I druga sezona srpske TV serije ‘Južni vetar’ bit će hit. Produkcija je genijalna
Blokbasterski ne posustaje u vrhunskim produkcijskim i izvedbenim standardima
Parastos je za Nenada Maraša. Četrdeset dana od likvidacije nesretnog mladića na groblju se okuplja porodica predvođena šefom klana Petrom Marašem. Crni luksuzni terenci, napeti naoružani tjelohranitelji, crni skupi mramor žrtvinog groba, glamurozni tamjan džungle na asfaltu…
Petar tjeskobno iščekuje hoće li se pojaviti oronuli bolesni otac koji jedino njega okrivljuje za smrt mlađeg sina. I kad se ipak ukaže tužna rastrojena olupina Lazara Maraša (briljantni Bogdan Diklić), maleni unuk mu priđe i tješi ga riječima neka ne bude žalostan jer će ubrzo vidjeti Nenada na nekom ljepšem mjestu.
U tom trenutku potresni cinizam zapljusnuo je četvrtu epizodu srpske tv-serije „Južni vetar: Na granici“, etidom o djetinje nevinom obećanju carstva nebeskog usred pakla na zemlji. Već nakon odgledane prve trećine dvanaestodijelne serije (emitira se vikendom na prvom kanalu RTS-a) posve je sigurno: franšiza žilavo opstaje. Ne samo da blokbasterski ne posustaje u vrhunskim produkcijskim i izvedbenim standardima, nego u sadržajnom smislu otvara i nove sumorne vizure.
Nastavak na krvavi rasplet
Kreator i glavni redatelj Miloš Avramović i scenarist Petar Mihajlović ovdje se uzbudljivo epski razmahuju, šire perspektivu, izravno se nastavljajući na krvavi rasplet kojim je 2021. završio film „Južni vetar: Ubrzanje“. Podsjećam da je ranjeni Maraš u finalu filma svjedočio kako mu inspektor Tankosić hladnokrvno likvidira brata, a sve po nalogu Crvenog.
Pohlepni poslušnik Tankosić (izvrstan je u sitnošvercerskom dijaboličkom kodu Radovan Vujović) i razgranati monstermajnd Crveni (veličanstveni Aleksandar Berček) tako će u novom serijalu postati usijani generatori Maraševe žudnje za osvetom. Miloš Biković tu divlju emociju nosi čudesnim molskim izgaranjem, a staza osvete postaje jedna od nosećih autostrada kojom Avramović i Mihajlović grade priču.
Druga dramaturška trasa krije se u naslovu “Na granici” i zapravo predstavlja njegovu antitezu: zlo je bezgranično metastaziralo. Priča dinamično usisava interesne tokove od Rusije do evropskih centara moći, SAD-a, Bolivije i Kolumbije… Korupcija, trgovina narkoticima i oružjem, pranje para, likvidacije i teror, sve uz blagoslove i izravne upetljanosti država, izbrisali su posljednje stope bilo kakvih skrupula ili graničnih međaša.
Obračuni usred bijela dana
Taj prosperitet zla, tehnološka i sociološka evolucija kreatora kaosa i gramzivosti, u novoj seriji tandema Avramović-Mihajlović ocrtava se kao trajna mučnina. Koja nas, usprkos marljivo izvedenom suspensu, stupurozno zakiva beznađem. Stupor kao stanje predaje i otupjelosti na nasilje i bezakonje željezno usidreno u svim porama i institucijama, još je jedna lajna koja se povlači novim “Južnim vetrom”.
Gotovo svi obračuni odigravaju se u po’ bijela dana, na ulicama. Nervozni penzionirani bosovi (moćan je Miki Manojlović kao Car) upadaju džipovima u škole i dolaze po unuke, a da niko ni ne mrdne. Kokainizirani političari pred kamerama ponižavaju novinarke… I dalje je uz fantastičan instinkt za režiranje akcije i sočno dilanje priče, Avramovićev blistavi adut rad s glumcima.
Obilje predivnih glumačkih istraživanja krasi seriju „Južni vetar: Na granici“, kao što su ona u rukama Miodraga Radonjića (Baća), Jovane Stojiljković (Sofija), Mladena Sovilja (Drka), Andrije Kuzmanovića (Kifla), Oksane Akinišine (Larisa), Tamare Krcunović (Marija), Milice Gojković (Bojana/Jovana).
Detoks za uništenu zemlju
Inače, prva epizoda se otvara fenomenalnim crnohumornim upadom. Spot u maniru ranih osamdesetih prikazuje prirodne ljepote, proizvodna dostignuća i ljudske vrline na prostoru Jugoslavije a sve to opisuje narator na ruskom jeziku, izbacujući parole „Jugoslavija to su ljudi“, „Iz Jugoslavije s ljubavlju“…
U jednom trenutku kamera fokusira plavu šljivu, narator veli da je to prava balkanska ljepotica, a onda natpis „Balkanskaja krasavica“ osvane na šleperu negdje u blizini finsko-ruske granice. Ubrzo shvaćamo da umjesto šljive ljepotice, vrijedni dileri prevoze tonu koke. Detoks za uništenu zemlju odavno je završio u krvavim rukama i nozdrvama punim bijelog praha.