Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

HNK Split od ljeta ima novog intendanta. Razgovarali smo s njim pred početak prve sezone

Srećko Šestan o repertoaru, ambicijama i minusu u kazalištu koji ga je dočekao

ZADNJA IZMJENA: lis 20, 2019
Foto: PIXSELL

Rođeni Šibenčanin, glumac po vokaciji, Srećko Šestan (59) prekaljeni je graditelj kazališta. U bogatoj karijeri obavljao je niz liderskih funkcija u teatrima – intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, ravnatelj Gradskog kazališta lutaka Rijeka, ravnatelj Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu; kao i u državnoj administraciji – pomoćnik ministra kulture RH, ravnatelj Uprave za izvedbene umjetnosti i audiovizualnu djelatnost Ministarstva kulture RH. Od srpnja ove godine preuzeo je intendanturu HNK Split. Početak sezone pravi je trenutak da Šestana pitam:

TELEGRAM: Iskreno, što vam je trebalo da se upustite u intendantsku avanturu? Funkcija intendanta u našim uvjetima samo donosi nevolje, glavobolje, infarkte…

ŠESTAN: Kako kome, ha, ha… Meni je to jako motivirajuće. Naime, nakon toliko godina iskustva i rada u riječkim kazalištima i Ministarstvu kulture, sad sam u Karlovcu završio jednu fazu razvoja tamošnjeg kazališta i smatram da sam dao maksimalno koliko sam mogao. Naravno, mogao sam u Karlovcu ostati i do kraja punog mandata, jer ja sam se na splitski natječaj javio nakon mandata i pol.

Međutim, smatram da sam tamo završio posao. Uspostavili smo profesionalno kazalište, završena je rekonstrukcija zgrade, ugradnjom svih potrebnih elemenata energetske učinkovitosti, obnovljeno je gledalište i vozni park… Ali ono što je najvažnije je da se nakon pedeset godina uspostavio stalni ansambl sastavljen od šestero krasnih kreativnih glumaca koji rade predstave za odrasle i za djecu i mlade. Uz uspješno djelovanje baletnog i dramskog studija, Prvog hrvatskog zbora Zora i dječjeg zbora Zorica, napravili smo jezgru kazališnog orkestra…

TELEGRAM: Vaše djelovanje u Karlovcu nastavilo se na period dok ste kao pomoćnik ministru kulture Boži Biškupiću pokrenuli proces revitalizacije zamrlih gradskih kazališta… Ali taj proces kao da nisu svi pratili.

ŠESTAN: Ne bih rekao da nisu svi pratili, ali došlo je do prekida kontinuiteta. Naime, prilikom promjene vlasti, nova struktura u Ministarstvu kulture nije prepoznala tu inicijativu do kraja. Ali zametak profesionalizma se ipak dogodio. To smo implementirali i u Zakon o kazalištima koji je na snazi od 2006. te smo opet pokrenuli profesionalnu produkciju – od Vukovara, Vinkovaca, Požege, Čakovca, Siska, Velike Gorice, preko Pule, Zadra i Šibenika.

Dakle, nije da je to stalo. Možda je sad u datom trenutku baš Karlovac pokazao puni smisao toga što smo tada ugradili u Zakonu o kazalištima. Jer, glumački ansambl treba biti po mjeri grada tako da ga grad može financijski pratiti. Također je bitno da taj ansambl bude u funkciji jednog zatvorenog kazališnog kruga, kako ja to volim definirati – da u jednom gradu mora postojati program i za predškolske i za osnovnoškolske uzraste, za srednjoškolce i, naravno, za odraslu publiku. Ova sad garnitura glumaca u Gradskom kazalištu Zorin dom u potpunosti ispunjava tu moju viziju. Ja obično kažem da grad bez kazališta nije grad,a grad koji ima kazalište, to kazalište mora biti zrcalo i društvenog i kulturnog života jednog grada.

TELEGRAM: Elem, koje su vas ambicije odvele u Split?

ŠESTAN: Prvenstveno sam se rukovodio mojim iskustvima vođenja Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, svime što sam tada i dobro naučio i prihvatio. Naravno, bio sam puno mlađi, ono kad kažu ljudi bilo je prije dvadesetak godina puno bolje, pa naravno da je bilo bolje kad smo bili mlađi, ha, ha, ha… Ali možda mi je najveći motiv nedovoljna vidljivost kvalitete splitskih ansambala. Opera, Balet a pogotovo Drama Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu uvijek se drže standarda kvalitete što dokazuje i mandat mog prethodnika Gorana Golovka, dobili su nekoliko nagrada, pogotovo za dramski program.

Ovdje imamo Splitsko ljeto i Marulićeve dane, nacionalne festivale. Niz godina sam, djelujući kao pomoćnik ministra, predsjedavajući vijeća Splitskog ljeta i predsjednik vijeća Marulićevih dana, imao prilike dobro upoznati strukture zaposlenika kazališta, ne samo umjetnika nego i tehnike. Tako da sam siguran da u Splitu postoji veliki kreativni potencijal koji treba maksimalno iskoristiti. Ne samo na dobrobit Splita, Dalmacije i Hrvatske, nego postići i zasluženu vidljivost izvan granica naše zemlje.

TELEGRAM: Dobro, što je po vama bio uzrok nedovoljnoj komunikativnosti te kvalitete?

ŠESTAN: Jako je to sad teško objasniti. Ne mogu ulaziti u šire analize, ali činjenica jest da je Splitsko ljeto bilo manje vidljivo od Dubrovačkih ljetnih igara, da su Marulićevi dani bili u drugom planu s obzirom na neke druge festivale, kao što su Festival malih scena u Rijeci, Gavelline večeri, Dani satire… Činjenica je da su predstave bile teško dostupne na gostovanjima izvan Splita.

TELEGRAM: Je li možda krivica i u pretjeranoj metropolizaciji, upravo smiješnoj u malim gabaritima države?

ŠESTAN: Ne možemo uvijek svaljivati krivicu na metropolizaciju. Naprotiv, mislim da je upravo sada sazrelo vrijeme, nakon uspostave ovih temeljnih kazališta u manjim mjestima gdje su šezdesetih godina ukidani ansambli, za jače cirkuliranje predstava. Također imamo mogućnosti jače i svrsishodnije suradnje nacionalnih kazališta. Činjenica jest da su programi HNK Split bili teško dostupni u manjim gradovima Dalmacije, a da ne govorim po otocima. Jer, nitko nema takve tehničke uvjete da bi mogao ugostiti izvanrednu, a produkcijski zahtjevnu predstavu. Ali, evo baš na primjeru nedavnog iznimno uspješnog gostovanja naše “Kušnje” na Gavellinim večerima u Zagrebu, išli smo bez pola scenografije… Može se, dakle, fleksibilno promišljati program koji će zadovoljavati kriterije i velike pozornice i manjih pozornica po drugim gradovima.

Također mislim da HNK Split mora biti potpomažući stariji brat svim kazalištima koja djeluju na jugu. Tu nikako ne smijemo zaboraviti Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru koje moramo isto tako pomagati, ne tako da gušimo njihovu kreativnost i da se nametnemo svojim prioritetima nego da zajedničkim snagama, koprodukcijama i razmjenama glumaca, dobijemo dodatni kreativni potencijal koji će onda biti vidljiv i u ostalim dijelovima Hrvatske kao i izvan granica domovine.

TELEGRAM: Nažalost, problemi s parama uvijek nagrizaju kreativitet. U Splitu vas je dočekao minus od skoro šest milijuna kuna. Vaš intendantski minus od dva milijuna kuna u HNK Ivana pl. Zajca preuzela je Mani Gotovac. Možete li analizirati svoje i tuđe krivnje u tim budžetskim rupama? One zapravo nastaju i stihijskim financiranjima od strane osnivača iz sfere lokalne samouprave?

ŠESTAN: Nema tu ničije krivice… Dobro ste spomenuli pravi izvor svih problema. Nitko ne radi dugove da bi te novce stavio sebi u džep a to se obično u javnosti tako percipira. Međutim, ja to ni ne zovem dugovima nego nepodmirenim računima. Evo, samo jedan primjer: ove godine će sva kazališta koja ovise o radu studentskog servisa, a pogotovo ona koja imaju festivale, biti u velikim problemima. U tijeku fiskalne godine došlo je do poskupljenja satnice studenata. Ili ako vlasnik osnivač odredi nekih sto tisuća za grijanje a grijanje skoči na stodvadeset, otkud tih dvadeset pokriti?

Naravno da postoji mogućnost neracionalnog upravljanja sredstvima, da se troši na stvari koje se mogu izbjeći, zato treba kontrolirati rizike i moramo imati dugoročno planiranje. Ali, sad kad ste već povukli paralelu s Rijekom, u nekim medijima se 2002. i 2003. vrtjela paušalna ocjena o četiri, šest, čak osam milijuna duga u HNK Rijeka, što apsolutno nije točno. Uostalom, iznijet ću sad podatak koji dosad nisam iznosio. Nova intendantica je došla u prosincu 2002. Ja sam odradio sezonu do kraja, a negdje u ožujku 2003. sam na Gradskom vijeću po drugi put izabran za ravnatelja Gradskog kazališta lutaka Rijeka i to jednoglasno od strane svih gradskih vijećnika, pozicije i oporbe. Da je bilo ikakve krivnje u tzv. minusima, sigurno ne bi svi digli ruke za moje ponovno imenovanje.

Dakle, bitno je dovesti racionalno poslovanje na podnošljivi račun a to znači obveze plaćanja računa u zakonskim rokovima. Onog časa kad se to sredi onda je sigurno lakše planirati sezone koje su pred tobom u sva tri segmenta: redovna sezona, Splitsko ljeto i Marulićevi dani. Zato ćemo već u prosincu ove godine objaviti pretprogram Splitskog ljeta 2020. Isto tako već u petom mjesecu moraju ići online prodaje ulaznica za programe Splitskog ljeta, kao i upis pretplate za sljedeću sezonu. Da bi se to ostvarilo moraju se sezone unaprijed dobro isplanirati.

TELEGRAM: Već u prvim nastupima dali ste do znanja da ne mislite resetirati sve ono dobro što su vaši prethodnici ugradili. Kod nas je to još uvijek netipična gesta.

ŠESTAN: To sam ja sproveo i 1999. kad sam preuzeo riječki HNK. Vratio sam iz fundusa sve što je bilo živuće a bilo je u pamćenju umjetničkih ansambala. Pogotovo one naslove za koje sam smatrao da zaslužuju da ih nakon dvije-tri godine pauze rekonstruiramo. Takav mi je isti model ponašanja sad u Splitu. Smatram da od mene ništa ne počinje iznova, da u onom trenutku kad ja preuzmem odgovornost za jedno kazalište moram se ukomponirati u sva ona standardizirana nastojanja mojih prethodnika – i u umjetničkom i u organizacijskom obliku.

TELEGRAM: U smislu inkluzivnosti, hoćete li koristiti i pametne vizije kolege Vicka Bilandžića koji vam je bio protukandidat? Obojica imate dosta sličnu ideju kazališta kao najvažnijeg medija u gradu.

ŠESTAN: Ja prvenstveno kazalište vidim kao centar kulturnog života ali isto tako i društvenog života grada. Jedno bez drugog ne ide. Kreativnost mora poteći iz korijena, samo dobra iskustva mogu biti motivirajući element za uspješno vođenje kazališta.

TELEGRAM: Što se tiče upravljačkog tima, niste morali raspisivati natječaj. Ipak ste to učinili?

ŠESTAN: Činjenica je da Zakon o kazalištima predviđa poziv, dakle da dođeš odmah sa svojom ekipom, no, isto tako i mogućnost natječaja. Ugodno me je iznenadilo da je za pet rukovodećih mjesta bilo čak sedamnaest kandidata! Neki su čak putovali po tisuću kilometara da bi došli na razgovor. Sigurno je da među njima ima jako puno kvalitetnih budućih suradnika ovog kazališta. Ja sam im rekao da ako žele surađivati s HNK Split u budućnosti, vrata su im otvorena.

TELEGRAM: Primjetno je da repertoarno kanite pojačati splitski, mediteranski štih.

ŠESTAN: To je ono osnovno što bi trebalo biti prepoznatljivo. Ja to ne shvaćam kao ograničavajući faktor ili ukopanost u jednu estetiku. Nego to nam mora biti inspiracija za nadogradnju svega toga skupa. Vjerujte mi, malo je kazališta koja imaju u svom sastavu tako izvanredne pisce, redatelje, dramaturge, koreografe…

TELEGRAM: Splitska scena fakat ima ubojitu spisateljsku reprezentaciju: Olja Savičević Ivančević, Jasen Boko, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Elvis Bošnjak, Ivica Ivanišević, Arijana Čulina, Dragan Markovina, Nebojša Lujanović… Kao producent imate ugodnu poziciju, samo da zagrabite.

ŠESTAN: Tako je. Ili, recimo, bilo mi je uvijek apsurdno da izvanredni splitski kompozitori, možemo ih mi nazvati i estradom, nisu pozivani da rade za kazalište. Čujte, prije stotinu godina postojao je skladatelj koji je, ajmo reć’ imao sklonost “lakšim notama” pa je napravio sjajne operete “Malu Floramye” i “Spli’ski akvarel”, bio je to Ivo Tijardović. Split danas vrvi izvanrednim glazbenicima, od interpreta do autora. I naravno da bi bilo šteta proći zatvorenih očiju pokraj tog kreativnog potencijala.

Recimo, imam jednu suludu ideju, ali koja se može ostvariti, da svake sezone napravimo premijeru jednog splitskog mjuzikla. Ili mjuzikla koji se oslanja na splitske autore. Znate i sami da su, počevši od pokojnog Zdenka Runjića, Tea Trumbića, Gorana Karana, Tonča Huljića… često dolazile inicijative da bi se napravio jedan splitski mjuzikl, ali to bez pomoći HNK-a nije moguće realizirati. I ja sam spreman za takav oblik suradnje.

TELEGRAM: Bije vas glas konzervativnog hadezeovca, ali redatelji i autori koje ste već u svojoj prvoj sezoni izabrali, sve su samo ne desnica?

ŠESTAN: Prije svega, prvi put čujem da imam takav imidž u javnosti. To je možda vaša percepcija.

TELEGRAM: Ma, nije samo moja, ha, ha…

ŠESTAN: Nikada, apsolutno nikada takvu procjenu o sebi nisam čuo ni od koga. Ja imam svoju osobnu političku orijentaciju, ali ona nikada nije bila ograničavajuća ni za moje ponašanje, ni za djelovanje u kazalištu, a pogotovo ne dok sam radio u Ministarstvu kulture. Ako je to konzervativizam što ja smatram da hrvatska kultura i identitet moraju biti prevladavajući nad uvoznim globaliziranim idejama, onda jesam konzervativac. Ja jesam globalist po ekonomiji, po slobodi kretanja, po svim dostignućima civilizacije, ali sam strogo konzervativan kad je riječ o očuvanju opstojnosti naše kulture i identiteta, jačih od svih zemalja koje su izmislile tzv. globalizaciju. Ali da sam konzervativni hadezeovac ne znam kako bih onda uspio u esdepeovskoj Rijeci, ha, ha…

TELEGRAM: Riječ je o tome da mi našim isključivostima često razaramo mogućnosti suradnje.

ŠESTAN: To sam i rekao u jednom nedavnom intervjuu. Neka mi netko u Hrvatskoj objasni što je lijevo, a što je desno. Mi smo skroz pobrkali lončiće. Ako sam za opstojnost hrvatske države, za opstojnost hrvatskog nacionalnog identiteta onda sam ja desničar. Ali to ne znači da sam desničar i u socijalnom smislu. Ne, posve suprotno. Ja sam ljevičar totalni, ja potičem iz radničke familije. Moji su roditelj radili u kazalištu, znam kako prolazi mali čovjek koji živi od svojih deset prstiju.

Ja sam protiv surovosti globaliziranog društva koje melje sve pred sobom radi profita, tu sam ja totalni ljevičar. Više od svih onih koji se proglašavaju ljevičarima. A mi danas smatramo da su ljevičari oni koji ne dozvoljavaju da ja otpjevam “Ustani bane” na sav glas usred Osijeka, Splita ili Zagreba… Pjevat ću “Ustani bane” gdje god mi dođe.

TELEGRAM: E, kad smo kod pjevanja… Zašto se, pobogu, zajedničke operne produkcije ne uspijevaju dogovoriti između nacionalnih kuća? Pa onda ta predstava lijepo obreda gradove, a ne da se lova rasipa.

ŠESTAN: Izgleda da imate dobro pamćenje, to je upravo bila i moja ideja još iz 2004., 2005. kad sam se na nekim okruglim stolovima, kao pomoćnik ministra kulture, kod intendanata zalagao na tome. Mi ćemo upravo ove sezone imati situaciju da dvije nacionalne kuće isti operni naslov premijerno izvode u razmaku sedam dana! Da, velika mi je želja da se, recimo, nacionalne kuće dogovore oko istog naslova, pa orkestri Zagreba, Osijeka, Rijeke i Splita i solisti zajednički rade, u jednoj režiji… Kao što to uspješno rade u Italiji, pogotovo u sjevernoj Italiji koja je najbogatija. Ali, ipak su se neke stvari promijenile, ipak se nešto pokrenulo, već se događaju razmjene scenografija i kostima… Evo, samo da podsjetim kako je možda i prva operna koprodukcija bila u suradnji Rijeke i Osijeka oko “Krabuljnog plesa”, još u sezoni 2000./2001.

TELEGRAM: Jaka slobodarska duša grada Splita posljednjih je godina izložena stihijskim valovima mržnje, nasilja i ksenofobije. Kazalište u takvoj situaciji ima i ozbiljnu društvenu odgovornost.

ŠESTAN: Nikako se ne mogu složiti da u Splitu ili bilo kojem hrvatskom gradu postoje valovi mržnje. Možda postoje određene nespretnosti oko pojedinih izjava, nespretnosti oko krivog tumačenja pojedinih nastojanja, dolazili oni s lijeve ili desne strane. Split je grad iznimnih kreativaca, nikako se ne mogu složiti da tu postoje nekakvi valovi mržnje.

TELEGRAM: Baš zato moramo reagirati i na najmanji izljev zla koji blati svu tu gomilu dobra.

ŠESTAN: Mislim da su to malo preteške percepcije pojedinih događaja. To što, recimo, navijači mog dragog Hajduka, ja sam Hajdukovac da budemo jasni, s HNS-om vode bitku za bolju vidljivost svog matičnog kluba na nacionalnom nivou, ne možemo kazati da su to nelegitimni pokušaji prave iskonske borbe, ne samo za vidljivost kluba nego i grada. A da valovi mržnje postoje onda se sigurno ne bi naša nogometna reprezentacija našla u ovako predivnom ozračju. Cijeli grad je bio protkan tako dobrim pozitivnim nabojem da ja to ne mogu opisati nekome tko to nije doživio.

TELEGRAM: Nego, da mi ljepše završimo ovaj razgovor. Mani Gotovac je u Rijeci angažirala Severinu koja je izvanredno odigrala barunicu Castelli. Očekivao bih od vas da ste pozvali Severinu…

ŠESTAN: Htio bih da oko Severine ne pravimo bauke.

TELEGRAM: Neee, nikakve bauke. Dapače.

ŠESTAN: Ja sam Severinu upoznao još na početku njene karijere. Čak i prije, dok je kao curica dolazila sa splitskim dječjim ansamblom na Međunarodni dječji festival u Šibeniku, uvijek je igrala glavne uloge. Sa Severinom sam imao čast i igrati zajedno, jednom na otvaranju Šibenskog festivala. Za Severinu mogu kazati da je izuzetna profesionalka koja zrači karizmom i multitalentirana je. Možda je šteta da se nije više vezala za kazalište i ostala u žanru mjuzikla, ali posve je legitimno što se otisnula na put estrade. Podsjećam da je u splitskom HNK-u i Zorica Kondža pjevala u “Krvavoj svadbi”, pa Radojka Šverko u Rijeci, Josipa Lisac svojedobno u “Gubec Begu”… Nikako ne bježim od korištenja sjajnih kreativaca.

TELEGRAM: Dakle, hoćete li zvati Severinu?

ŠESTAN: Naravno da ako moji ravnatelji predlože casting taj i taj, da ja ne mogu imati ništa protiv. Jer, imam izuzetan i stručan tim. Ravnateljica Drame Jelena Bosančić iznimno je kvalitetna mlada umjetnica koja je prohodala u kazalištu. Jure Bučević, ravnatelj Opere, sjajan je violinist a dirigiranje je diplomirao u Sarajevu, a magistarsku predstavu dirigirao u Osijeku. Ravnatelj Baleta Ilir Kerni vrhunski je baletni umjetnik koji je i puni mandat bio intendant Nacionalnog kazališta u Tirani… Osim toga, mogli ste i vidjeti za ovosezonski repertoar, jedan od projekata u koji polažemo velika očekivanja i posvetit ćemo svu ljubav i pažnju jest mjuzikl “Bambina” za koji je jedan od nositelja Neno Belan i Đavoli.

Davor Špišić
Telegram autor
34 članka Više o autoru
Više s weba