Bira se novi direktor Komedije, no to nikoga baš ne zanima. Zašto smo odustali od najpopularnijeg teatra?

Prilično velik kazališni ansambl

Zasjeo je u fotelju ravnatelja Komedije 1989., i iz je nje izašao tek nedavno, poslije 27 godina mandata, nakon što se i DORH pozabavio stanjem u tom kazalištu, a dugovi su se popeli na cifru veću od pet milijuna kuna. Grad Zagreb je dao do znanja da ne kani sanirati Komedijine financijske dubioze, tako da novom ravnatelju (a po svemu će u ovo vrijeme bezvlašća, to ipak biti HDZ-u bliski Adam Končić) preostaje da se sam suoči s rješavanjem dugova, kao jednim od prvih poteza.

U kakvom je stanju danas Komedija? Zašto je penjanje na Kaptol u kulturnoj i kazališnoj javnosti postalo znatno manje značajan događaj od preuzimanja HNK-a ili ZKM-a? Što se dogodilo da je jedno od najznačajnijih zagrebačkih kazališta već godinama izgubilo na važnosti, kredibilitetu i imidžu? Pogledom na aktualnu kadrovsku situaciju u Komediji, baletni ansambl, kojeg predvode pedagozi-korepetitori Mladen Mordej Vučković i Tina Vrtar Stipić ima 11 članova. Zborista je čak 20, sa zborovođom Brankom Starcom.

Među sopranisticima su Ljerka Palatinuš Glowatzky (svojedobno jedna od omiljenih Tuđmanovih pjevačica s domovinskim repertoarom početkom devedesetih, čija je estradna karijera naglo utihnula), te Lana Blaće, kći Vesne Butorac i Komedijina prvaka Branka Blaćea. Lana je bila potencijalna nova Komedijina zvijezda koja glumi, pjeva i pleše, no to se nije dogodilo. Orkestar koji predvode tri stalna Komedijina dirigenta – Dinko Appelt, Veseljko Barešić i Krešimir Batinić – broji tridesetak glazbenika.

Proročanstvo velike Ljiljane Molnar Talajić

Među etabliranijim imenima koji su na Komedijinoj plaći, a to se malo zna su i Hrvoje Rupčić, na udaraljkama u orkestru i Ante Mažuran kao solo gitarist. Među opernim solistima devet je imena, od kojih su publici najpoznatiji Đani Stipaničev, Danijela Pintarić i Ervin Baučić, dok status Komedijine zvijezde ima Sandra Bagarić. Svojedobno mi je pokojna primadona i profesorica pjevanja na Akademiji Ljiljana Molnar –Talajić pričala kako u klasi ima jednu malu Bosanku koja je došla u Zagreb početkom rata iz Zenice, od koje dosta očekuje, jer je strahovito ambiciozna, drčna i zna koketirati.

Talajićka mi je priznala kako ta mala Bagarićka nema veliki raspon glasa, kako nikad neće napraviti opernu karijeru, u rangu jedne Ruže Pospiš Baldani, ali bi mogla imati karijeru poput Anne Moffo i provući se u sve medije. Kao da je bila vidovita. Sandra Bagarić uistinu je postala medijska posvuduša, iako je umjetnica ograničenih mogućnosti. Zapravo idealna operetna subreta, pogodna za mjuzikle, ali prilično loša glumica.

Bez obzira na to, ona redovito nastupa na koncertima sa suprugom Dragom Domitrovićem, snima reklame, igra u serijama i sapunicama (donedavno se na Novoj tv emitirao loši sitcom Samo ti pričaj, u kojemu glumata suprugu Igora Mešina i to toliko afektirano, nametljivo, iritantno, potencirajući bosanski naglasak, da je bilo prilično negledljivo), vodi emisije, kvizove i priredbe, zaštitno je lice nekih modnih brendova, dio dueta Belcante s Martinom Tomčić, snimila je četiri CD-a, pjeva na festivalima, bila je članicom žirija gledanog showa Tvoje lice zvuči poznato, svako malo prisutna je u društvenim kronikama.

Najveća Komedijina diva svih vremena

Uistinu iskače iz paštete, a ima, navodno, i političkih ambicija. Nakon što je postala članicom Bandićeve stranke, šuškalo se kako bi uz njegovu veliku podršku mogla postati budućom ravnateljicom Komedije. No, čini se kako će to pričekati. U karijeri je otpjevala glavne uloge u dosta opereta, pokušala je doseći Mirjanu Bohanec u Tko pjeva zlo ne misli, pjeva glavu rolu i u kultnom mjuziklu Jalta, Jalta, no svojim umjetničkim dometima nikad neće doseći Sandu Miladinov Langerholz, jedinu istinsku divu Komedije svih vremena.

Današnji je ansambl Komedije vrlo šarolik, ali i glumački jedan od slabijih, u usporedbi s ansamblima drugih kazališta u Zagrebu. U zlatno doba Komedije, kad su ovim teatrom vladali Vlado Štefančić, potom Richard Simonelli, ansambl je bio sjajan i respektabilan: Sanda Langerholz, Boris Pavlenić, Damir Mejovšek, Veronika Durbešić, Lukrecija Brešković, Sanda Fideršeg, samo su dio onih zbog kojih je svaka Komedijina predstava svojedobno bila- hit.

Zanemarene Dubravka Ostojić i Jasna Bilušić

Danas nisam siguran da imena Komedijina ansambla imaju tu moć. Već godinama za dvije vrhunske glumice i pjevačice Dubravku Ostojić i Jasnu Bilušić, danas u naponu profesionalne i kreativne zrelosti, dokazavši se u brojnim dramskim predstavama, komedijima i mjuziklima, nema adekvatne uloge na Kaptolu. Nakon sjajno odigrane Edith Piaf, za koju je osvojila i Nagradu hrvatskog glumišta Bilušićka ne dobiva pravu ulogu, jer nitko adekvatno ne promišlja o repertoaru za ansambl.

Isto važi i za Ostojićku, čije se komične uloge u Kaosu u kulisama Teatra u gostima, Wallis Simpson u mjuziklu Car je gol (u kojem je i sjajno stepala, ne samo pjevala, i osvojila Nagradu hrvatskog glumišta), ili Antuše u Klupku, za koju je dobila Nazorovu nagradu i danas pamte. Imati takva dva bisera u ansamblu i to već godinama ignorirati, govori o nemaru smjenjenog ravnatelja Pavlovića.

Današnje, ne sasvim dorasle zvijezde

I jedna i druga talent koriste na drugim scenama i projektima, umjesto u matičnom ansamblu. I odlična Mirela Brekalo Popović više vremena provede na setovima serija i filmova, nego na matičnoj sceni. Jer, ni o njoj nitko ne vodi računa. Zaboravljena je i Sanja Marin, koja s zrelošću postaje sve zanimljivijom, no za to treba imati pametnog ravnatelja i redatelje, koji bi to iskoristili. Današnje “zvijezde” Komedije su Mila Elegović, Renata Sabljak i Vanda Winter, no još uvijek nisu (pogotovo glumački) dorasle navedenim iskusnijim kolegicama.

Mila Elegović nikako da se oslobodi sindroma bimbe, koketne plavuše piskutavog glasa, koja isti lik igra u životu i na sceni. Iako je pokazivala odlične predispozicije kad se pojavila, školovavši se za mjuzikl na prestižnim Akademijama u Beču i Londonu (na studiju je imala dvadeset kilograma više, a pamti se njen ispit Marte u Tko se boji Virginie Woolf), no zauvijek su joj karijeru obilježile dvije uloge: Dobro došli u plavi pakao, te u sitcomu Bitange i princeze. I na tome je ostalo.

Elegovićka je danas medijska posvuduša No2, koketna plavuša prisutna u društvenim kronikama, koja snima CD-ove upitne kvalitete, a nakon uloge Roxy u mjuziklu Chicago ni na matičnoj sceni nije ništa značajno odigrala. Nije bila osobito uvjerljiva ni u glavnoj ulozi jedne sapunice, a ni u filmu Zagreb cappuccino Vanje Sviličić, u kojem ju je u svakoj sceni nadigrala Nela Kocsis.

Odličan glumac s kojim uprava ne zna što bi

Najveći je biser muškog Komedijina ansambla Dražen Čuček, no ni s njim se nitko ne bavi na adekvatan način, iako je i odličan glumac, a ne samo pjevač i plesač. Bojim se da bi i njega mogla zadesiti sudbina Bilušićke i Ostojićke, ukoliko se nešto drastično ne promjeni u ovoj kući. Njegove role u mjuziklima Car je gol (princ Edward), Tko pjeva zlo ne misli (gospon Fulir) i meštra u Cabaretu donijele su mu hvalospjeve i Nagrade glumišta, no ni to nije dovoljno da nosi repertoar. Iskoristivi su Filip Juričić, Igor Mešin, Ronald Žlabur, Slaven Španović, Saša Buneta (poznatiji kao sjajan radio voditelj i Milivoj Lulek na Anteni, no u matičnoj kući…).

Dok su na kraju karijere Nada Abrus (koja puno bolje izgleda za svoje godine, no što glumi i pjeva, a tako je oduvijek bilo), Ivica Zadro, Nedim Prohić, Vinko Kraljević… Sve u svemu, s ovakvim osrednjim ansamblom nije lako sastavljati ni repertoar. A on je, pak, posebna priča. S Komedijom, barem, otkako je pokrenuta 1950. godine, nikada nije bilo dvojbe: to je bio gradski teatar za operetu, komične opere, mjuzikle, rok i pop opere, te komedije. Dakle, profiliranijeg kazališta nije bilo na ovom prostoru. I tako je stjecao identitet, popularnost i ugled kod zagrebačke publike.

Kako je zagrebačka publika obožavala svoje subrete

Mitovi su s Kaptola, kad su pedesetih godina prošlog stoljeća igrane omiljene operete Zemlja smiješka, Kneginja čardaša, Šišmiš, Kod bijelog konja, Barun Ciganin, ili Grofica Marica, da su operetnim zvijezdama poput Mirjane Dančuo, ili Lili Čaki obožavatelji na pozornicu bacali desetine buketa cvijeća. Zagrebačke dame su zbog Đanija Šegine, glavne muške zvijezde Komedije, padale u nesvijest ne bi li dobile autogram, plakale, trgale mu dijelove odjeće, čak i prijetile samoubojstvom.

Koreografirale su Sonja Kastl, Lili Čaki, Nevenka Biđin, Milana Broš, Miljenko Vikić, Maja Bezjak, Tihana Škrinjarić, Zaga Živković, bračni par Kolar… Od domaćih opereta igrane su godinama s velikim uspjehom Mala Floramie, Splitski akvarel, Barun Trenk… Operete su lagano potisli mjuzikli šezdesetih i sedamdesetih godina, a Komedija se proslavila naslovima: Poljubi me Kato, Slatka Irma, Guslač na krovu, Čovjek iz Manche, Obećanja, obećanja, koji su istovremeni postizali velike uspjehe na svjetskim pozornicama.

Pojavili su se i prvi domaći mjuzikli, prvi među njima Velika trka Milana Grgića i Alfija Kabilja (kultnih autora, zlatnim slovima upisanih u Komedijinu povijest). Bio sam klinac kad sam prisustvovao premijeri mjuzikla Jalta, Jalta na Kaptolu, kojeg je postavio Vlado Štefančić, s tadašnjom i zauvijek najboljom postavom, na čelu sa Sandom Langerholz. I to ću zauvijek pamtiti. Sve kasnije postave činile su mi se kao blijede kopije, jer ansambl nije imao više tu snagu, energiju i kvalitetu.

Nekadašnji mjuzikli s najvećim estradnim divama

Među vrhuncima Komedijinih domaćih mjuzikala bili su i Jusićev Dundo Maroje ’72., kaubojski O kaj Škrabea, Gotovčeva Novela od stanca, Ivan od leptira Grgića-Kabilja… I onda se pojavila prauzvedba prve domaće rock opere Gubec beg Krajača-Metikoša-Prohaske, u kojemu je sudjelovalo 200 izvođača, a kako je Komedijina scena bila premala (taj problem nije riješen ni nakon 40 godina) cijeli projekt preseljen je u Lisinski. Glavnom ulogom Branko Blaće postao je velika zvijezda, dok su mu partnerice bile estradne dive Josipa Lisac, odnosno Radojka Šverko, kao Jana. Bio je to scenski spektakl za pamćenje, igran sedam godina, preko 200 puta, pred nekoliko stotina tisuća gledatelja.

No kasnije rock opere Grička vještica, ni Crna kraljica nisu ponovile taj uspjeh. Zanimljivo je da su popularnu Kosu i Isusa Krista Superstara u Komediji postavljali tek od 2000. godine, dok je recimo Kosa u Ateljeu 212 igrana još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Komedija se paralelno s glazbeno-scenskim formama profilirala komedijama, igrani su Brezovački, Držić, Cesarec, Matoš, Zagorka, Nušić, Gundulić, Kolar,Budak, Šehović, Horvat, Brešan, Kerstner…

Milan Grgić i Fadil Hadžić pisali su komedije specijalno za Komediju, a jedna od najkultnijih predstava bila je urnebesna Grgićeva Probudi se, Kato! odigrana preko 250 puta. Istovremeno s Broadwayem, igrani su na Kaptolu hit naslovi Stopparda, Shaffera, Simona, ili Ayckbourna i to s velikim uspjehom kod zagrebačke publike. Kuriozitet je da je Komedija odigrala pop operu Jadnici Schonberga , Boublila i Natela, 1982. čak tri godine prije Londona, gdje na West Endu potom postaju svjetski hit, a prije par godina i filmsku ekranizaciju.

Današnji, prilično otužni repertoar

Kad se sredinom osamdesetih pojavio u Zagrebu Gene Foote, brodvejski vrhunski koreograf i redatelj, na Kaptolu je postavljen američki mjuzikl Aplauz, u toj svojevrsnoj glazbenoj parafrazi filma Sve o Evi, briljirale su Sanda Miladinov Langerholz i Cintija Ašperger. Istovremeno, Aplauz je igran na Broadwayu, s Lauren Bacaal, i Foote je bio kategoričan u nekim medijskim izjavama, kako je naša Sanda bila apsolutno al pari holivudskoj divi kao Margo Channing. Postojala je kombinacija da bi naš Aplauz gostovao na Broadwayu, no do toga nije došla.

Iako se predviđalo da će Ašpergerka ući u Komedijin ansambl, ona je odselila u Toronto, Sanda je početkom devedesetih otišla u mirovinu, a mjuzikl je znatno prije skinut s repertoara. To je samo letimičan pogled na Komedijinu slavnu povijest. Kad danas vidim Komedijin repertoar, s promašenim naslovima predstava poput Vanja i Sonja i Maša i Picko, ili Gospođica iz Maxima, koje ne igra nijedno kazalište tog profila u Europi, onda mi je žao što Komediju vode oni koji niti poštuju njenu slavnu povijest, niti prate trendove.

Kad je 2004. Dora Ruždjak Podolski postavila Chicago, nametnula je europske standarde produkcije, napravila veliku audiciju, na kojoj su u konačnici uloge dobile i glumice iz drugih ansambala, poput Bojane Gregorić. Danas i dalje publiku s pravom privlači hit mjuzikl Mamma mia, (za koji je licencu za produkciju kupio bivši sportaš Jure Franko) u kojem su svoju šansu dobili i estradnjaci Luka Nižetić i Damir Kedžo i tako bi trebalo biti i ubuduće. No, igranje mjuzikla s ABBA-inim hitovima nije dovoljno za ovakvu kuću.

Najave milijunskih povećanja dotacija

Tim više što je aktualni gradonačelnik Bandić, navodno, za program Komediji za iduće dvije godine odlučio dodijeliti čak sedam milijuna kuna više (iako je Komedija najveći gubitaš među kazališnim ustanovama u vlasništvu grada Zagreba). Za 2017. i 2018. godinu planirano je čak 35 milijuna kuna (ili više od četiri i pol milijuna eura), što je veliki novac. Ukoliko Končić postane ravnatelj, baš me zanima što će poduzeti da kazalište na Kaptolu izvuče iz mrtvih.

Po onome što je šturo najavio u medijima, najave kako će to biti „najzagrebačkije kazalište od sviju“, ne obećavaju velike promjene. Znači li to da će se Komedija pučkim repertoarom približiti Histrionima? Evo i nekih sugestija potencijalnom ravnatelju, od kojeg očekujemo da vrati operetu u novom produkcijskom sjaju na scenu, domaće komedije, kultne mjuzikle, ali i europske i svjetske hitove, po čemu je Komedija prednjačila u Jugoslaviji.

Hit mjuzikli pripremaju se mimo Komedije

S mnogo manjim budžetom, Pozorište na Terazijama u Beogradu (kazalištu koji je veličinom, profilom i repertoarno al pari Komediji), u ovom momentu ima na repertoaru hit mjuzikle: Sweet Charity, Mamma mia, Viktor Viktorija, Grk Zorba, Chicago, Neki to vole vruće, Cigani lete u nebo ili brodvejski hit Producenti. Osim Mamma mie i Chicaga, Komedija nijedan od navedenih naslova nije nikad postavila. I neće tako skoro.

Trenutno postoje čak dva projekta praizvedbe domaćih mjuzikla, koji se paralelno pripremaju: Pacijenti bračnog para Huljić i Mire Gavrana, te Naša bila štorija Nenada Ninčevića i Gorana Karana, u kojima će, osim autora, nastupati i estradne zvijezde poput Giuliana, Danijele Martinović, Tedija Spalata i Severine, ali naravno da Komedija nije pokazala interes niti za jedan od ovih aktualnih naslova. Tim više što Pacijente režira Komedijin koreograf Igor Barberić, a bit će postavljen premijerno već u Lisinskom početkom listopada.

Hoće li netko iskoristiti tamošnje dive?

A Andrej Kljaković, talentirani glazbenik i skladatelj internacionalne reputacije (inače, sin Zdenke Heršak i Vanče Kljakovića) već duže vrijeme sa svojim timom priprema praizvedbu svjetske rock opere Tesla, za koju sigurno u Komediji nisu ni čuli, umjesto da su već involvirani u projekt. I još nešto. Bulevar sumraka jedan je od brodvejskih hit mjuzikla Andrew Lloyd Webera, rađen prema predlošku kultnog holivudskog filma, u kojemu su nekad trijumfirali Gloria Swanson i William Holden.

U mjuziklu je kao Norma Desmond briljirala na Broadwayu i West Endu još jedna holivudska diva Glenn Close i osvojila Tonya. Siguran sam da ni bivši, ni sadašnji ni budući ravnatelj Komedije nisu ni čuli za taj mjuzikl, a kamo li da razmisle o tome da otkupe prava, postave ga u režiji Dolenčića, ili Ruždjakice i iskoriste svoje slobodne dive Jasnu Bilušić, ili Dubravku Ostojić u glavnoj ulozi.