovo je materijalna činjenica, a ne dojam ili ocjena. Sjetimo se svih Bandićevih glasova za vladajuću koaliciju u hrvatskom Saboru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Strahovit osjećaj nepravde zbog Bandića
Utoliko je smiješno što bilo tko u ovoj Vladi, na čelu s gospodinom Plenkovićem, govori o državnoj borbi protiv korupcije. Kako se, pobogu, mislite boriti protiv korupcije, a godinama ste se oslanjali na glasove stranke koju je vodio šef kriminalne organizacije? Andrej Plenković zasad nije odgovorio na ovo pitanje.
Jer ne zna kako da odgovori; hoće li reći da nije znao za prethodne postupke protiv Bandića, ili da se, eto, svaki političar mora oslanjati na presumpciju nevinosti?
Građani, naravno, znaju da je vladajuća stranka dugo vremena blisko surađivala sa šefom velike kriminalne organizacije, koji nije dočekao kraj suđenja, koje traje već cijelu vječnost. Što sve izaziva strahoviti osjećaj nepravde. Pa je stoga logično da građani preziru i pravosuđe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto pravosuđe smatramo najgorim u Europi? Šef kriminalne organizacije 7 godina nije osuđen, a Vlast je s njim koalirala
Hrvati su skeptični prema pravosuđu i zbog vrlo dubokog osjećaja, koji spada među najdominantnije u našem društvu. Riječ je o masovnom osjećaju nepravde
Andrej Plenković, njegova Vlada, ali i njeni partneri, od manjinaca do reformista i liberala, godinama su bili u faktičkoj koaliciji sa šefom kriminalne organizacije. Ovo je materijalna činjenica, a ne dojam ili ocjena
Neki su dan objavljeni rezultati istraživanja Eurobarometra, po kojem je Hrvatska najgora u Europskoj Uniji, kada je riječ o percepciji neovisnosti pravosuđa. Nešto manje loše od Hrvatske su Slovačka, Poljska i Bugarska, a ni Slovenija nije prošla osobito dobro. Ovdje prvo valja reći da je to istraživanje, dubinski gledajući, pozitivno za Hrvatsku.
Svakako je, naime, korisno što su hrvatski građani jako svjesni jednog od najvećih problema u našoj zemlji: pravosudni sustav već je dugo ograničavajući faktor u gospodarskom razvoju, česti pronositelj nepravde umjesto pravde na osobnim razinama, jedno od glavnih žarišta korupcije u zemlji, te, naposljetku, dugogodišnji primjer disfunkcionalnosti i nekompetentnosti državne uprave.
Jasno je da se pravosuđe mora dramatično promijeniti, i u procedurama djelovanja, i u formama izbora sudaca. Sveobuhvatna drastična reforma pravosuđa preduvjet je za stvarni napredak Republike Hrvatske. No, logično je pretpostaviti da Hrvati ne preziru pravosuđe jedino zbog beskrajnih sudskih postupaka, nesposobnosti većine sudova da bilo koga osude za korupciju, ili zbog sudaca za koje se zna ili sumnja da su podmićeni.
Jedno od središnjih pitanja hrvatskog društva
Hrvati su duboko skeptični prema pravosuđu i zbog jednog vrlo dubokog osjećaja, koji već godinama spada među najdominantnije u našem društvu. Riječ je o masovnom osjećaju nepravde. Hrvatski građani, kako pokazuje niz različitih istraživanja o različitim temama, vlastitu državu doživljavaju nepravednom, što zatim povezuju s političkim i pravosudnim sustavom.
Pitanje pravde i nepravde jedno je od središnjih pitanja hrvatskog društva. Tomašević i Možemo uvjerljivo su trijumfirali na lokalnim izborima i zato što građani od njih očekuju poštenje i pravdu. Prije 21 godinu hrvatski su birači na parlamentarnim izborima gotovo konsenzualno izabrali Ivicu Račana i Dražena Budišu, jer im je bilo dosta brutalnih nepravdi Tuđmanova režima.
Pravda i nepravda, dakle, već dugo vremena spadaju među središnje političke kategorije u hrvatskom društvu. A slučaj Bandić, koji se upravo raspliće po medijima u svom bogatstvu i kompleksnosti kriminalnih nijansi, najzorniji je primjer političko-pravosudne nepravde. Podsjetimo, Milan Bandić prvi put je uhićen još prije sedam godina.
Jamstvo od 15 milijuna kuna za izlazak iz zatvora
Proveo je neko vrijeme u istražnom zatvoru, iz kojeg je izašao zahvaljujući golemom jamstvu od 15 milijuna kuna. Već se onda vrlo jasno vidjelo da je Bandić duboko kriminaliziran. Novi rezultati istrage koju je Uskok provodio o Bandiću pokazuju da je dugogodišnji zagrebački gradonačelnik bio šef jedne od najrazgranatijih kriminalnih organizacija u državi.
Pa ipak, taj i takav Milan Bandić godinama je bio pouzdani politički partner Hrvatske demokratske zajednice.
Andrej Plenković, njegova Vlada, ali i njeni partneri, od manjinaca do reformista i liberala, godinama su bili u faktičkoj koaliciji sa šefom kriminalne organizacije. Ovo je materijalna činjenica, a ne dojam ili ocjena. Sjetimo se svih Bandićevih glasova za vladajuću koaliciju u hrvatskom Saboru.
Strahovit osjećaj nepravde zbog Bandića
Utoliko je smiješno što bilo tko u ovoj Vladi, na čelu s gospodinom Plenkovićem, govori o državnoj borbi protiv korupcije. Kako se, pobogu, mislite boriti protiv korupcije, a godinama ste se oslanjali na glasove stranke koju je vodio šef kriminalne organizacije? Andrej Plenković zasad nije odgovorio na ovo pitanje.
Jer ne zna kako da odgovori; hoće li reći da nije znao za prethodne postupke protiv Bandića, ili da se, eto, svaki političar mora oslanjati na presumpciju nevinosti?
Građani, naravno, znaju da je vladajuća stranka dugo vremena blisko surađivala sa šefom velike kriminalne organizacije, koji nije dočekao kraj suđenja, koje traje već cijelu vječnost. Što sve izaziva strahoviti osjećaj nepravde. Pa je stoga logično da građani preziru i pravosuđe.