Ministar Šipuš ne vidi ništa sporno u prikazivanju filma bez riješenih autorskih prava
Gaf ministra kulture na otvaranju "Rendez-vousa", festivala Francuske u Hrvatskoj
Ima jedva tjedan dana otkako je Berislav Šipuš, bivši zamjenik ministrice kulture RH Andree Zlatar-Violić, zasjeo na njenu dužnost nakon što je dala ostavku, a već mu se događaju neki besmisleni propusti, koji nisu samo protokolarne naravi. Naime, kako izvještava kolegica Nina Ožegović s Tportal Hr-a, prilikom promocije nove knjige Slavenke Drakulić “Dora i Minotaur” u zagrebačkom Kinu Europa 29. travnja, pred punim gledalištem prikazan je i dokumentarni film “Dora Maar” redatelja Željka Senečića, koji također tematizira život poznate nadrealističke fotografkinje i ljubavnice Pabla Picassa.
Ovo događanje bilo je službeni uvod u “Rendez-vous“, festival Francuske u Hrvatskoj, pa su pored Slavenke Drakulić, Željka Senečića i Seida Serdarevića, glavnog urednika Frakture, nakladnika knjige, bili nazočni i ministar Šipuš i francuska veleposlanica u Hrvatskoj Michele Boccoz. Sve bi vjerojatno proteklo u najboljem redu, uživanjem publike u filmu i čitanju ulomaka iz knjige, za što je bila zadužena glumica Judita Franković, da Senečić upravo na besplatnoj pretpremijeri svog filma nije obznanio da je to valjda prvi i zadnji put što će ga se moći vidjeti. Zašto? Jer nije imao čime platiti autorska prava na fotografske i arhivske materijale Pabla Picassa i Dore Maar, koje je koristio u filmu.
Željko Senečić na pretpremijeri svog filma obznanio je da je to prvi i zadnji put što će ga se moći vidjeti, jer nije imao čime platiti autorska prava na korištene materijale.
Ipak, kako je izjavio Seid Serdarević, pretpremijera filma bila je legalna upravo zato što je bila besplatna, no od prodaje ulaznica za film u principu se ne smije zarađivati, niti ga se smije prikazivati u komercijalne svrhe. Dakle, Senečićev dokumentarac mogao bi se ubuduće koristiti samo kao edukativni materijal, a on se odlučio upustiti u rad na filmu usprkos nedostatku sredstava nakon što mu je prijava odbijena na natječaju HAVC-a. Zanimljivo, u obrazloženju je stajalo da Senečićev film nema dovoljno dokumentarnih elemenata potrebnih na natječaju za taj filmski rod.
Bacanje filma u Seinu
Senečić nije umio reći može li naknadno osigurati novac za autorska prava, već je nekoliko puta ponovio kako film namjerava “baciti u Seinu” (što god to značilo), kada ga već ne može prikazivati. Ministar Šipuš u svojoj se izjavi za javnost nakon ovog incidenta priklonio Serdarevićevom pojašnjenju, koje je, čini se, pravno valjano. Međutim, svejedno je neumjesno što se Šipuš na samom početku obnašanja nove dužnosti našao u situaciji da očito odobrava otvaranje tako važne manifestacije filmom za koji nije riješeno pitanje autorskih prava između hrvatskog redatelja i francuskih umjetnika, i to na festivalu koji bi trebao razvijati bilateralne odnose između dvije zemlje.
Neumjesno što se ministar Šipuš našao u situaciji da odobrava otvaranje tako važne manifestacije filmom za koji nije riješeno pitanje autorskih prava.
U Ministarstvu kulture imaju jako malo, premalo vremena da poprave situaciju nastalu odlaskom Andre Zlatar-Violić i gubitkom povjerenja (kulturne) javnosti u dobre namjere i dobar rad ove institucije. Ako imamo na umu da bivša ministrica nije djelovala samostalno, već kao dio političkog i birokratskog aparata čiji je istaknuti član bio i Berislav Šipuš kao njezin donedavni zamjenik, a potom nasljednik, jasno je da se od ovog ministarstva nažalost još može očekivati štošta. Imaju li Šipuš i društvo kapaciteta da provedu u djelo sve što je Zlatar-Violić obećavala i propustila učiniti, to je pitanje, na koje pomalo i strepeći čekamo odgovor.