BBC Georgeu Orwellu diže spomenik, iako je Orwell prezirao tamo raditi

“Orwell nije bio obični BBC-jev novinar, on se smatra svecem zaštitnikom političkog novinarstva”, rekao je britanski kipar. “Smatram da je mjesto pred BBC-jevom zgradom idealna lokazija za komemoraciju tog velikog čovjeka”, zaključio je.

Orwell je tek kratko radio u BBC-ju

No, postavlja se pitanje je li tome doista tako. Orwell je, naime, za BBC radio tek 27 mjeseci i to za vrijeme II. svjetskog rata, a radnu atmosferu opisao je kao “nešto što se nalazi na pola puta između škole za djevojke i ludnice”. Kad je bio zaposlen u toj kući koristio je svoje pravo ime Eric Arthur Blair, radio je u indijskoj sekciji i godišnje je zarađivao 640 funti.

Taj mu je posao itekako odgovarao s obzirom na to da se rodio u Indiji, a kasnije je još šest godina bio zaposlen u Indijskoj imperijalnoj policiji u Burmi. Sviđalo mu se i to što je mogao barem na taj način pomagati rat budući da zbog zdravstvenih problema nije mogao u njemu aktivno sudjelovati.

Emisije s političkim i književnim sadržajima

Pa ipak, raspon posla koji je obavljao za BBC bio je dosta ograničen. Uređivao bi tek komentare dnevnih vijesti koji bi se potom puštali u Indiji, Maleziji i Indoneziji. Osim toga radio je i programe koji su se bavili političkim i književnim pitanjima.

“Generalni ton emisija koje je radio bio je usmjeren prema blagom kulturnom uzdizanju”, napisao je DJ Taylor, autor Orwellove biografije. “Ugošćivao je goste iz eklektičnog bazena talenta koji su sezali od poznatih književnih veličina do manje poznatih ljudi bez nekih osobitosti.”

Nije bio baš omiljen među kolegama

Ljudi su o Orwellu imali podijeljena mišljenja. Većini BBC-jevih zaposlenika se dopadao. Sviđala im se njegova ljubaznost, a znali su ga zezati zbog nevještosti kojom je pristupao tehnici, ali i ljubavi prema kantinskoj hrani. Drugi su pak mislili da se radi tek o polusposobnom o čovjeku koji je u BBC-ju zaposlen samo dok se za njega ne nađe neka bolja zamjena.

Osim toga, tu je bio još i njegov glas. Iako ne postoji zvučni zapis njegova glasa, priča se da njegov glas nije bio baš pogodan za radio. “Njegov glas istovremeno je neatraktivan i neprikladan za mikrofon. Ozbiljno razmišljam o tome koliko je pametno zadržati ga u eteru”, žalio se svojedobno na njega jedan njegov šef.

Ljude su smetali i njegovi lijevičarski svjetonazori. Orwell je, naime, čak dvaput neuspješno pokušao emitirati razgovor sa svojim prijateljem Regom Reynoldsom o ruskom anarhistu Kropotkin. No, krivom se pretpostavlja da je BBC Orwellu poslužio kao predložak Ministarstvo istine koje je opisao u svom romanu 1984.

Orwell je vjerovao u propagandu

Mnogi će se začuditi kad čuju da je Orwell zapravo bio pobornik propagande, ukoliko je u pitanju bio neki njezin prihvatljivi oblik, naravno. “On u potpunosti prihvaća ideju da propagandu mora voditi politika, a izložio je i svoje mišljenje da je u ratnim vremenima disciplinirano provođenje vladine politike od esencijalne važnosti”, napisao je čovjek koji je Orwella intervjuirao za posao u BBC-ju.

Problem je nastao u trenutku kad se Orwellu sve manje sviđalo puštati sadržaje u koje nije vjerovao. A bojao se mogućnosti da ono što emitira ne dopire do nikoga. Upravo su to i glavni razlozi zbog kojih je 1943. napustio BBC.

Ključna scena iz 1984. inspirirana BBC-om

No, Orwell je neka svoja iskustva iz vremena u kojem je radio u BBC-ju ipak pretočio u 1984. Njegov biograf piše da je jednu od ključnih scena iz tog kultnog romana (onu u kojoj Winston Smith sluša proleterke koje pjevaju) preuzeo iz stvarnog života.

Orwell je, naime, često svjedočio tome kako osam čistačica harmonično pjeva prije svoje smjene. Upravo ta vizija radničkog zajedništva i sjećanje nepreglednih hodnika i bezličnih ureda njegova su najživlja sjećana na vrijeme koje je proveo u BBC-u.