Filmaši u Puli upozorili na alarmantno stanje kopija hrvatskih filmskih klasika

Sudionici okruglog stola “Spasimo našu prošlost”, koji se održao u okviru Pulskog filmskog festivala na temu restauracije i digitalizacije hrvatske arhivske filmske građe, upozorili su kako je stanje kopija klasičnih hrvatskih filmova alarmantno zbog čega je nužan hitni akcijski plan za spas te kulturne baštine.

Za cjelokupnu restauraciju i digitalizaciju samo jednog dugometražnog filmskog naslova potrebno je oko 140 tisuća kuna, a dosad su digitalno restaurirana i pohranjena, odnosno spašena od propadanja, samo 24 filma, što je samo osam posto svih dugometražnih filmova, rečeno je na okruglom stolu. “Kod dokumentarnog i animiranog filma, te kratkih filmova svih rodova, omjer snimljenog i sačuvanog puno je porazniji”, izvijestili su s Pulskog filmskog festivala.

Od oko 400 igranih filmova snimljenih u Hrvatskoj obnovljene su filmske kopije za njih tek stotinjak, i to na materijalima čiji je rok trajanja relativno kratak. Nakon dinamične rasprave sudionici su se složili, a na prijedlog pomoćnika ministra kulture Vladimira Stojsavljevića, da je potrebno žurno osnivanje radne skupine pri Ministarstvu kulture za razmatranje tih problema. Predložena je izrada akcijskoga plan restauracije izabranih filmova u kratkoročnom razdoblju te plan dugoročne strategije restauracije, kao i osiguravanje proračunskih sredstava za njihove izvedbe.

U Hrvatskoj je nastupio vlasnički vakum

Na okruglom stolu sudjelovali su, među ostalima, Hrvoje Hribar (Hrvatski audiovizualni centar), Vlatka Lemić (Hrvatski državni arhiv), Carmen Lhotka (Hrvatska kinoteka), Danilo Šerbedžija (Društvo hrvatskih filmskih redatelja), Vinko Grubišić (Jadran Film) i Nenad Puhovski (Factum). Direktor Jugoslavenske kinoteke Aleksandar Erdeljanović rekao je kako u Europi samo BiH, Srbija i Hrvatska nisu riješile vlasnička prava nad filmovima proizvedenima za vrijeme socijalizma, navodi HAVC u svojoj obavijesti o okruglom stolu.

Ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar je ustvrdio da je država, smatrajući se legitimnim vlasnikom filmova proizvedenih prije 1991. u njihovu zaštitu tijekom proteklih osamnaest godina uložila 27 milijuna kuna. “Problem je što pojedinci to vlasništvo državi osporavaju. Država u dokazivanju svog vlasništva nedovoljno sustavno ustrajava, dok oni koji isto vlasništvo pripisuju sebi nemaju minimimalne pravne osnove za takvo potraživanje. U Hrvatskoj je iz istih razloga nastupio vlasnički vakum i upravna autonomija koja ometa korištenje međunarodnih sredstava u obnovi, jednako kao što sprječava protočno korištenje klasičnih djela u hrvatskoj javnosti”, zaključio je Hribar.

Predstavnik uprave današnjeg Jadran filma, Vinko Grubišić, te je kritike ocijenio neosnovanima, te porekao sve Hribarove tvrdnje.