Hrvatska, dakle, u kraj zime i početak drugog pandemijskog proljeća ide sa sasvim novom taktikom – dobrovoljnim prihvaćanjem opsjene.
Pitanje vjere
Sve je, dakle, dobro. Mladi okupljeni ovog vikenda u hrpama na Jarunu nisu kršili epidemiološke mjere. Ako se netko i ljubio – ‘oće to u tim godinama – nema veze, sigurno su iz istog kućanstva. Kao i oni koji su zagrljeni pjevali recentne i nešto manje recentne hitove.
Oni, pak, koji su skrušeno sahranu najmilijih obavili u otužno uskom krugu obitelji, jednostavno nisu imali dovoljno – vjere. Da je, kako je to danas rekao Beroš, kao dužnosnici “poklone gradskim grobljima”. Vjere u njihove organizacijske sposobnosti.
Žmirenje i kalkuliranje
Sve je dobro. Virus je u povlačenju, dolaze toplija vremena, ljudima nakon nenormalnih 11 mjeseci socijalizacija sve više treba poput kisika, a vlast je, eto, odlučila zažmiriti na jedno oko kad su u pitanju masovna druženja na otvorenom i nastaviti s poslovičnim žmirenjem na oba kad god je u pitanju događaj s političkom težinom za vladajuću stranku.
Sve je dobro, osim smjera. Naime, strah i uzbuna iz posljednja tri mjeseca prošle godine kao da sve više popuštaju, a mijenja ih masa u kojoj su smiješani nestrpljenje, dvostruki kriteriji epidemioloških vlasti i klasično političko kalkuliranje oko toga što, kako i kad treba ocijeniti rizičnim ponašanjem u pandemiji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako rade kafići
Primjerice, kafići koji su zatvoreni od studenog, ako su im vlasnici samo malo kreativniji, zapravo već rade – mnogi ugostitelji stavili su na svoje ostakljene terase aparate za napitke i improvizirane stolove, pa se ljudi već tjednima tamo i okupljaju. A vlast ne želi dodatno zatezati ionako već do pucanja zategnuti konop dvostrukih kriterija i teško objašnjive nekonzistentnosti mjera.
Sve to skupa, pomnoženo sa sve izraženijim padom broja zaraženih, sasvim očekivano rezultira – ubrzanjem. Što više policija žmiri, više će se ljudi okupljati na partijima na otvorenom, a što se više vlastitim mjerama rugaju oni koji ih kreiraju, manje će se građana zamarati Covidom-19.
Nije gotovo
Jedina potencijalna nezgodica u ovoj pastorali postupnog povratka u “staro normalno” je – tajming. Nije gotovo. Zima još traje. Dnevno još umiru desetci ljudi. Cjepivo u Hrvatsku kao da stiže pješice kroz Alpe. A ono što nam se čini kao povlačenje drugog vala pandemije može biti tek hvatanje zamaha za – treći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dobrovoljno prihvaćanje opsjene kao taktike nacije na pragu proljeća moglo bi, dakle, djelovati poput upornog odbijanja djelovanja kao taktike vlasti ove jeseni. Valjda račun ovaj put neće biti isporučen u tisućama mrtvačkih sanduka.
Što Vlada i Stožer ovakvim ponašanjem poručuju građanima koji poštuju njihove mjere?
Vlast ignorira svoje mjere protiv pandemije, ljudi su sve opušteniji - a nije još gotovo
Jedina potencijalna nezgodica u ovoj pastorali postupnog povratka u “staro normalno” je - tajming. Nije gotovo. Zima još traje. Dnevno još umiru desetci ljudi. Cjepivo u Hrvatsku kao da stiže pješice kroz Alpe. A ono što nam se čini kao povlačenje drugog vala pandemije može biti tek hvatanje zamaha za - treći.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kazao je danas kako policija nije utvrdila kršenje epidemioloških mjera kad su se stotine mladih ovog vikenda okupile na Jarunu. Ministar zdravstva Vili Beroš, pak, reče danas kako posljednji ispraćaj Miroslava Tuđmana, unatoč višestruko većem broju prisutnih od 25 dozvoljenih, epidemiološki “nije izgledao jako loše”.
Hrvatska, dakle, u kraj zime i početak drugog pandemijskog proljeća ide sa sasvim novom taktikom – dobrovoljnim prihvaćanjem opsjene.
Pitanje vjere
Sve je, dakle, dobro. Mladi okupljeni ovog vikenda u hrpama na Jarunu nisu kršili epidemiološke mjere. Ako se netko i ljubio – ‘oće to u tim godinama – nema veze, sigurno su iz istog kućanstva. Kao i oni koji su zagrljeni pjevali recentne i nešto manje recentne hitove.
Oni, pak, koji su skrušeno sahranu najmilijih obavili u otužno uskom krugu obitelji, jednostavno nisu imali dovoljno – vjere. Da je, kako je to danas rekao Beroš, kao dužnosnici “poklone gradskim grobljima”. Vjere u njihove organizacijske sposobnosti.
Žmirenje i kalkuliranje
Sve je dobro. Virus je u povlačenju, dolaze toplija vremena, ljudima nakon nenormalnih 11 mjeseci socijalizacija sve više treba poput kisika, a vlast je, eto, odlučila zažmiriti na jedno oko kad su u pitanju masovna druženja na otvorenom i nastaviti s poslovičnim žmirenjem na oba kad god je u pitanju događaj s političkom težinom za vladajuću stranku.
Sve je dobro, osim smjera. Naime, strah i uzbuna iz posljednja tri mjeseca prošle godine kao da sve više popuštaju, a mijenja ih masa u kojoj su smiješani nestrpljenje, dvostruki kriteriji epidemioloških vlasti i klasično političko kalkuliranje oko toga što, kako i kad treba ocijeniti rizičnim ponašanjem u pandemiji.
Kako rade kafići
Primjerice, kafići koji su zatvoreni od studenog, ako su im vlasnici samo malo kreativniji, zapravo već rade – mnogi ugostitelji stavili su na svoje ostakljene terase aparate za napitke i improvizirane stolove, pa se ljudi već tjednima tamo i okupljaju. A vlast ne želi dodatno zatezati ionako već do pucanja zategnuti konop dvostrukih kriterija i teško objašnjive nekonzistentnosti mjera.
Sve to skupa, pomnoženo sa sve izraženijim padom broja zaraženih, sasvim očekivano rezultira – ubrzanjem. Što više policija žmiri, više će se ljudi okupljati na partijima na otvorenom, a što se više vlastitim mjerama rugaju oni koji ih kreiraju, manje će se građana zamarati Covidom-19.
Nije gotovo
Jedina potencijalna nezgodica u ovoj pastorali postupnog povratka u “staro normalno” je – tajming. Nije gotovo. Zima još traje. Dnevno još umiru desetci ljudi. Cjepivo u Hrvatsku kao da stiže pješice kroz Alpe. A ono što nam se čini kao povlačenje drugog vala pandemije može biti tek hvatanje zamaha za – treći.
Dobrovoljno prihvaćanje opsjene kao taktike nacije na pragu proljeća moglo bi, dakle, djelovati poput upornog odbijanja djelovanja kao taktike vlasti ove jeseni. Valjda račun ovaj put neće biti isporučen u tisućama mrtvačkih sanduka.