Ako niste gledali ove kultne filmove ceste, morate ovaj mjesec u Kinoklub
U Zagrebu tijekom travnja gledaju se najbolji američki filmovi sedamdesetih
Kinoklub Zagreb jedno je od najomiljenijih okupljališta istinskih gradskih ljubitelja i znalaca filma. Smješten na Trgu žrtava Fašizma, u samom središtu grada, odmah preko puta popularne džamije, Kinoklub je također i jedan od najdugovječnijih djelatnih zagrebačkih klubova danas. Osnovan je još 1928. godine kao Kino sekcija Foto kluba Zagreb, što ga čini najstarijim amaterskim kinoklubom u jugoistočnoj Europi. Danas KKZ uspješno djeluje u sklopu Zagrebačke zajednice tehničke kulture.
Agenda filmskog amaterizma
Mada su njegovi članovi i mnogi profesionalci, KKZ je prije svega posvećen njegovanju nepatvorenog filmskog amaterizma. Što za njih znači biti filmski stvaralac amater, KKZ-ovci su saželi 2012. u manifestu kojeg potpisuje aktualni predsjednik KKZ-a, producent i redatelj Vedran Šuvar. Nije naodmet spomenuti da su tijekom njegove osamdesetogodišnje povijesti u KKZ-u stasale takve filmske veličine poput Tomislava Gotovca, Vladimira Peteka i Mihovila Pansinija, nezaobilaznih imena hrvatskog i reginalnog (ne samo eksperimentalnog) filma.
Današnji članovi KKZ-a kojekakve su originalne face. Neki zaista kontinuirano snimaju film za filmom, kraći ili duži, igrani, dokumentarni ili namjenski, dok neki uz to održavaju filmske radionice, predavanja ili se brinu o klupskoj opremi koja je na raspolaganju svim članovima. Da bi se postalo članom KKZ-a, potrebno je završiti početnu filmsku radionicu za koju postoji određena kotizacija, dok je sudjelovanje u svim ostalim programima i radionicama potpuno besplatno. Neki zalaze u KKZ samo zbog druženja i zezancije, ali i zbog organizacije i posjećivanja filmskih ciklusa.
Slobodni filmski ciklusi
Različiti filmski ciklusi se u KKZ-ovoj improviziranoj kino dvorani odvijaju neprekidno tijekom cijele godine. Svatko je slobodan predložiti i organizirati svoj ciklus u skladu s kalendarom događanja. Primjerice, moja malenkost je u siječnju ove godine priredila ciklus Weird Repo Boys Lost on River’s Edge, posvećen žanrovski pomaknutim teen-filmovima 80-ih. Tijekom tekućeg travnja, filmski entuzijast Petar Vrca priređuje ciklus Ima jedna duga cesta: filmovi ceste sedamdesetih.
Kao i obično, u ciklus su uvrštena četiri filma (po jedan tjedno u mjesec dana), a to su Vanishing Point (r. Richard C. Sarafian, 1971.), Two-Lane Blacktop (r. Monte Hellman, 1971.), The Passenger (r. Michelangelo Antonioni, 1975.) i The Duel, također iz 1971., prvi film Stevena Spielberga, koji zatvara ciklus. Datume projekcija možete pronaći na Facebook stranici ciklusa, a ulaz na sve projekcije je, dakako, slobodan.
Američki filmovi ceste 70-ih osebujan su trenutak u povijesti žanra – većina ih je podjednako kritična prema hipijevskoj i post-’68. kontrakulturi u dekadenciji, te prema liberalnoj utopiji američkog sna, koja se nakon uzmaka kasnih 60-ih stala ponovno prikradati, da bi se sasvim vratila 80-ih, u doba predsjednikovanja Ronalda Reagana, ali i procvata američkog post-punka.
Filmovi ceste pomno su i stilizirani, s pažljivo odabranim modelima automobila koje voze mladi anti-junaci i junakinje, društveni otpadnici kao stvoreni za postere razočarane generacije na izmaku adolescencije. Tako sličnoj onoj današnjoj, koja umjesto elegantnih i robusnih automobila vozi bicikle i kusa neke druge droge.
Želite li vidjeti kako se to radilo sedamdesetih, pođite u Kinoklub Zagreb.
