Nekad je nužno odabrati stranu

25 godina kasnije: Jesu li 'Dobri momci' najbolji mafijaški film u povijesti?

Precizan portret mafije koji reflektira šire društvene sile u Americi

Kad se danas priča o “Dobrim momcima”, filmu kojeg je 1990. režirao Martin Scorsese, superlativi naviru sa svih strana. Originalnog naziva “Goodfellas”, ovaj film kritičari najčešće opisuju kao briljantan i neponovljiv, te kao najbolji filmski prikaz organiziranog kriminala u povijesti.

No prve reakcije nisu bile tako bajne. Publika je sa testnih prikazivanja odlazila s pomiješanim osjećajima. Nekima se sviđao, dok je većini bio pretežak, predugačak, a bilo je slučajeva gdje su ljudi izlazili iz dvorana prije kraja jer nisu više mogli izdržati. Usprkos lošem startu, “Dobri momci” su trijumfirali; uspjeh na kino blagajnama je bio globalan, pozitivne kritike su pljuštale sa svih strana, a dobili su i šest nominacija za Oskara.

Životna priča jednog mafijaša

Priča je bazirana na bestselleru “Wiseguy” iz 1986. autora i scenarista Nicholasa Pileggia. Radnja prati životnu priču mafijaša Henrya Hilla, kojeg tumači Ray Liotta. Hill je ušao u svijet organiziranog kriminala kao dječak koji je bio potrčko, da bi s godinama stekao ugled među mafijaškim šefovima i počeo se baviti pljačkanjem, prodajom ukradene robe, kamatarenjem, otmicama, te dilanjem oružja i droge, na koju se i sam navukao. Nakon što je dolijao FBI-u, postao je njihov doušnik i ušao u program zaštite svjedoka.

“Dobri momci” su zapravo životna priča jednog mafijaša, jer Henry Hill je stvarna osoba čiji je lik i djelo vjerno prenesen u filmu. Vrijeme je pokazalo da je njegovo utjelovljenje bila uloga života za Raya Liottu. Uz njega, nezaboravne izvedbe u tom filmu odradili su i Lorraine Braco kao žena Henrya Hilla, te Robert De Niro, Joe Pesci i Paul Sorvino kao mafijaši. Stvarni Hill preminuo je 2012. godine.

RAY LIOTTA I HENRY HILL
RAY LIOTTA I HENRY HILL

Realan i autentičan u prikazu mafijaškog života

Ključ uspjeha filma leži u tri bitne stvari. Prva je činjenica da je opisao brutalnost i beskrupuloznost mafijaškog života poput nijednog filma do tada. Usprkos svim neosporivim kvalitetama trilogije “Kum”, njihov opis mafijaša je bilo pomalo romantičan. Tamo se ubijalo samo iz časnih razloga, dok su Dobri momci bili puno realniji u tome. Prikazali su mafijaše onakvima kakvi stvarno jesu; hladnokrvni nasilnici koji su sposobni likvidirati protivnika bez puno premišljanja, i koji će ti pucati u potkoljenicu ako ne želiš plesati za njih.

Druga bitna stvar je to što je film dao vjeran opis stvarne situacije u američkom organiziranom kriminalu tijekom osamdesetih. Pojavio se veliki broj doušnika zbog kojih su propale brojne mafijaške obitelji, a istovremeno je nezaustavljivom brzinom rasla i stopa ubojstava vezanih za mafiju.

Treća stvar je autentičnost likova. Dok se snimao film, De Niro je često znao zvati FBI kako bi ga povezali s Hillom koji je u to vrijeme bio u programu zaštite svjedoka. Zvao ga je kako bi provjerio da li je scenarij realan i odskače li se previše od realnih situacija. “Dobre momke” je voljela publika, ali su ga voljeli i sami mafijaši, uključujući Hilla.

Po mnogima najbolji film Scorsesea

S obzirom što je sve stvorio u svojoj neponovljivoj karijeri, teško je izdvojiti najbolji film Martina Scorsesea. Ali “Dobri momci” su definitivno pri samom vrhu, a po mnogima je upravo to njegov najbolji uradak. Način na koji je povezao neke scene s vrlo karakterističnim pop-rock soundtrackom ostaje zapisan u anale filma, iako tu puno zasluga ide njegovoj montažerki Thelmi Schoonmaker, s kojom je surađivao dugi niz godina. Brojni filmofili posebno ističu scenu u kojoj kamera prati Henrya Hilla i njegovu ženu dok ulaze u noćni klub Copacabana u New Yorku. U gotovo pune tri minute, koliko sve skupa traje, savršeno je prikazan čitav svemir povlaštenih odnosa i potkupljivanja.

“Dobri momci” su bili precizan portret privilegija mafije, ali su i reflektirali šire društvene i kulturološke sile koje su u to vrijeme počele vladati Amerikom. Jedina je razlika bila u tome što su mafijaši, opijeni moću i novcem, odveli konzumerizam na groteskne razine. Redatelji i scenaristi su godinama crpili inspiraciju iz ovog kultnog filma. Njegov utjecaj se vidi u ranim Tarantinovim radovima, ali najveći utjecaj je imao na TV seriju “Sopranosi”. Velik broj glumaca iz filma se tijekom višegodišnjeg snimanja pojavio u ovoj seriji.

Ovog vikenda završava De Nirov Tribeca film festival u New Yorku, i na njemu će se održati prikazivanje digitalno remasterirane verzije ovog klasika. Tim povodom okupiti će se kompletna ekipa filma kako bi 25 godina nakon snimanja još jednom obilježili jedan od najboljih filmova devedesetih.