Nekoliko jednostavnih razloga zašto se Frankfurt vratio u srednji vijek
Angažirano stanovništvo želi nastaviti tradiciju velike povijesti Frankfurta
Mnogi su to na početku shvaćali kao običnu šalu. Zar baš u Frankfurtu mora nanovo biti izgrađen komad tradicionalnog starog drvenog grada? Ali, to je volja angažiranog stanovništva, a oni žele nastaviti tradiciju velike povijesti Frankfurta. A stanovništvo ipak zna bolje od spore gradske uprave i modernizacijom opsjednute arhitekture da ta povijest nije započela tek s izgradnjom bankarskim tornjeva, nego već u srednjem vijeku.
U tom su se gradu još od 1356. godine birali kraljevi (a od 1562. tamo su bili i krunjeni) koji su pokorili pola Europe i koji su za vrhunca svoje moći mogli slobodno reći da u njihovom carstvu sunce nikad ne zalazi.
Sada će se ostvariti ambicija da pored svjedoka razvoja moći ove finacijske metropole nikne svojevrsna predpovijest grada. No, neće se graditi velebne palače niti dvorci (jer njih nikad nije tamo ni bilo), nego će se ta ambicija oprostoriti kroz svoj srednjovjekovni pandan: bio je to grad sajmova, cehova, građana i visoke duhovnosti.
Gradilište je već niknulo
Na velikoj površini ispred katedrale koja se oslobodila nakon što je srušena azbestom zagađena betonska zgrada sada će se izgraditi novi stari centar. Rekonstruirat će se 15 još postojećih zdanja, dok će njih 20 biti nanovo podignuto. Prvi zidovi već rastu na toj zemlji koja nije ništa manja od veličine nogometnog igrališta. Sve to liči na ogromnu modernu bauštelu s nužnom popratnom teškom mehanizacijom poput kranova i svih onih drugih stvari koje su neophodne da bi se realizirao projekt takvih razmjera. Jedini problem bi mogli predstavljati još uvijek osporavani koncepti građevina (na kojima radi više od 20 arhitekata).
Netko je na ogradi koja okružuje gradilište ostavio natpis “Molim vas, nek bude stvarno staro!”. Mješavinom starog i novog mnogi se očito ne slažu. Ankete pokazuju da su mladi građani Frankfurta koji stari grad znaju samo još iz priča ozbiljno shvatili beskompromisnost starinskog šarma.
No, Michael Guntersdorf, arhitekt zadužen za projektiranje ovog koncepta, nikad nije skrivao da on kao arhitekt suvremenosti odbija graditi isključivo tradicionalno. Upravo zbog toga mogla bi na tom mjestu niknuti nekakvo hibridno izdanje starog grada budući da Guntersdorf ni u jednoj prilici ne propušta naglasiti kako projekt mora biti usklađen sa zahtjevima modernog vremena.
Beskompromisni građani Frankfurta
Mnogi su građani uzrujani takvim kompromisom. Treba spomenuti i da je interes za stanove koji bi trebali tamo biti izgrađeni premašio sva očekivanja – usprkos lošem osvjetljenju, čudnim tlocrtima i cijenama koje se kreću od 5000 do 7200 eura za kvadratni metar. Već su davno rasprodani svi stanovi (njih 54). Zbog toga je najmanje na što građani i budući stanovnici pristaju rekonstrukcija cjelovitog puta krunidbene procesije kroz nekadašnji centar.
Tu je ideju gradonačelnik rezolutno odbacio. U obzir nije uzeo čak ni peticiju koju su građani vrijedno potpisivali kako bi osigurali realizaciju svog plana. Nije isključeno ni da bi zbog cijele te priče moglo doći do sudskih procesa.
No, onome što upravo nastaje u Frankfurtu ne smije se umanjivati vrijednost. Radi se o dijelu građanskog ponosa koji će se zrcaliti u tim kućama na kojima rade najbolji majstori, umjetnici, restauratori i arhitekti. U Frankfurtu stvarno nastaje ogledni primjerak arhitektonske prirode 21. stoljeća.
Vraćanje starog identiteta
Svi oni dekorativni arhitektonski elementi koji su mogli biti spašeni pred zubom vremena sad se u Frankfurt dopremaju iz cijele savezne države Hessen kako bi mogli biti iskorišteni u ovom restauracijskom podvigu (nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu u cjelosti je preživjela samo jedna kuća). Majstori izučavaju renesansne tehnike obrade drveta kako bi mogli što vjernije izgraditi srednjovjekovni grad – da bi ostvarili svoj cilj isključivo tradicionalne obrade drveta potrošit će i do 40 sati rada na samo jedan kvadrtani metar.
U bliskoj budućnosti pred frankfurtskom katedralom više neće stajati samo uredi i stakleni tornjevi. Katedrala i televizijski toranj više neće biti konfrontirani hladnim i neposrednim, već će taj cijeli prostor ispuniti toplina doma osuvremenjenog srednjovjekovnog građanina.