Nekad je nužno odabrati stranu

Cijeli svijet se čudi kako je Marsovac uspio pokupiti Zlatnog globusa za najbolju komediju (ili mjuzikl)

Dodjela Zlatnih globusa nam je jučer dokazala da Hollywood može biti duhovit

Director Ridley Scott (C) and producers Michael Schaefer and Simon Kinberg pose with the award for Best Motion Picture – Musical or Comedy for “The Martian,”in the press room at the 73nd annual Golden Globe Awards, January 10, 2016, at the Beverly Hilton Hotel in Beverly Hills, California. AFP PHOTO / FREDERIC J. BROWN / AFP / FREDERIC J BROWN
FOTO: AFP

Da se dodjele filmskih nagrada ponekad znaju činiti u najmanju ruku čudnima je već svima poznato. No, jučer smo svjedočili jednoj dosta neobičnoj stvari. Filmu Ridleya Scotta, Marsovac, dodijeljen je, naime, Zlatni globus za najbolju komediju, odnosno najbolji mjuzikl.

S dobrim se razlogom pitate kako je do toga došlo. Takve se stvari, naime, događaju jer se Globusi za najbolji film, za razliku od Osacara, dodjeljuju u dvije različite kategorije: drami i mjuziklu ili komediji.

No, kad organizatori procijene da je u jednoj od te dvije kategorije malo previše dobrih filmova i da zbog toga njihov favorit neće odnijeti prestižnu nagradu, događa se da neki dramski film poput Marsovca završi u kategoriju u koju ne pripada samo zbog toga što će jedino tako moći biti nagrađen za najbolji film.

 

Mali eksperiment

Pokušajmo to sročiti drugačije. Ja ću vam ukratko predstaviti radnju filma, a vi odlučite kojem žanru pripada. Dakle, nekog astronauta za vrijeme gadne oluje na Marsu pogodi komad metala koji ga gotovo fatalno ozlijedi. On ostaje sam na tom planetu dok se njegovi kolege vraćaju na Zemlju misleći da su ostali bez njega. Da bi preživio mora kombinirati svoje poznavanje biologije i napredne matematike kako bi na vlastitom izmetu uzgojio hranu koja će mu omogućiti preživljavanje dok se njegovi kolege ne vrate po njega.

Pretpostavljam da su neke od mogućnosti koje su vam se nametnule uključivale dramu, tragediju ili čak i akcijski film. No, odgovorni u Globusima su ipak nekako uspjeli zaključiti da se radi o komediji i/ili mjuziklu. Dobro, možda ja malo pretjerujem jer u filmu postoji šala ili dvije, a Matt Damon je i više nego jednom dokazao da zna biti itekako duhovit. Usto, u tom se filmu cijelo vrijeme vrti i neka nabrijana disco glazba koja na momente nekim scenama daje čak i prizvuk komičnoga, koliko preživljavanje u svemiru može biti komično, ali mjuziklu i dalje nije bilo ni traga.

No, na stranu sve te navučene mogućnosti. Svatko tko je pogledao ovaj film, koji usput rečeno stvarno nije loš, zna da je svaka usporedba istoga s komedijom, a još više mjuziklom, pogrešna poput teorije o geocentričnom sustavu.

Kad potreba za pažnjom nadvlada zdravi um

Ono o čemu se ovdje zapravo radi je činjenica da su organizatori (i sudionici) Zlatnih globusa toliko željni pažnje da su spremni otvoreno ismijati sami sebe. Premda, (filmska) povijest nam je već nekoliko puta dokazala da je industrija najgora kad se okreće na drugu stranu ne bi li tako zaštitila svoje vlastite interese, koji se u pravilu svode na novac. Osim toga, kao što dobro znamo, pažnja se može itekako dobro unovčiti. A koji je bolji način za zadobivanje pažnje od dobivanja jedne od najprestižnijih filmskih nagrada na svijetu i to u krivoj kategoriji?

Siguran sam da nitko od ljudi koji su sudjelovali u donošenju ove odluke svoj izbor ne smatra legitimnim. No, malo je ipak tužno što nikoga od tamo prisutnih ta itekako očita potreba za pažnjom nije začudila. Valjda je tih nekoliko sekunda kad vam kolege plješću jer ste zaslužili zlatni kipić za najbolji film moćnija od zdravog razuma koji u svakom trenutku ukazuje na ridikuloznost tog čina.

https://www.youtube.com/watch?v=Y4ksvylUN_c