Bili smo na uzbudljivoj aukciji u varšavskom dvorcu i gledali kako se bogataši otimaju za skulpturu našeg mladog umjetnika

Ulaznica koštala 3-5 tisuća eura

Gosti su prvo prolazili kroz špalir lijepih djevojaka odjevenih u baroknom stilu koje su dočekivale dubokim naklonom. Potom su uslijedila fotografiranja na zelenom tepihu, pa prolazak pokraj željeznih skulptura “Dijamanti kipara” Nikole Vudraga koje su stajale tik uz ulaz. U predvorju, gdje se ispijao šampanjac dobrodošlice, gosti su mogli razgledati 14 umjetničkih radova najpoznatijih poljskih umjetnika te Vudragovu skulpturu “Iron Maiden”, koja je imala središnju poziciju.

Domaćini Grand Charity Auctiona, Velike dobrotvorne aukcije, Omenaa Mensah i Rafał Brzoska, vlasnici su OmenaArt Foundation i Rafał Brzoska Foundation. Dočekivali su goste također odjeveni u barokne kostime kao, uostalom, i većina posluge. Njih dvoje osobno su pozvali Nikolu Vudraga koji je kao jedini stranac imao priliku prikazati svoju skulpturu.

Da bi mogli nazočiti aukciji i raskošnoj večeri, oko 450 gostiju platili su po osobi između 3 do 5 tisuća eura. Tako je prikupljeno, priopćili su organizatori, više od 1,3 milijuna eura. Među uzvanicima bili su mnogi od oligarha koji se nalaze na listi 100 najbogatijih Poljaka magazina Forbes, kao i vlasnici i većinski dioničari kompanija s prihodima većim od 25 milijuna eura.

Cijena je samo vrtoglavo rasla

Sve su to bili lideri industrija koje su potaknule dinamičan poslovni razvoj Poljske. Ukupna vrijednost njihovih tvrtki i poslovanja iznosi čak više od 100 milijardi eura. Uz te tajkune na aukciji su još bili kolekcionari, među kojima i više desetaka iz inozemstva, galeristi, kustosi, filantropi, kao i poznate ličnosti iz javnog i društvenog života te poljske industrije zabave.

Središnji događaj večeri bila je aukcija, a na njoj je, na opće iznenađenje, glavna ličnost bio upravo Nikola Vudrag. Prije nego je počelo nadmetanje za Vudragovu skulpturu, radovi dvoje pokojnih poljskih umjetnika svjetske i europske reputacije, Magdalene Abakanowicz i Igora Mitoraja, prodani su za 80.000 eura, odnosno 100.000 eura. Zbog toga više nitko nije očekivao da bi se nečiji rad mogao prodati za veći iznos.

Međutim, dogodilo se čudo: na početku se za Vudragovu mrežastu glavu nadmetalo dvadesetak tajkuna, potom je većina njih otpala, pa su na kraju u igri ostala još samo trojica. I dok je cijena vrtoglavo rasla, Vudrag i potpisnik ovih redova, premda su imali slušalice s prijevodom, nisu mogli razumjeti o kojim je iznosima riječ.

Jednostavno su je morali imati

Naime, dvoje profesionalnih voditelja aukcija tolikom su brzinom izgovarali cijene u poljskim zlotima da ih je bilo nemoguće, zbog brzih promjena, preračunati u eure. Dodatan je problem bilo urnebesno navijanje i veselje kako je cijena skulpture rasla. No, kad su vlasnica i organizatorica aukcije Omenaa Mensah i njezin suprug Rafał Brzoska došli po Vudraga, zagrlili ga i izveli ga pred goste, i on je postao svjestan da se događa do tada neviđeno.

Gospođa Mensah mu je šapnula da je upravo prijeđena cijena od 500.000 eura. Prava euforija nastala je kad je objavljeno da je Vudragova skulptura prodana za nevjerojatnih 712.000 eura. Kupila ju je Sylwia Dobrzycka, direktorica tvrtke Panattoni development sa sjedištem u Kaliforniji, koja se bavi industrijskim nekretninama, ima urede u 35 zemalja svijeta i najveća je u Europi. U tim trenucima, uz Vudraga najsretniji su bili upravo Omenaa Mensah i Rafał Brzoska, koji su samo od prodaje umjetnina uprihodili više od 1,4 milijun eura.

Nakon što su se Vudrag i gospođa Dobrzycka upoznali, ona mu je objasnila da je sa suprugom dogovorila da skulptura mora biti njihova. „Već smo je vidjeli kako visi na našem zidu, kako odgovara ambijentu, i nije bilo šanse da je ne kupimo. Ne bismo popustili ni da je cijena bila još veća. Suprug i ja imamo veliku kolekciju vrijednih umjetnina, a ovo nam je, premda nije najskuplja, među najdražima“, rekla je.

Vudrag nije krio zadovoljstvo

Dok smo se opraštali od novih vlasnika mrežaste glave, Vudrag nije krio zadovoljstvo. „Ovo mi pokazuje kako se ne radi samo o aukciji u dobrotvorne svrhe, već i o želji ljudi da okolinu u kojoj žive i rade ukrase umjetničkim radovima”, kazao je. Nakon kraćeg razmišljanja, Vudrag je promrmljao više za sebe: “Zahvalan sam da sam sudjelovao na aukciji, što sam bio jedan od kotačića u toj dobrotvornoj akciji jer, moram priznati, nisam baš imao blagoslovljeno djetinjstvo i mladost“.

Omenaa Mensah je nekadašnja manekenka, popularna televizijska voditeljica i novinarka, a danas je jedna od najpoznatijih poljskih poduzetnica, investitora i kolekcionara umjetnina. Njezin suprug Rafał Brzoska je menadžer, ulagatelj u startupove, vlasnik Capital grupe i 68. najbogatiji Poljak po časopisu Forbes.

Brzodska je, među ostalim, i vlasnik tvrtke Inpost koja je 2015. revolucionirala dostavu paketa na adresu kupca. Postavili su širom Poljske više od 2000 takozvanih paketomata. U svakom od njih nalazi se između 120 i 150 pretinaca. U njih tvrtke dostavljaju pakete kupcima koji, kad dobiju obavijest da je stigao paket, odlaze do paketomata i uzmu svoju pošiljku.

Poljska kao prijestolnica kulture

Ako je kupac nezadovoljan, vrati je samo jednim pritiskom tipke na mobitelu i paket se automatski vraća pošiljatelju. Njegov izum već su kopirale brojne kompanije po svijetu, pa ga čak koristi i Amazon. Slovenac Matjaž Schroll, menadžer u jednom od većih svjetskih private equity fondova, koji ulažu novac u brzorastuće tvrtke, ispričao je kako je njegov fond uložio 2015. novac u kompaniju Inpost. Kad je 2021. tvrtka stavljena na amsterdamsku burzu, kapitalizacija je iznosila 8 milijardi eura i to je najveći IPO jedne tehnološke tvrtke u Europi.

Ovo ne iznosimo da bismo se divili basnoslovnom bogatstvu pojedinaca, već zbog toga kako bi se lakše razumjelo zašto je Poljska postala najveće ekonomsko čudo Europe. Ako je Brzoska tek 68. po bogatstvu u Poljskoj, možemo tek zamisliti koliko su imućni oni ispred njega.

A njihovo se bogatstvo, kao i visok standard velikog broja građana, pozitivno odražava na kulturu i položaj umjetnosti. Zbog brojnih muzeja, galerija, kolekcionara, teatara, filmske industrije, Poljska se danas s pravom drži prijestolnicom kulture u istočnoj i središnjoj Europi. Kad je riječ o položaju likovne umjetnosti u Europi, dovoljno je reći da u Poljskoj ima više profesionalnih voditelja aukcija i prodajnih izložbi, pa zbog toga stotine umjetnika u toj zemlji imaju gdje plasirati svoje radove i mogu živjeti isključivo od svog umjetničkog djelovanja.

Pomoć za edukaciju siromašne djece

Također, imaju stotine kustosa i likovnih kritičara koji promiču vrijednosti likovne umjetnosti. U nas je pak Nikola Vudrag jedan od rijetkih koji ne mora raditi ništa drugo osim baviti se umjetnošću, dok godišnje postoji tek nekoliko prodajnih izložbi i aukcija koje ostvaruju tek mizernu zaradu. Samo nekoliko uspješnih poduzetnika i dvije ili tri tvrtke ulažu novac u kupnju umjetnina i tako pomažu umjetnicima.

Dvije fondacije Omenee Mensah i Rafała Brzoskog prikupljaju novac za pomoć i edukaciju djece iz Gane i Poljske, a u posljednje doba i za djecu Ukrajine. Oboje ulažu golem trud da bi pomogli djeci te istodobno svojim akcijama nastoje popularizirati stvaralaštvo umjetnika i pomoći im u afirmaciji. „Iz razgovora s domaćinima aukcije i gostima shvatio sam što postignuta cijena moje mrežaste glave znači za izgradnju škola i edukaciju kojima se fondacija bazično bavi. Zaista me dirnulo kad sam čuo da sa svojim radom sudjelujem u izgradnji jedne nove škole. Zaista jedno veliko emotivno iskustvo”, kaže Nikola Vudrag.

Odmah po završetku aukcije, dok se euforija oko Vudraga još nije smirila, pristupio mu je Španjolac Jose Marco, partner i menadžer u investicijskom fondu Belerion Capital sa sjedištem u Londonu. Nakon što se predstavio predložio je Vudragu: „Moj je posao brzo i pametno reagirati i djelovati. Zbog toga nemam vremena trošiti puno riječi. Nudim vam kupnju tri vaše skulpture te da vam organiziram, kad to želite, veliku izložbi tijekom ljeta na Ibizi.“

Uprihodili su 3,5 milijuna eura

Nakon što su izmijenili posjetnice i brojeve privatnih telefona, pojavio se Francuz koji se predstavio kao vlasnik kompanije za iznajmljivanje malih luksuznih zrakoplova. Predložio je Vudragu da se nađu drugi dan ujutro kako bi u miru razgovarali o kupnji više skulptura za njegove urede, ali i za uređenje unutrašnjosti zrakoplova.

Od ponoći pa do 2 sata ujutro Vudraga su opsjedali poljski galeristi i kolekcionari, a u cijeloj toj gužvi jedva da je zapamtio koje ime. Drugo jutro, kao što je obećao, došao je po njega Francuz te ga odveo u park iza dvorca u kojem je bila aukcija te mu pokazao zrakoplov koji je tamo bio parkiran i kojeg je stavio na prodaju.

I dok su pregovarali, na vratima se, na iznenađenje Vudraga, pojavio Španjolac Jose Marco. I da ne dužimo: nakon dva sata postignut je dogovor: Marco je kupio zrakoplov za 36 milijuna eura. Na konferenciji za medije u ponedjeljak Omenaa Mensah i Rafał Brzoska obavijestili su javnost da su ukupno uprihodili u cijeloj akciji 3,5 milijuna eura. Posebno su pohvalili Nikolu Vudraga. „Jako smo sretni što je upravo taj veliki hrvatski umjetnik ostvario svojom skulpturom takav uspjeh”, kazali su.

Vudrag prodao stotine skulptura

Prije toga dugo su razgovarali s Vudragom, dogovorili su suradnju i nastup sljedeće godine, ali i nekoliko projekata koji su vezani uz uređenje njihovih nekretnina. Također, zamolili su ga da primi na razgovor nekoliko njihovih prijatelja galerista i kolekcionara koji su zainteresirani za njegove radove. Zbog svega toga Vudrag je produžio boravak u Varšavi za puna tri dana.

A dotle će se, sasvim sigurno, smiriti i strasti koje je izazvala vijest o astronomskoj cijeni po kojoj je prodana njegova mrežasta glava. Vudrag, nije tajna, nije omiljen u umjetničkim krugovima. Mnogima je trn u oku jer pokazuje da se od umjetnosti ipak može živjeti, drugi su ljubomorni i zavidni na njegove uspjehe, dok treći podcjenjuju njegovo stvaralaštvo tvrdeći da je ono ništa spram avangarde, konceptualne umjetnosti, videa ili instalacija.

Kako ne valja raspravljati o ukusima, besmisleno je o tome razgovarati, ali ne treba smetnuti s uma da je Vudrag do sada izlagao u galerijama širom Francuske, a preko pariške galerije plasirao je radove po cijeloj Europi. Ukupno je tako prodao više stotina svojih skulptura. Ako se složimo da umjetničko djelo vrijedi onoliko koliko je kupac spreman platiti, a po tomu kriteriju, budući da je još stotinjak radova prodao i u Hrvatskoj, Vudrag u Hrvatskoj, ma kako to nekome zvučalo, nema premca.