Nekad je nužno odabrati stranu

Boris Bućan za Telegram: 'Kad me moja prijateljica odvela na Mrežnicu osjećao sam se kao Monet'

MSU danas otvara izložbu posvećenu plakatima Borisa Bućana

Umjetnički travanj u Zagrebu obilježit će dvije grandiozne izložbe te peta po redu mini monografija akademika Borisa Bućana. U Gliptoteci 8. travnja otvorena je izložba njegovih najnovijih djela, a među 89 izloženih slika posebno se ističe opus kojemu je inspiracija bila rijeka Mrežnica nedaleko od Karlovca.

Odmah potom, 14. travnja, u Muzeju suvremene umjetnosti, bit će predstavljeni i plakati Borisa Bućana, kojega mnogi stručnjaci smatraju jednim od najvažnijih likovnih umjetnika u nas.

Autori izložbe odabrali su između 400 plakata, koliko ih je u fundusu muzeja, njih 150 za koje su procijenili da na najbolji način prezentiraju taj dio, u europskim razmjerima, iznimno cijenjenog stvaralaštva Borisa Bućana.

Tajanstveni lik žene

I za najbolje poznavatelje Bućanovih djela, ciklus slika povezan s rijekom Mrežnicom, pritokom Korane, koji je izložen u Gliptoteci, bit će svojevrsno otkriće. Kako je objasnila akademkinja, legendarna profesorica povijesti umjetnosti Vera Horvat Pintarić, čim umjetnik mijenja motiv, kao što je to učinio Bućan s novom izložbom, u kojemu se djelomice odmakao od urbanih tema, mijenja se i njegov način promatranja.

Saša na Mrežnici
U čamcu

Zbog toga je taj novi tematski blok, kako je zapazila Vera Horvat Pintarić, promijenio i ljestvicu boja kojima se služi Bućan. Uz karakteristične crne i sive, na slikama Borisa Bućana pojavljuje se širok dijapazon boja: od karminsko-crvene, u varijacijama ružičastog, bijelo-ružičastog, zelenog do bijelo-zelene boje, zelenkaste, žućkaste, zlatne, modre, plave, bijele, crvene, crvenkaste…

Novi tematski blok

Ta promjena može se prepoznati već po naslovnoj slici na novoj mini monografiji, za koju je izbor slika i layout kao i obično napravila Vera Horvat Pintarić. Dok na naslovnim stranicama prve četiri monografije dominira isključivo crna boja, na naslovnici pete monografije u prvom su planu plava, crvena i bijela boja, dok su siva, zelena, crna i roza znatno manje zamjetne.

Bez emocija, ljubavi, strasti i erotike nema umjetnosti. U nekim umjetnostima toga nema, ima takve umjetnosti i u nas, ali to je neka čudna, hladna umjetnost

Osim nove ljestvice boja u ciklusu Mrežnica, Bućan je priredio još jedno iznenađenje: na više slika pojavljuje se i tajanstveni lik žene, koju Bućan tek jednom identificira na slici pod nazivom Saša na Mrežnici. Na nekoliko drugih slika taj ženski lik pojavljuje se zajedno s muškarcem. Po načinu na koji Bućan tretira tu ženu, posve je izvjesno da je ona, uz Mrežnicu, bila jednako, ako ne i poticajnija inspiracija. Premda o tomu ne želi govoriti, Bućan je ipak priznao:

“Bez emocija, ljubavi, strasti i erotike nema umjetnosti. U nekim umjetnostima toga nema, ima takve umjetnosti i u nas, ali to je neka čudna, hladna umjetnost”.

Poznati slikar fasciniran mrežnicom

Kada se međutim povela riječ o Mrežnici, Bućan je odmah postao razgovorljiviji. “Kada me prijateljica odvela na Mrežnicu, bio sam fasciniran. Preda mnom se rasprostrla ljepota kakvu prije nisam vidio. Mnogi su mislili da Mrežnica ne može biti inspirativna, da je tu sve dosadno, od kuća do prirode.”

“No, ja sam odmah cijeli taj kraj vidio na posve drukčiji način: uvjerio sam se da je točna moja teorija kako nema mjesta na svijetu iz kojega se ne može izvući umjetnost. Kada sam napravio prvu sliku Mrežnice shvatio sam da je to nešto sa čime se u svom stvaralaštvu još nisam susreo. Bez obzira jesam li slikao u proljeće ili zimu, sve je na Mrežnici izgledalo jednako fascinantno.”

Osjećao sam se kao Monet

“Bio sam zapanjen da se svaki motiv može ponovno naslikati, a da bude posve različit od prethodnog. Bio sam neizmjerno sretan: osjećao sam se vjerojatno kao Claude Monet u vrijeme kada je slikao svoje lopoče. Mrežnica mi je otkrila svu ljepotu čarobne prirode. Vidio sam mnogo drugih rijeka, ali Mrežnica je čudo, takvu fascinaciju još nisam doživio.”

“Mislio sam da se u zimi ne može ništa napraviti, ali tada sam otkrio šibe, trsje, sve je izgledalo kao čarolija. A tek pred kraj ljeta, kada su se počele mijenjati boje, Mrežnica je izgledala kao Amazona sa svojim džunglama, pa nije ni čudno da mi je postala ljepši ambijent od mora.”

Mrežnica
Mrežnica

“Sve se to dogodilo slučajno, bez nekog pravila, kao i mnogo toga u životu: jednostavno spontano su mi se otvorili neki novi putovi i vidici. Shvatio sam da se mogu napraviti slike koje mogu ravnopravno stajati uz najveća djela”.

Brojne izložbe u svijetu

Boris Bućan izlagao je do sada na više od sedamdeset samostalnih te oko160 kolektivnih izložbi. Među ostalim, nastupio je na Venecijskom bijenalu, na Bijenalu u San Paolu te Trijenalu u Milanu.

Bućanova se djela danas nalaze u najpoznatijim svjetskim muzejima, u MOMA-i i Cooper Hewitt muzeju u New Yorku, Staatliches Museum für Angewandte Kunst u Münchenu, Državnoj knjižnici Victorije u Melbourneu, Njemačkom muzeju plakata u Essenu.

Autentičan stil

Bućan nam je ispričao kako je nedavno upitao Veru Horvat Pintarić znače li joj njegove nove slike nešto u stilskom smislu. “Vera je odgovorila da ne znače, što je potvrđivalo da se nisam stilski zakačio ni za neo ni za neki post pravac, nego da sam ostao dosljedan svom stvaralaštvu i autentičnom stilu.

Moja umjetnost je suvremena židovska umjetnost. Stvari i odnosi u hrvatskoj politici i umjetnosti toliko su se zaoštrile i uozbiljile, da smatram nužnim reći kako ja doživljavam svoju umjetnost i stvaralaštvo

Znate, treba u ovim vremenima imati malo sreće da dođete do svojih autentičnih radova, da ne trebate nikoga kopirati. Kada čitate domaće likovne kritike, onda otkrijete da se jedan tip vodi na Gauguina, drugi na Richtera, treći na tko zna koga.

To je uzaludno stvaralaštvo, to su slike koje mogu stajati u nekoj provincijskoj tvornici, ali to nije ozbiljan umjetnički rad. Za mene je najvažnije da se nisam zakačio niti za jedan stil koji se pojavio u 20. i 21. stoljeću”.

Suvremena židovska umjetnost

Zanimalo nas je stoga kako bi onda Bućan definirao svoje stvaralaštvo. “Moja umjetnost je suvremena židovska umjetnost”. Na pitanje kako je došao do tog zaključka, pogotovo u vrijeme kada ministar kulture Zlatan Hasanbegović, ali i vladajuća politika, nevoljko gledaju na sve što nije čisto hrvatsko, Bućan je odgovorio:

“Upravo zbog toga. Stvari i odnosi u hrvatskoj politici i umjetnosti toliko su se zaoštrile i uozbiljile, da smatram nužnim reći kako ja doživljavam svoju umjetnost i stvaralaštvo”.


Ovaj tekst objavljen je 9. travnja u tiskanom izdanju Telegrama.