Kasno liježe zbog adrenalina, rano ustaje radi kćeri

Premda je Nabucco završio poslije 23.00, Ljubomir Puškarić predložio je da se drugo jutro nađemo u Kazališnoj kavani već u 9. “Naravno da sam umoran, bilo bi mi draže da sam mogao jutro provesti u krevetu, no morao sam odvesti svoju 9-godišnju kćer u školu”, kaže. Svako jutro, bez obzira ima li predstavu ili ne, Puškarić zbog kćeri redovito ustaje u 7, pa je već naviknut na rano buđenje bez obzira na to kada dođe kući. Dodatni je problem, priča Puškarić, što se nakon predstave teško smiri jer adrenalin radi punom parom. “Tada nema šanse zaspati prije 1 ili 2 sata ujutro”.

Uloga kralja Nabucodonosora strahovito ga iscrpljuje: iznimno je zahtjevna, kako tehnički tako i dramaturški. A još je težom čini režija koja zahtijeva da stoji na pozornici, umjesto da se odmara u garderobi, dok kolege tumače svoje uloge. “Tako da nemam vremena za opuštanje i odmor”, komentira. S obzirom na to da supruga ima redovno radno vrijeme, a kći školu u dvije smjene, ujutro i poslijepodne, Puškarić nakon što je otprati, vraća se kući, popije kavu te, ako treba, pripremi hranu za malenu kad se vrati iz škole. Tada odlazi u kazalište.

Postao je savjetnik za operu, želi vratiti mladu publiku

Puškarić je na razgovor došao sportski odjeven, u svjetlo bež kombinaciji debelog džempera i hlača te u bijelim tenisicama. Teško da bi netko u njemu prepoznao noć prije raskošno odjevenog babilonskog kralja. I razumljivo, nije izgledao baš previše odmoran. Ipak, zahvalan je sugovornik: pažljivo bira riječi, ne govori prebrzo, a njegov snažan glas lako je skidati s diktafona. Pogotovo stoga što nam je ljubazno osoblje Kavkaza stišalo glazbu kako ne bi ometala snimanje.

Uz redovite obiteljske obveze i probe u kazalištu, što mu oduzima puno energije i vremena, Puškarić sudjeluje i u radu direkcije kao savjetnik za operu. Prihvatio se tog zadatka jer želi svojim idejama ubrzati proces prilagodbe matične kuće modernom načinu funkcioniranja. Također, želi pomoći mladim pjevačima u njihovu razvoju te vratiti mladu publiku na glazbene događaje. “Razumijem da im ponekad opera može biti pomalo dosadna, ali to je zbog toga što nije dovoljno učinjeno na njihovoj edukaciji”, objašnjava Puškarić.

Nabucco visoko podigao ljestvicu očekivanja u HNK

Ansambl HNK, kaže, operom Nabucco visoko je podigao ljestvicu očekivanja te se sada mora sačuvati i unapređivati dosegnuta kvaliteta. “Siguran sam da to neće biti teško jer imamo odlične pjevače, sjajan orkestar i zbor. Ako u tomu uspijemo, opera će u Zagrebu opet biti in i jamac potražnje za ulaznicama”, optimističan je Puškarić.

Pri tomu je, slaže se, iznimno važno kakav će biti repertoar. “Oko toga neće biti problema. Prvo imamo reprize Madame Butterfly Giacoma Puccinija, potom premijeru operete Šišmiš Johanna Straussa mlađeg u novoj produkciji. Vjerujem da će to biti poseban doživljaj za gledatelje”. Nakon toga planira se izvedba Travijate Giuseppea Verdija, Čarobne frule Wolfganga Amadeusa Mozarta, Puccinijeve Lastavice, Tosce i drugih. Tu je i praizvedba opere Lennon Ive Josipovića koju u suradnji s Muzičkim Biennaleom Zagreb HNK sprema kao premijeru krajem travnja. Sve te popularne opere, nakon dvogodišnje pauze zbog pandemije, trebale bi pomoći vratiti publiku u kazalište. “Siguran sam da ćemo uspjeti jer su se ljudi zaželjeli većih glazbenih formi poput opera”, nada se Puškarić.

Raskošan bariton zablistao besprijekornim pjevanjem

Dva mjeseca ranije u veronskoj Areni gledao sam Nabucca pod dirigentskom palicom slavnog Daniela Orena te vrhunskih umjetnika poput Luce Salsija i Marije Jose Siri. Bila je to vizualno spektakularna predstava s golemim kulisama, sa stotinama statista i zborskih pjevača, koji su neprestano jurili pozornicom, tukli se i tako, hoće li netko ili neće, privlačili većinu pozornosti. Oduševljena publika, njih 15.000, izborila se da zbor Židova na bis pjeva Va, pensiero, jednu od najpoznatijih arija iz svjetske operne baštine.

U zagrebačkoj predstavi, razumljivo, ničega od toga nije bilo. No, zato su solisti, zbor i orkestar vrhunskim izvedbama prekrasnih arija cijelo vrijeme bili u prvom planu tako da je uzbudljiva Verdijeva glazba došla do punog izražaja. Posebno je zablistao raskošan bariton Ljubomira Puškarića koji je besprijekornim pjevanjem snažnih i ekspresivnih partitura do prekrasnih pianissima, do kraja izrazio svu složenost lika babilonskog kralja.

Upisao novinarstvo, na prve satove pjevanja krenuo s 23

Premda kaže kako su Puškarići genetski pjevači, malo je međutim nedostajalo da Ljubomir ne postane operni pjevač. Tomu je kumovao i sam jer nije pokazivao nekakav poseban interes za pjevanje i klasičnu glazbu.

Po završetku gimnazije, 1999. upisao je na Fakultetu političkih znanosti smjer novinarstvo, a za vrijeme studiranja radio je kao sportski novinar na studentskom radiju i u Vjesniku. I tek kad ga je zborovođa u HNK Robert Homen pozvao da s nekoliko kolega pomognu zboru HNK u većim izvedbama, napokon je prepoznat neiscrpni potencijal Puškarićeva glasa. Ali to se dogodilo vrlo kasno: prve satove pjevanja počeo je uzimati kad je navršio već 23 godine. Do tada je, kako kaže, pjevao zahvaljujući prirodnom daru. “Uskočio sam u posljednji vlak, jer da sam bio stariji, sigurno ne bih uspio”. Što je istina jer je u svijetu klasične glazbe zapravo nezamislivo da netko započinje učiti pjevanje u dobi kad drugi već završavaju Akademiju.

Na trenutak pomislio odustati od usavršavanja u Americi

Nakon godinu dana provedenih u Glazbenoj školi Pavla Markovca, upisao je Muzičku akademiju u Zagrebu. I tada se njegova karijera počinje razvijati nezabilježenom brzinom. Već nakon godinu dana dobio je stipendiju za usavršavanje na sveučilištu u Indiani, SAD. Na taj fakultet golemih kapaciteta, svake godine upisuje se 2.000 studenata glazbe, od čega je čak 300 pjevača. Iako relativno mali grad, Bloomington ima opernu kuću, tri koncertne dvorane, pet orkestara, razne studentske zborove. Presudnu ulogu u Puškarićevu školovanju imali su korepetitor Davis Hart i profesor Robert Harrison. No, suradnja na početku nije bila baš obećavajuća. “Bilo mi se teško prilagoditi na način rada profesora Harrisona, bio je iznimno zahtjevan i nije mi bilo jasno što točno traži i kako da to izvedem. Naprosto, u početku se nismo baš najbolje razumjeli”, priča Puškarić.

U jednom trenutku čak je pomislio kako bi bilo najbolje da se vrati kući, no zajedno sa suprugom ipak je, kaže, donio najbolju odluku te nastavio sa studijem.

Htio se posvetiti obitelji pa se skrasio u Zagrebu

Nakon dvije godine mukotrpnog rada, Puškarić je počeo s prvim nastupima i intenzivnijom međunarodnom karijerom koja je trajala od 2010. do 2016. godine. U to doba pjevao je po SAD-u, u Chicagu, Seattleu, Cincinnatiju, Clevelandu te po brojnim manjim sredinama. Tada se odlučio vratiti u Europu, gdje je, među ostalim, pjevao u Hamburgu, Rimu te po Hrvatskoj.

U međuvremenu mu se rodila kći, pa se odlučio definitivno skrasiti u Zagrebu. “Život u hotelima i putovanjima te duga izbivanja od kuće… nije to bilo ono što želim. Naprosto nisam htio da me pregazi žrvanj profesionalnog života pjevača jer sam se želio posvetiti i obitelji”. Tako je Puškarić prošao zaista neobičan put za vrhunskog opernog pjevača: počeo je pjevanjem u zboru, potom je nevjerojatno kasno počeo sa studijem, da bi na kraju postao prvak HNK.

Uspjeh nikada nije zajamčen, a audicije znaju biti užasne

Čovjek je najsretniji, priča Puškarić, kad se ostvari u nekom svom talentu. “Premda je operna karijera vrlo teška, ipak sam se opredijelio za nju jer je pjevanje moj najveći talent”, komentira. Svjestan je da čak i kad je netko iznimno talentiran i kad ima sve predispozicije, to još uvijek nije jamstvo da će uspjeti. “Tvoju sudbinu određuje splet okolnosti, hoće li te čuti pravi ljudi, hoćeš li se naći u pravo vrijeme na pravom mjestu…”, napominje Puškarić.

A da bi se ostvarila karijera valja odlaziti na audicije što je za svakog umjetnika iznimno nezahvalan posao. “Audicije su za mene užas, uvijek sam ih mrzio. Dovedu te u neku lošu i gluhu sobu, u potpuno neprirodno okruženje, pjevaš s nekim koga prvi puta vidiš”. Stoga ne čudi što puno pjevača na audicijama ne pokazuje što zna, sputani su tremom i nemogućim uvjetima. U takvim okolnostima tek se najbolji i najhrabriji uspijevaju probiti.

Doma rijetko vježba pjevanje, gotovo nikada ne sluša glazbu

To su situacije, tvrdi Puškarić, na koje se umjetnici teško privikavaju. Najbolje savjete kako preživjeti audicije dao mu je korepetitor Hart: “U takvim trenucima, koliko god to brutalno zvučalo, moraš razmišljati kao da si prodavač ili vatrogasac koji dolazi na posao, odradi ga i vrati se kući. Nemoj si umišljati da je to nekakva fantazija, naprosto obavljaš posao za koji si osposobljen, pa ga bez velikih emocija moraš i odraditi”. Unatoč tim savjetima, Puškarić smatra da se za tako neprirodnu situaciju nemoguće pripremiti.

Kod kuće, priča, gotovo nikada ne vježba pjevanje, rijetko sluša glazbu. Često su mu tišina i mir najpotrebniji. “Nastojim ne opterećivati obitelj mojim poslom”, objašnjava te dodaje kako nema tremu prije nastupa. “Ako se uloga dobro pripremi, kao što je bilo s ulogom Nabucodonosora, koju sam uvježbavao od ožujka, tada nema razloga za strah. Ima uzbuđenja koje je neprekidno, ali to daje pozitivan naboj kroz cijelu večer”.

Važan utjecaj maestra Morandija, dirigenta svjetskoga glasa

Velike zasluge za uspjeh Nabucca, ističe Puškarić, ima Pier Giorgio Morandi, talijanski dirigent svjetskog ugleda, koji je ravnao opernim orkestrima u milanskoj Scali, u njujorškoj Metropolitan operi, u Boljšoj teatru u Moskvi. “Neću pogriješiti ako kažem da je njegova uloga ključna karika u opernoj predstavi, što se najbolje vidjelo na zagrebačkom Nabuccu. Radio sam sa sjajnim domaćim i stranim dirigentima, a maestro Morandi definitivno spada u kategoriju posebnih”.

Puškarić je s njim surađivao i početkom ove godine kad je pjevao grofa Lunu u Verdijevu Trubaduru. “Već tada sam osjetio njegov originalni pristup u radu sa solistima, orkestrom i zborom te njegov nevjerojatan angažman tijekom cijele predstave”. Priča kako Morandi širi jednu posebnu energiju pa je svima lakše izraziti se kad pred sobom imaju takvu osobu koja cijeli ansambl kroz predstavu nosi kao kap vode na dlanu. “Imaš osjećaj da Morandi cijelo vrijeme svira svaki instrument, a istodobno pjeva sa zborom i solistima”.

Za uspjeh solista ključni su partneri koji provociraju emocije

Morandi je, kaže, najzaslužniji za uspjeh predstave jer je od svih izvođača uspio izvući ono najbolje. „Nije lako motivirati oko 140 članova zbora i orkestra te osam solista“, za što su, tvrdi Puškarić, najzaslužnije maestrove iznimno kvalitetne pojedinačne probe s pjevačima. „Nakon toga nije teško sve to uklopiti u savršenu cjelinu“.

Za uspjeh nekog solista, tvrdi Puškarić, posebno su važni partneri. “Oni provociraju i tjeraju da se što bolje izraze emocije i karakter uloge. Bez pravog partnera nema ozbiljnijeg uspjeha, netko može sam sve odlično otpjevati, ali ako ne dođe do međusobne sinergije, publika će odmah prepoznati da nešto nije u redu”. Stoga je Puškarić sretan što su mu u Nabuccu bile sjajne partnerice Kristina Kolar i Gabrielle Mouhlen, u ulogama Abigaille, Luciano Batinić kao Zaccaria, Domagoj Dorotić kao Ismaele, a kao Fenena Emilija Rukavina.

Ističe kako nikada s kolegama u HNK nije imao problema s tuđim egom niti je na svojoj koži osjetio zavist, što je česta pojava u svim opernim kućama svijeta. “U HNK-u s kolegama i kolegicama imam odlične odnose, bez ikakva preuveličavanja mogu reći da radim u sjajnoj sredini”. Nije zaboravio spomenuti ni važnu ulogu zbora u Nabuccu koji je pokazao pjevačku suverenost te zavidnu kondiciju i tehniku jer su neke zborske dionice teže od solističkih arija.

I najbolji znaju biti otpisani zbog fizičkog izgleda

Inače, redatelj Giancarlo del Monaco radnju Nabucca premjestio je u vrijeme dok je Hrvatska bila dio Austro-Ugarske monarhije što, među ostalim, sugeriraju i kostimi.

Redatelji, napominje Puškarić, imaju bitnu ulogu pri dodjeli uloga. „Oni prije svega gledaju kako će pjevači djelovati na pozornici, imaju svoju ideju kako pjevači trebaju izgledati, kod njih je fokus na vizualnom i glumačkom efektu“. I u pravu je: često pjevači koji imaju velike vokalne sposobnosti otpadaju, a prolaze oni koji nemaju te kvalitete, ali fizički bolje izgledaju na pozornici. Taj je problem posebno naglašen kod pjevačica koje mnogi redatelji unaprijed otpisuju jer ne odgovaraju njihovim kriterijima ljepote. „Takve situacije su izrazito teške, no vrhunski pjevači i pjevačice ipak uspijevaju preskočiti te prepreke i drugim putem ostvariti vrhunsku karijeru“, pripominje Puškarić.

Uvažava i stručne kritike, ali sam je sebi najveći kritičar

Ističe kako je on sam sebi najveći kritičar. “Jako dobro znam kako sam pjevao, rijetko sam, međutim, u potpunosti zadovoljan svojom izvedbom, uvijek se nađe neka zamjerka. A od stručnih kritika, uvijek je važno tko ih je napisao. No kritike, nema sumnje, mogu biti poticajne, ako su konstruktivne”.

Ne krije da su mu najdraže uloge u operama Giuseppea Verdija, no do sada mu je najdraža uloga Figara u Seviljskom brijaču Gioachina Rossinija. Ipak, priznaje da je sadašnji njegov mikro ciklus obilježila uloga u Nabuccu. Nabucodonosor je njegova sedma naslovna rola, a posebno je bio uspješan u ulogama Zrinjskog u operi Nikola Šubić Zrinski, Ivana pl. Zajca te Jevgenija Onjegina i Rigoletta.

Intendantica HNK Iva Hraste Sočo kazala mi je kako je Puškarić ulogom Nabucodonosora dosegnuo vrhunac svoje karijere. Puškarić je, dakako, zahvalan na komplimentu, no vjeruje da ga čeka još puno velikih uloga. „S 41 godinom života ušao sam u najzrelije doba pjevačke karijere. Najviše očekujem od Verdijevih opera u kojima su za baritone napisane neke od najboljih partitura.“

Gradi i zborsku karijeru, uskoro važan koncert u Varaždinu

Uz opernu, Puškarić uspješno gradi i zborsku karijeru. Zajedno s opernim prvacima Lucianom Batinićem, Ozrenom Bilušićem i Domagojem Dorotićem te Ivom Gamulinom, Filipom Filipovićem, Rokom Radovanom, Tonijem Nežićem, Marinom Čargom i Benjaminom Šuranom pjeva u vokalnom ansamblu Sveti Blaž.

“Takvo nešto u ovom obliku ne postoji u Hrvatskoj. Željeli bismo se pozicionirati slično kao što su se Zagrebački solisti profilirali u instrumentalnoj glazbi”. Također, volio bih da se ansambl prepoznaje po repertoaru i načinu pjevanja jer gaji drugačiji stil pjevanja i pjevačke tehnike.

Upravo pripremaju svoj prvi koncert 26. studenoga u Varaždinu. Izvodit će glazbu hrvatskih skladatelja te neka od najpoznatijih djela operne literature. Već prije Puškarić je pod ravnanjem maestra Ivana Repušića, koji već dugo djeluje u Münchenu, snimio nekoliko CD-a s najvažnijim djelima hrvatske glazbe, od Igora Kuljerića do Jakova Gotovca. „Tako promoviramo domaću umjetnost te ostavljamo iza sebe neki trajni trag,“ objašnjava Puškarić.

‘Supruga je presudno utjecala da nastavim s pjevanjem’

Za razgovora često je isticao važnost obitelji u njegovu životu. Supruga mu je bila, tvrdi, najveća potpora kroz cijelu karijeru. “Nakon što smo se vjenčali, otišli smo zajedno na moje usavršavanje u SAD i ona je presudno utjecala da nastavim s pjevačkom karijerom”. Za svakog je čovjeka, kaže, posebno ako se bavi tako teškom profesijom kao što je operno pjevanje, mirno okruženje presudno. „Vrlo je važno da se nakon napornih proba i nastupa mogu vratiti u toplo obiteljsko okruženje te da kod kuće imam punu potporu i razumijevanje. Bez toga bi sve to bilo teško izdržati.“

Tijekom pandemije shvatio je, napominje, koliko je važno biti uz obitelj, ali i družiti se s prijateljima. “Nakon karantene zbog covida-19 puno više cijenim dobro društvo prijatelja. Prije sam uvijek negdje jurio, nikad nisam imao vremena. Sada se, međutim, trudim da budem što više s obitelji i prijateljima jer tu leži ključ ljudske sreće”, zaključio je Ljubomir Puškarić.