Nekad je nužno odabrati stranu

Bio sam na premijeri nepretenciozne predstave u Komediji i iznenadio sam se, mislim da će biti novi hit

Boris Homovec o predstavi Nije bila Peta, bila je Deveta

FOTO: COBRA/KOMEDIJA

Uvrštavanjem komedije Nije bila Peta, bila je Deveta (naslov se odnosi na Beethovenove simfonije) etabliranog talijanskog dramatičara Alda Nicolaja, v.d. ravnatelj Adam Končić učinio je dobar potez. Poslije praizvedbe u Heidelbergu 1973., ovaj komad igran je s velikim uspjesima diljem Italije, bio je hit u Parizu (s više od 300 izvedbi), Berlinu i Beču.

Zagrebačko kazalište Komedija dobilo je dopadljivu predstavu i potencijalni hit u režiji Damira Mađarića, koja će garantirano puniti dvoranu. Kako igra samo troje glumaca, a scenografija je jeftina, bit će idealna i za gostovanja. Već prve reakcije na pretpremijeri i premijeri pokazuju kako se publika odlično zabavljala i kako nam je u ovim turobnim vremenima potreban smijeh. Ova predstava uistinu ga nudi, iako je taj humor opor, gorak, a duhoviti dijalozi imaju višeslojan kontekst.

Pametni dijalozi, brza radnja i spretan režiser

Naizgled banalna pričica o jednoj fatalnoj plavuši, koja vrti oko malog prsta dva zgodna, urbana, sredovječna tipa nije nimalo nova, ni orginalna. No, ono što ovaj komad uzdiže iznad prosjeka trivijalnosti predstavica tog tipa i vodvilja 70-ih godina prošlog stoljeća, pametni su dijalozi i brzina radnje koja spretnom redatelju nudi priliku da napravi brzu, dinamičnu, živu i gledljivu predstavu.

Damir Mađarić, redatelj rodom iz Koprivnice, bio je umjetnički ravnatelj Teatra ITD od 2003. do 2006. godine i osnivač kazališta Oberon, a inače je i dramski pisac, autor dječjih romana i prevoditelj s njemačkog. Ovo mu je prva predstava u Komediji i Končić je učinio dobar potez angažiravši ga. Predstava od početka do kraja ima ujednačen ritam, glumcima ne pada koncentracija i energija, dapače, sve su razigraniji kako se bliži kraju, i tih sat i pol vremena uistinu prođe za čas. Stoga publika s pravom iz dvorane izlazi dobro raspoložena.

Mila Elegović na sceni
Mila Elegović na sceni COBRA/KOMEDIJA

Mislim da je Mili Elegović ovo životna uloga

Kada imaš dobar tekst u rukama i odabereš dobar cast, a siguran si u ono što želiš, predstava ne može propasti. Mađarić se uspješno držao te formule i odabrao troje provjerenih Komedijinih zvijezda: Milu Elegović, Igora Mešina i Zlatka Ožbolta, koji na sceni odlično funkcionira. Moram priznati da me najugodnije iznenadila Mila Elegović, koja je ovom predstavom pokazala glumačku zrelost, kakvu do sada od strane ove glumice sa statusom celebrityja, nismo imali prilike vidjeti. Mila Elegović kao Eva odigrala je životnu ulogu.

Oslobodivši se napokon koketiranja s glupavim likom iz Bitangi i princeza, sitcoma koji ju je proslavio, ali glumački obilježio i naštetio, sad je na sceni ugodno iznenadila dubljom impostacijom glasa, odličnom energijom, ali i rasnim glumačkim dijapazonom, koji u nekim scenama, kao u bračnom monologu, uistinu iznenađuje. Kad se u prvoj sceni na plaži razodjene u zeleni bikini, u publici se začuje uzdah, jer uistinu za svoje zrele četrdesete izgleda perfektno, a uočljivo je kako nema ni trunke celulita, dok se na nogama primjećuje kako su blago isklesane u teretani.

Nitko ni u jednom trenutku ne šteka na sceni

Kao Eva, ljupka vještica, seksi manipulatorica, koja je spremna na sve kako bi došla do svog cilja, pa je tako spremna i na zločin, pritom koketno igra s dvojicom tipičnih predstavnika muškog roda, koji pristaju na sve kako bi s vremena na vrijeme završili među njezinim nogama, Elegovićka nosi ovaj komad s lakoćom, bez grča, ali i s dobrom mjerom šarma i seksepila. Ona ovdje nije bimba, ona je pametna i proračunata, pritom opasna plavuša, na momente kao da je izašla iz Hitchcockovih filmova.

Šteta je što umjesto kratke, efektne perike koju nosi na sceni i koja je pomlađuje, Elegovićka nije imala hrabrosti ošišati se za ovu ulogu. Imala je veliku sreću da su joj Mešin i Ožbolt dostojni, uigrani partneri i da nitko među njima ni sekunde ne šteka na sceni. Igor Mešin me prvih desetak minuta nervirao, jer je glumio na isti način kao u lošem sitcomu na jednoj komercijalnoj komediji, u kojem mu je partnerica Sandra Bagarić, ali se ubrzo razigrao i kako predstava teče sjajno utjelovio lik zbunjenog Brune.

On je prevoditelj kojem se život mijenja naopačke kad u njega uđe fatalna plavuša, zbog koje završi i s one strane zakona, ali i fizički trpi. Mešin ga igra životno, plastično, uvjerljivo, na momente ima samo problem s šuškanjem glasa, tako da mu neki povišeni tonovi zvuče nerazgovjetno. No, i ovom prilikom pokazao kako je vrsni komičar i glumac (znatno bolji nego tv voditelj), koji danas spada u vrh Komedijina šarolikog i poprilično neujednačenog ansambla. Zahvalan sam redatelju što nas je poštedio njegova obnaživanja u sceni na plaži (presvlačenje s ručnikom efektno je složeno), jer spada u većinu hrvatskih glumaca koji su se fizički poprilično, nažalost, zapustili.

Zlatko Ožbolt, Igor Mešin i Mila Elegović
Zlatko Ožbolt, Igor Mešin i Mila Elegović COBRA/KOMEDIJA

Šteta da Zlatka Ožbolta redatelji ne koriste više

Uloga Marija, biznismena koji poslije posla leži na kauču u čarapama (zgodna dosjetka autora i redatelja: obojica muških junaka su kratke šarene sokne na nagovor žene koju vole zamijenili visokim jednobojnim čarapama), lista knjigu o astrologiji, posve je smiren, zadovoljan i cool tip, koji svojoj ženi dozvoljava da njegov novac troši kako želi, ostavljajući joj apsolutnu slobodu u braku, idealna je za Zlatka Ožbolta.

On je specifičan glumac, urban je, ima taj dubok glas i clooneyevski imidž šarmera u srednjim godinama, odlično nosi svoje godine. Zna nositi odijela, dobro se kreće na sceni, a najbolji je u scenama prijateljskog zbližavanja s Mešinom, zajedničkim ispijanjima viskija i pričama o nekim slučajno otkrivenim zajedničkim strastima: konjima, arheologiji, astronomiji, zgodnim ženama… Šteta je da se Ožbolt više ne koristi, kad nam kronično nedostaje zgodni , urbanih aktera srednjih godina.

Finale ove zabavne i nepretenciozne predstave nudi neočekivani twist (ne želim ga otkriti) koji potvrđuje tezu kako je, nažalost pokojni, Nicolaj uistinu sjajan dramatičar. I koji samom redatelju olakšava posao, kako završiti predstavu. A to je problem s kojim se većina i etabliranijih i razvikanijih redatelja od Mađarića baš muči u posljednje vrijeme.

Scenografija je, nažalost, ipak veliki problem

Dinko Appelt imao je nezahvalan posao skladati originalnu glazbu, kad je dio dramaturgije dobro znana klasična glazba u intermezzima, u rasponu od Bacha, do Beethovenove Mondscheinsonate, no to je učinio fino, nenametljivo i ona se uklopila u cjelinu.

Kostimi Marije Šarić Ban su funkcionalni (možda premalo moderni kad su u pitanju odijela uspješnog biznismena Marija), u ženskom slučaju elegantni, osobito prilagođeni stilu lika Mile Elegović, koja ih sa šarmom nosi na sceni. Osim gafa kostimografkinje na samom početku kad Mila na plaži na ležaljki leži na ležaljci u štiklama.

Mila Elegović i Igor Mešin
Mila Elegović i Igor Mešin COBRA/KOMEDIJA

No, najveći promašaj predstave jest neugledna i posve promašena scenografija Marte Crnobrnje. Rješenja paravana sa suncem (kao, sad smo na plaži), rešetke u zatvoru, žutog zida na psihijatriji, ili ormara u stanu, dostojna su provincijalne amaterske družine, a ne Komedijina renomea. Predstava može biti produkcijski promišljena jeftino i komercijalno potencijalno isplativa, ali ne smije se vidjeti da je jeftina i biti ružna na sceni. Tako da se pristajanjem na ovakvu scenografiju Mađarić ipak razotkrio kao redatelj koji se većinom povlačio po provincijalnim kazalištima.

Prilično sam siguran da Komedija ima novi hit

Šteta, jer da je scenografija osmišljena moderno i atraktivno, s ukusom i stilom, predstava bi ostavljala znatno bolji dojam. Danas kad mnogi pretenciozni redatelji višesatnim scenskim onanijama zamaraju publiku, koja pola predstave provede pregledavajući poruke na mobitelu, ovoj predviđam dugi život. Jer ima sve atribute dobre urbane komedije, s humorom koji nije plitak, iako bi se tako moglo očekivati. Mađarić se pokazao kao spretan redatelj, koji zna raditi s glumcima, izvući iz njih najbolje i stoga zaslužuje nove priliku na Kaptolu.

Komedija je, pak, dobila novi hit, koji me podsjeća na zlatno doba Teatra u gostima Relje Bašića, koji je s vrckavim komadima ovog tipa i vrsnim, popularnim glumcima kombijem obilazio cijelu Jugoslaviju odlično zabavljajući publiku, uvijek željnu dobrog humora. A priznajem da me Končić, taj Zagorec gelirane kose, osrednji glumac, možda ipak bolji zabavljač, s još uvijek nedefiniranim ravnateljskim statusom, postavljanjem Kneginje čardaša i ovom komedijom na Kaptolu ugodno iznenadio, vraćajući ovom voljenom i popularnom gradskom kazalištu malo pomalo izgubljeni sjaj.