Nekad je nužno odabrati stranu

Gledali smo dugo najavljivanu Filumenu Marturano s Anjom Šovagović koja baš i nije briljirala

Sinoć je u Gavelli bila premijera predstave Dražena Ferenčine

Anja Šovagović Despot i Perica Martinović

Među premijernom kazališnom publikom ove subote došlo je do podjele. Dio je otišao u ZKM, na premijeru Pada Mirana Kurspahića, a dio u Gavellu na premijeru Filumene Marturano, dramske komedije talijanskog dramatičara, redatelja i glumca Eduarda de Filippa, u režiji Dražena Ferenčine. Uistinu mi nije jasno kako dva kazališta, udaljena samo par stotina metara, ne mogu uskladiti datume premijera, tim više što oba teatra imaju u sezoni tek nekoliko naslova.

To tzv. nadmetanje s konkurencijom, u našim je uvjetima potpuno besmisleno, na uštrb kazališne javnosti i publike, i to je gaf za koji su podjednako odgovorni ravnatelji Snježana Abramović Milković i Boris Svrtan. Stoga je bila iznenađujuća odluka ministra kulture da se pojavi u Gavelli, a ne u ZKM-u, na predstavi koja govori o padu Vukovara, što bi, možda, tematski bio primjereniji odabir za jednog ministra, u odnosu na jednu pučku, dramski obojenu komediju.

Screen Shot 2016-05-08 at 13.40.18

Nenadmašna Sophia Loren

Ono što mi se svidjelo jest kako nije bilo baš nikakve pompe oko ministrova dolaska, u pratnji Ane Lederer, već je sjeo u deseti red parketa, nekako samozatajno, a kako je onako sitan, i prilično neprimjetno. To mu je drugi mali plus s moje strane u posljednje vrijeme, nakon što je LGBT zajednici i njihovim programima, posve neočekivano, nedavno povećao proračun.

No, vratimo se predstavi. Napisana odmah poslije rata, de Filippo ju je isprva postavio u napuljskom Teatru Politeama, sam je odigrao glavnu mušku ulogu, dok je Filumenu igrala njegova sestra Titina, napuljska kazališna prvakinja, kojoj je i posvetio komad, koja je poslije godinama bila sinonim za njega.

Anja Šovagović Despot
Anja Šovagović Despot

Naslijedila ju je Regina Bianchi (koja je igrala i u prvoj televizijskoj adaptaciji 1964.), a u brojnim europskim adaptacijama ovog komada, redale su se vrhunske dramske prvakinje, u rasponu od Joan Plowright, do Judi Dench. I kultni Vittorio de Sica nanjušio je šarm ovog komada i adaptirao ga za čuveni film Brak na talijanski način, s omiljenim i nenadmašnim filmskim parom Sophiom Loren i Marcellom Mastroiannijem.

Beogradska i riječka izvedba

Prije nekoliko godina pogledao sam na RAI-u posljednju tv adaptaciju Filumene Franza di Rose, u kojoj su briljirali Mariangela Melato (svojedobno filmska muza Line Wertmuller i vrhunska komičarka, preminula 2013. ) te glumaci pjevač Massimo Ranieri. Pobrali su odlične kritike i to posve zasluženo, jer bili su beskrajno šarmantni i zabavni. Posljednjih godina imao sam prilike vidjeti tri Filumene: slovensku verziju Katje Pegan, rađenu u koprodukciji teatara iz Kopra i Nove Gorice, u kojoj je briljirala ljubljanska glumica Saša Pavček.

U Rijeci je maštoviti Jagoš Marković ovaj komad postavio s Ksenijom Prohaskom, koja je bila zanosna Filumena (nagrađena na 14. Marulićevim danima), partner joj je bio Alen Liverić, glumac snažne karizme i na sceni i pred kamerom. Marković se još jednom prihvatio istog predloška, prije tri godine na ljetnoj sceni u Tivtu postavio je jednu od boljih predstava u kojoj su briljirali beogradski glumci Anita Mančić (danas prvakinja Ateljea 212, vidjeli smo je u odličnoj ulozi kćeri u Kolovozu okruga Osage), te veterani Jelisaveta Sablić i Vlastimir Đuza Stojiljković, u ulogama slugu, dok je Domenica igrao najpopularniji crnogorski glumac Branimir Popović.

Vrlo dobra scenografija

Kakva je najnovija zagrebačka Filumena? Ta tragikomična priča postavlja i vječno provokativno pitanje: može li bivša prostituka sklopiti brak, ali i problematizira položaj žene, te izvanbračne djece u katoličkoj, patrijarhalnoj Italiji. Najveći uspjeh redatelja Ferenčine (on je, inače, stalno zaposlen u Kazalištu Virovitica i redatelj s oprečnim rezultatima) jest odluka da scenografiju povjeri mladom, ali već etabliranom scenografu i kiparu Stefanu Katunaru, a kostime Mariti Ćopo, koja se pokazuje kao sve vrsnija kostimografkinja.

Katunar je napravio sjajnu, visoko estetiziranu scenu, koja nadmašuje kvalitetu same predstave, s raskošnim lusterima, draperijom u tamnozelenim tonovima, efektnom tapetom u pozadini, te zgodnim rješenjima stola s jelom, koji se spušta na scenu, ili ortala, te sjajno ukomponiranim scenografskim rješenjima crvenih i bijelih cvjetnih aranžmana, te video efektima. Pokazao je estetizam, dostojan Pandurovih predstava.

Screen Shot 2016-05-08 at 13.41.34

Režija dosljedna originalu

Kostimi Marite Ćopo su funkcionalni, no puno bolje funkcioniraju u muškim ulogama, a nešto slabije u ženskim. Kostimi Filumene u priličnom su nesuglasju s scenografijom, a dvije oprave u prvom dijelu predstave prilično su kičaste, s jednim detaljem na kojemu je očito inzistirala, u dogovoru s glumicom, da cijelo vrijeme jedna Filumenina noga iskače iz proreza, što je valjda trebalo dati dojam seksepila, ali nije upalilo. Bez greške je zato kostim Rosalie.

Režija Ferenčine dosljedna je originalu, na momente prehistrionska, na momente vuče na kerempuhovsku karikiranost. Premalo je duha Italije toga vremena, dok nekoliko glazbenih i plesnih intermezza bolje da i nema, jer su izvedeni baš šlampavo i površno. Primarno za glavni lik jest da je ona rasna ženska, sjajna manipulatorica svim najbližim muškarcima u svojem okruženju, kako svojem partneru Domenicu, s kojim živi 25 godina i udaje se za njega, tako i trojici sinova. No, sve to u ovakvoj izvedbi nije dovoljno naznačeno, a činjenica da je Filumena bivša prostitutka, čak je sramežljivo izrečena.

Neobična sudbina Perice Martinović

Glavni muški lik, Domenico Soriano, pedestogodišnjak i nasljednik bogate napuljske obitelji, tipični je talijanski muškarac, koji misli da vodi igru, a zapravo je manipuliran ženama u najbližem okruženju: životnom partnericom Filumenom, ljubavnicom Dianom, sluškinjom Rosaliom…. Tumači ga Dražen Kühn, neosporno dobar Gavellin glumac, no i on je već godinama u istoj maniri, na momente kao da je izašao iz brešanovsko- matišićevske filmske scene, na momente odviše krut.

Iako fizički, s brkovima, odgovara de Fillipovom i de Sicinom predlošku (da, i Mastroianni nosi brkove u filmu), ali tako mu nedostaje mediteranskog šarma, ali i emocija. Najveće iznenađenje predstave za mene je Perica Martinović, kao ostarjela sluškinja Rosalia, koja je napravila najbolju ulogu zadnjih godina. Vrlo je neobična sudbina ove glumice.

Kad se pojavila sedamdesetih godina, bilo ju je podosta na televiziji, snimila je Babićev film Ludi dani, no kad je kategorički počela odbijati skidanje na filmu, zauvijek je prestala snimati. Kazališni vrhunac imala je s Ljubišom Ristićem u KPGT-u i komadima Oslobođenju Skopja i Karamazovima, da bi se potom kao slobodnjakinja pogubila, radila autorske projekte s Goranom Matovićem, zapravo, izgubivši najbolje godine. Rehabilitirao ju je Dolenčić, prije deset godina, uzevši je u ansambl Gavelle, a od tada na sceni se pojavljuje sporadično.

Nekoliko prilično dobrih iznenađenja

Njezina Rosalia odigrana je s pravom mjerom, nimalo karikaturalno, s dobro pogođenom scenskom pogrbljenošću, sporim hodom, mimikom i glasovno…. I njezin kolega iz ansambla, Zoran Gogić, nekako samozatajno godinama gradi karijeru, nikada nije postao zvijezda (iako je tumačio jednu od glavnih rola u jednoj tv sapunici), no na matičnoj je sceni dobar. Dopao mi se u Kolovozu okrugu Osage, a sad u maloj roli Alfreda napravio je sjajnu ulogu, također s mjerom, lišen patetike i preglumljavanja.

Anja Šovagović Despot i Perica Martinović
Anja Šovagović Despot i Perica Martinović

U ulogama dvojice sinova vrlo dobri su Amar Bukvić, koji bi jedini, zahvaljujući scenskoj pojavi, mogao odigrati svog Riccarda, uspješnog trgovca, na bilo kojoj talijanskoj sceni. On dobro barata tijelom, prirodan je i sasvim sigurno jedan od nedovoljno iskorištenih glumaca u ansamblu. Mladi Nikola Baće ugodno me iznenadio u ulozi sina Michelea, vodoinstalatera i oca četvero djece.

Neiskorištene prilike

Vrlo je prirodan i siguran na sceni, za razliku od Nenada Cvetka, koji je u roli trećeg sina Umberta odveć karikaturalan i na momente iritantan impostacijom glasa, kao da sinkronizira crtiće. Samo korektno odrađene uloge Anje Đurinović, koja nije dala baš nimalo mladosti i zanosa u ulozi ljubavnice Diane, i Đorđa Kukuljice kao odvjetnika, dok je posebno razočaravajuća Natalija Đorđević, kao sobarica Lucia.

Takve uloge u ovoj vrsti komada pravi su mali biseri, vrckave ženskice, koje s peruškom u ruci koketiraju s muškarcima svakom prilikom, vrlo zahvalne za dobre glumice. Đorđevićka, koja je doista obećavala kad se prije 15 godina pojavila, onako plava, eterična i drugačija, otišla je u krivom smjeru. Njezina sluškinja nimalo nije koketna, ni šarmantna, radi korake od pola metra, nezgrapna je i trapava, posebno to dolazi do izražaja u sceni plesa, koji izvodi sama. I bilo bi bolje da je nema, koliko je nespretno režirana i odglumljena. A ne vjerujemo joj ni kad je Bukvić, onako skockan šarmer u odijelu, zavodi… Ni Ivan Grčić, koji je najnovija akvizicija u Gavellinom ansamblu, nije se proslavio epizodom svećenika.

Uloga koju sve glumice u srednjim godinama žele

Ovakav šarolik ansambl dvojakih dometa predvodi Gavellina prvakinja, nesuđena ministrica kulture i bivša predsjednica Odbora za kulturu jedne stranke, Anja Šovagović Despot, koja je danas očito u naponu glumačke snage, te nosi repertoar kuće, u kojoj je od 1986. Čini se kao da je danas u poziciji birati svoj repertoar i da tu privilegiju višestruko koristi.

To me podsjeća na doba kad je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Semka Sokolović-Bertok, iako vrhunska glumica, zahvaljujući jakom Partijskom statusu, također odabirala naslove, te sebi dodjeljivala uloge, poput Lady Macbeth, koje joj po habitusu nikako nisu pristajale.

Nakon što je Anja odigrala glavnu ulogu Violet u Kolovozu okrugu Osage, u kojoj je bila definitivno prenaglašena i prekarikirana, sada kao Filumena Marturano ima sličan problem. Uloga je to koju bi poželjela svaka glumica u zrelim godinama, zahvalna samim time što je ostarjela kurva i manipulatorica muškarcima. Dok je igrajući u Kolovozu slijedila, pa i kopirala način na koji je tu rolu u filmu odigrala Meryl Streep, sada je gospođa Despot naglasila u jednom intervjuu kako je radila ulogu inspirirana Sophiom Loren u De Sicinom filmu.

Ne baš pogođena glavna uloga

I već tu smo u problemu. Taj šarm, seksepil, strast i energiju koju Sophia ima, Anja, naprosto, nema. Ona na sceni nije bila seksepilna ni kad je bila mlada. U njezinoj generaciji seksi su bile Cintija Ašperger i Dubravka Ostojić, ali ona ne. U ovoj roli, usprkos trikovima, kao što je crvena frizura s loknicama i izbacivanje jedne noge u prvi plan, Anjina Filumena naprosto nije dobro pogođena. Ona nije dovoljno ženstvena, nije sočna, zanosna, šarmantna, nema šuga takve napolitanske žene i nije dovoljno proživljena iznutra…

Ona hoda po sceni lijevo, desno (stalna boljka naših redatelja, u koju je upao i Ferenčina, ali desila se i Kiczi u Čarobnom brijegu), stalno viče, a kad modulira glas u istoj rečenici po dva, ili tri puta, nikako ne uspjeva postići efekt, kakav je sličnim načinom scenskog govora godinama izazivala velika Neva Rošić, glasovno i pojavno daleko sigurnija na sceni. Imam osjećaj kao da Anju redatelji puštaju da sama režira svoje uloge. Nema kontrole, kao da je se redatelji boje nadzirati i obuzdati. Najbolja je u sceni kad sjedi i ima tihi monolog, u kojem razotkriva siromašne korijene i prošlost, no već za nekoliko minuta ponovno nekontrolirano povisuje glas i postaje zamorna, jer viče istim tonom.

Prilično flah trenuci

Redatelj joj je napravio medvjeđu uslugu, davši joj da otpjeva song usred komada. Kako mi je njezino koketiranje s estradom (nastupi na festivalima, ili snimanje CD-a i ), uvijek bilo prilično neuvjerljivo (kao i njezina pjevna Perina Štrambera u Splitskom akvarelu) tako je i ova izvedba bila nešto između pjevanja, recitiranja i šaputanja, pri tom s katastrofalnim napolitanskim naglaskom, na čemu je trebalo još puno raditi.

Anjina Filumena nije dovoljno životna, ona ne puši, ne pije, ne psuje, ne njiše bokovima, ne popravlja šminku, čak ni nat na čarapi (propust kostimografkinje), a nije ni dovoljno emotivna, što je trebala pokazati barem u jednoj sceni sa sinom i na samom kraju, kad poslije vjenčanja ostaje s Domenicom, koji je prilično flah izveden.

Screen Shot 2016-05-08 at 13.41.49

Presudni glumački šarm

Poslije Violet i Filumene, Anja Šovagović Despot utjelovit će u Gavelli sljedeće sezone još jednu jaku ženu, najnedodirljiviju filmsku divu u povijesti, u Gavranovoj Tajni Grete Garbo. U Beogradu taj komad, koji razotkriva zašto se diva povukla i kako živi u usamljenosti, igra uspješno već tri sezone u Madlenianumu, a ostavlja bez daha u naslovnoj roli Tanja Bošković, filmska zvijezda Okupacije u 26 slika i Balkan ekspresa, bivša prvakinja Pozorišta na Terazijama i Ateljea 212. Već se, pomalo, pribojavam Anjine Garbo…

Na poklonu publici, koja je korektno odgledala predstavu, jer nije imala razloga baš često smijati se, pljeskala je, ali bez iskrenog oduševljenja, promatrao sam pomno sve glumce, a pogotovo ovo dvoje u glavnim ulogama. Kako im nedostaje šarma… A njega ili imaš, ili nemaš, on je Bogom dan. No, u ovoj predstavi on je baš ključan za njezin uspjeh. Jer, njega ma koliko se trudio, odglumiti ne možeš.

Najave za sljedeću sezonu

Viđena Filumena bila bi, čini mi se, primjerenija repertoaru Histriona, ili Kerempuha, dok Gavella njome zaključuje blijedu sezonu, prvu sa Svrtanovim potpisom. Započevši je s promašenom Harjačekovom adaptacijom U registraturi , a završivši je s Filumenom Ferenčine, moramo se zapitati: kakva je to Gavella danas i što nam govori o ovom vremenu? Prema naslovima, očito je u priličnoj krizi. Kao i po glumačkom ansamblu, koji je nekad bio najjači u Hrvatskoj, i čije najnovije akvizicije nimalo ne obećavaju, dok su oni najbolji glumci, uglavnom, neiskorišteni.

Već je najavljeno kako sljedeću sezonu započinju adaptacijom Gospođe Bovary. Ne bih imao ništa protiv, da nemam iznad glave dva upitnika: Sašu Božića, ne osobito uspješna redatelja off-komada, te glavnu glumicu Jelenu Miholjević, za koju ta uloga baš i nije.

Da je isti komad najavljen, a da ga režira Mateja Koležnik, gošća iz Slovenije, (čija je Hedda Gabler, pobjednica 30. Gavellinih večeri, uistinu senzacionalna), s Natašom Janjić u naslovnoj ulozi (koja u ovoj sezoni nije odigrala baš nijednu novu ulogu), tome bih se jako veselio. Ovako sam skeptičan. Sve u svemu, Filumena Marturano Dražena Ferenčine nije loša predstava. Ona se samo ubraja u onaj preveliki prosjek korektnih, koje zaboravite čim iz kazalište zakoračite na Frankopansku.