Donosimo govor Zrinke Paladino koji se, nažalost, zgodno vezuje uz tužnu aktualnu priču o devastaciji Zagreba
Crtice s promocije knjige 'Zagreb - Antivodič' održane prije točno godinu dana
Prije točno godinu dana u Laubi je održana promocija knjige ZAGREB – Antivodič, arhitektice, konzervatorice i Telegramove kolumnistice Zrinke Paladino. Knjiga je to koja je izazvala veliku pozornost te dobila priznanja stručne javnosti i prvo izdanje rasprodano je u šest mjeseci. Po općoj ocjeni tim je vrhunskim djelom Paladino pokazala koliko se kritički i argumentirano zalaže za Zagreb pa je profesorica Željka Čorak zapisala da “ova odlična knjiga ima funkciju mementa i udžbenika”. S obzirom na to da trenutno gledamo još jedan bolan poraz građanskog Zagreba, devastaciju Trga žrtava fašizma i Meštrovićeva paviljona, čini nam se da bi bilo dobro podsjetiti na govor koji je Paladino održala na promociji svoje knjige. Prenosimo ga u nastavku.
“Što je uopće Antivodič? Neki dan sam čula jednu kritiku koja me tako malo začudila. Pročitala sam negdje jedan komentar da kako može itko tko živi u gradu, i tko grad voli, napisati ovakvu knjigu. Ovo je, u biti, knjiga tuge o gradu, žalosti zbog grada u kakvom je stanju. Međutim, ovo je i knjiga o ljubavi, ljubavi za grad.
Na poslu kojim se bavim, na istraživanju, valoriziranju, kategoriziranju pa onda i uspostavljanju zaštita nad spomeničkom baštinom, iskristalizirala se jedna poražavajuća činjenica gubitka svega onoga što nas je obilježavalo, što nas čini dostojanstvenima. Svega što čini, što predstavlja dostojanstvo ovoga grada. Sve ono najvrjednije, pojedinačno štićeno i u registru kulturnih dobara, pa i ono što je vremenom trebalo ući u registar kulturnih dobara je, nažalost, do kraja ili izmijenjeno ili čak, poražavajuće, do kraja srušeno.
Moglo se okrenuti glavu, međutim, kroz sedam godina istraživanja bila sam prozivana da nisam reagirala. Reagirala sam puno puta. Važan dio ove knjige čine članci koje sam godinama objavljivala po dnevnom tisku i po stručnoj štampi. Dakle, apelirala sam. Ova knjiga je poziv za pomoć svih nas. Vidim po reakcijama, ljudima je uistinu stalo. Međutim, nešto se događa i kao da stvari idu protiv naše volje. Puno je zaslužnih i za to da grad stoji loše. Važan dio knjige, središnji dio, gradi Antivodič s 40-ak jedinica tog otužnog Zagreba koji bi trebao biti bolji, koji bi bio sjajan, koji nas je prikazivao. Uistinu smo hodali ukorak s Europom i svijetom početkom prošlog stoljeća, 30-ih godina, pa čak i 70-ih godina.
‘Uskoro apsolutno više ništa nećemo moći sanirati’
Posljednjih par desetljeća nešto se dogodilo i mislim da je krajnje vrijeme da se pod takvom negativnom praksom podvuče crta i da se krene u jednom drugom smjeru. Važan dio knjige čine citati. Bila sam mišljenja da su važni citati kojima su se naši eminentni povjesničari umjetnosti, teoretičari arhitekture osvrtali na ta sjajna ostvarenja kojima smo se mogli uistinu dičiti. I onda svaka jedinica završava nekakvim mojim zaključkom i kronologijom negativnih okolnosti koje su se po ta kulturna dobra odvijala. Bila sam mišljenja da nemam što niti oduzimati niti dodavati sjajnim citatima kolega jer ne treba se niti truditi biti bolji od najboljih. Dakle, oni su vjerno preneseni. Oni iskazuju tu jednu svijest koja je desetljećima išla i kroz naš stručni tisak.
Kako nam stručne arhitektonske udruge posljednjih godina, nažalost, pretjerano ne funkcioniraju, takvo je i stanje u gradu. Naravno, krivnja je na svima nama. Krivnja je i na službama zaštite. Ono što mene žalosti jest to što bi uistinu sve moglo – vrlo lako – biti puno, puno bolje, ali ne može. Tako da, treba se nadati da će možda budućnost donijeti nekakve svjetlije trenutke gdje će se struku pustiti da uistinu savjesno odrađuje svoj posao. Ne trebamo zanemarivati činjenicu da je u struci puno propusta i negativnih pojedinaca koji su i doveli do ovoga. Tako da, veliki broj ljudi koji pošteno i pažljivo odrađuju svoj posao, s njima sam svaki dan, nisu u mogućnosti obraniti niti svoj obraz.
Jer teško je obraniti obraz, raditi u službi zaštite, a imati grad u ovom stanju u kojem se nalazi. Nisu pročelja problem, pročelja se saniraju. Problem je u sistematizaciji zaštite, u pametnom vođenju grada, vođenju s ljubavlju i dužnom pažnjom koju bi trebali posvećivati gradu koji je zapuštenih pročelja, u pravilu, napuštenih lokala koji se daju u najmove i podnajmove. Dakle, sve se vrti u jednom začaranom krugu. Grad su preplavile pekarnice i lokali oblijepljeni plakatima za diskontne cijene i otkupe zlata. U biti, ono baštinjeno zlato i srebro uistinu gubimo takvom brzinom da uskoro nećemo apsolutno više ništa moći čak niti sanirati.
‘Predstavnici generacija koje ostavljaju loš trag’
Iskreno se nadam da je ovaj prvi Antivodič i posljednji Antivodič ovoga grada. Nadam se da će se dogoditi nešto pozitivno i u pogledu prostornog planiranja. Bez kvalitetnog prostornog planiranja ni služba zaštite ne može funkcionirati. Potrebno je kvalitetno prostorno planiranje, organizacija grada i jedno ispravno, stručno i moralno funkcioniranje službe zaštite. Jer nije dovoljno samo stručno, kao što nije dovoljno ni samo moralno. Mora biti i stručno i moralno. Samo to može pomoći ovom gradu da se stvori prostor za nove intervencije, da budemo generacija koja ostavlja svoj kvalitetan trag u prostoru, ne da budemo zapamćeni.
Na gradovima se jako dobro, kao na godovima stabla, iščitavaju dobra i negativna razdoblja. Bojim se da smo zadnja dva desetljeća mi predstavnici onih generacija koje ostavljaju loš trag. Ovaj Antivodič u biti je bio samo moj pokušaj skupljanja materijala na kojima sam uistinu dugo radila. Pokušaj da jednog dana, i s omogućavanjem kvalitetnih novih intervencija, ostavimo svoj trag u prostoru.
Apelirala bih da se ostave stari slojevi, da ih čuvamo, oni su dio nas, mi smo dio njih. Predajmo ih budućim naraštajima dostojanstveno. A novom kvalitetnom arhitekturom u kvalitetno osmišljenom prostoru ostavljajmo svoje tragove pa će naša djeca jednog dana, uvjerena sam, imati možda materijale za prave vodiče i atlase koji će se bazirati na kvalitetnim sintezama, i baštinjenog i novog, kojih se neće sramiti. Volimo svoj grad, brinimo o njemu jer ljubav apsolutno ne košta ništa”.
Zrinka Paladino, Promocija knjige Zagreb – Antivodič (27. 4.2017.); autor videa Miljenko Bernfest