Nekad je nužno odabrati stranu

Četiri hrvatska filma idu na jedan od 10 najboljih festivala svijeta

2 duga, jedan kratki i jedan eksperimentalni film u konkurenciji festivala u Seattleu

FOTO: Photographer: Zoran Mikincic-Bud

Na 41. Međunarodni filmski festival u Seattleu, koji se održava od 14. svibnja do 7. lipnja, putuju čak četiri hrvatska filma. Među njima je dugometražni igrani film “Takva su pravila” redatelja Ognjena Sviličića, u potpunosti domaća produkcija, kao i jedna dansko-hrvatsko-švedska koprodukcija, film “Itsi BitsiOlea Christiana Madsea. Reprezentaciju upotpunjuju novi eksperimentalni film poznatog multimedijalnog i konceptualnog umjetnika Dalibora Martinisa, “Odessa/Stairs/2014“, koji će biti prikazan u programu “Alternate Worlds”, te njemačko-hrvatska koprodukcija, kratki film “Kokoška” redateljice Une Gunjak. Svi filmovi osim Martinisovog sufinancirani su sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.

Osnovan 1976. godine, Međunarodni filmski festival u Seattleu spada među deset najcjenjenijih sjevernoameričkih filmskih festivala na kojem se godišnje prikaže preko tristotinjak naslova, stoga uvrštavanje hrvatskih produkcije u njegov program predstavlja značajan uspjeh.

Ognjen Sviličić danas je jedan od najpoznatijih hrvatskih redatelja srednje generacije, a proslavio se dugometražnim igranim filmom “Oprosti za kung fu” (2004.), koji je uslijedio nakon njegovog igranofilmskog debija s komedijom “Da mi je biti morski pas” (1999.). Dosad je najveći uspjeh postigao s trećim dugometražnim filmom “Armin” (2007.), koji je obišao mnoge europske i svjetske festivale, a u međuvremenu je snimio i četvrti film, “2 sunčana dana” (2010.), što ga svrstava među najproduktivnije hrvatske redatelje u novije vrijeme. Osim što neprekidno režira, Sviličić je i plodan i tražen scenarist.

Ognjen Sviličić: "Takva su pravila"

Kakva su pravila?

U svom novom filmu “Takva su pravila”, snimljenom prema vlastitiom scenariju, Sviličić pripovijeda priču o jednoj prosječnoj današnjoj obitelji koja se našla u graničnoj životnoj situaciji. Ivo je pedesetogodišnji vozač autobusa, njegova žena Maja je domaćica, a Tomica je njihov sin maturant. Oni žive u Zagrebu u stanu prepoznatljive socijalističke zgrade i zadovoljni su sa svojim mirnim, običnim životom. Sve se mijenja kada jednog dana Tomica dolazi kući pretučen…

Dalibor Martinis jedan je od najcjenjenijih hrvatskih suvremenih umjetnika uopće i svakako jedan od onih koji su ostavili najznačajniji trag na poslijeratnu umjetnost u regiji, ali i šire. Već godinama radi ponajviše u mediju videa i instalacije, odnosno video-i-site-specific instalacije. U gotovo pola stoljeća rada izlagao je posvuda po svijetu, a odavno je prisutan na najvećim manifestacijama poput Venecijanskog bijenala, izložbe Documenta u Kasselu ili Bijenala u Sao Paolu. Svojim svježim eksperimentalnim filmom kao i dosad nastavlja krčiti nove puteve, u potrazi za novim izrazima.

Una Gunjak: "Kokoška"

Potresna priča o kokoški

S potpuno druge strane, priča filma “Kokoška” mlade redateljice Une Gunjak (r. 1986.) smještena je u okupirano Sarajevo 1993. godine. Kao poklon za šesti rođendan, djevojčica Selma dobiva živu kokoš. Kada shvaća da će stvorenje biti ubijeno kako bi prehranilo obitelj, odlučuje ju pustiti na slobodu, ne shvaćajući do kakvih opasnih posljedica to može dovesti. Potresni film s uspjehom je prikazan na nedavnim Danima hrvatskog filma, gdje je osvojio jednu od nagrada.

Napokon, manjinska koprodukcija “Itsi Bitsi” danskog redatelja Olea Christiana Madsea biografska je drama o izgubljenoj lokalnoj generaciji ranih šezdesetih. Godine 1962. u Danskoj se pojavila mlada generacija buntovnika protiv establišmenta. Jedan od njih je Eik Skaløe, borac za mir koji se zaljubljuje u svoju kolegicu Iben. Međutim, Iben se odbija vezati samo za jednog muškarca. Očajan, Eik čini sve kako bi je osvojio: transformira se od pjesnika u pisca, nomada i narkomana, a naposljetku postaje vodeći vokal u legendarnom bendu Steppeulvene… Ako se neki od naših čitatelja i čitateljica u ovom vrijeme igrom slučaja zatekne u Seattleu, znaju što im je činiti – gledati filmove.