Balet na glazbu Metallice i Deep Purplea? Riječki HNK najavljuje spektakl jednog od najtraženijih baletnih koreografa današnjice
'Grand Finale: The Turtle and the Phone Booth' Izraelca Nadava Zelnera premijeru će imati 16. travnja
Baletna predstava na glazbu Ennija Morriconea, Deep Purplea i Metallice? Upravo to 16. travnja donosi najnovija baletna premijera Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci naslovljena s “Grand Finale: The Turtle and the Phone Booth”.
Taj neočekivani glazbeni izbor obilježje je plesnog stvaralaštva Nadava Zelnera, izraelskog koreografa prepoznatljiva plesnog jezika. Riječka publika već donekle zna što od njega može očekivati jer je još prošle sezone u tamošnjem HNK-u koreografirao minijaturu “Medium rare”, što je činilo završnicu plesne večeri “Transparada”.
Pozornica Zajca ponovno postaje postaja Zelnerovog jedinstvenog, svježeg, osebujnog i munjevito brzog plesnog jezika a, premda njegove predstave publiku obično vode u maštovite i izmaštane svjetove, ovoga je puta želio, po vlastitom priznanju, stvoriti nešto “dokumentarnije i realističnije”.
Što je dom?
Predstava najavljena kao plesni spektakl čini Zajčev središnji projekt sezone, a Zelner je jedan od trenutno najzanimljivijih i najtraženijih mladih koreografa u svijetu. Rođen 1992. u Izraelu, bio je član plesne kompanije Kibbutz Dance Company i kao vrhunski plesač plesao u raznim međunarodnim projektima.
Tijekom godina formirao je jedinstveni plesni jezik, a potom je počeo razvijati i vlastitu plesnu tehniku. Nerijetko stvara kratke plesne filmove kao plesne minidrame. Koreografirao je za plesne trupe diljem svijeta, a ti angažmani, koji podrazumijevaju stalna putovanja, stvaranje pa napuštanje privremenih domova, ishodište su teme kojom se bavi u novoj produkciji riječkog nacionalnog teatra.
“Želio sam istražiti temu doma. Što je dom? Gdje je dom? Jer svi ga trebamo. Kornjača je, po meni, savršen simbol za nekoga tko putuje i nosi dom na leđima. Ponekad se osjećam i kao prtljaga. To je cijena koju moramo platiti i nije mala: udaljenost i odvojenost od obitelji i prijatelja”, kaže Zelner.
Riječki će baletni ansambl plesnim pokretom, ali ne samo pokretom, tako ispričati i njegovu ali i svoju priču – baš poput Zelnera, i većina članica i članova riječkog međunarodnog baletnog ansambla najčešće je daleko od svojih obitelji i mjesta iz kojih su potekli.
Neočekivan izbor glazbe
Svoje prepoznatljive, visokoestetizirane predstave Zelner stvara pod utjecajem popularne kulture, a obilježavaju ih i neočekivani izbori glazbe. Za “Grand finale: The Turtle and the Phone Booth” eklektički je izabrao glazbu od spaghetti westerna autora poput Ennija Morriconea, preko bluesa i countryja do rocka Deep Purplea i glazbe metal bendova poput Metallice.
U predstavi plešu Thomas Krähenbühl, Federico Rubisse , Valentin Chou, Ali Tabbouch, Alejandro Polo, Álvaro Olmedo, Laura Orlić, Mio Sumiyama, Janne Boere, Noa Gabriel Siluvangi, Soyoka Iwata i Maria Matarranz de las Heras.
Scenografiju potpisuje Eran Atzmon, a kostimografiju Maor Zabar – Zelnerovi suradnici s kojima je kreirao nekoliko spektakularnih predstava u njemačkim kazalištima u Hannoveru, Mannheimmu i Weisbadenu. Oblikovatelj svjetla je Dalibor Fugošić, zvuka Matan Onyaneh, a oblikovatelj videa Mateo Jurčić.