Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Cijenjeni pisac za Telegram: ‘Uz moju knjigu možda ljudi shvate da negacija antifašizma negira i RH’

Igor Štiks europski je pisac koji je upravo izdao novu knjigu

ZADNJA IZMJENA: velj 24, 2016
Foto: Velija Hasanbegovic

Igor Štiks hvaljeni je 38-godišnji pisac, znanstvenik i aktivist. Napisao je dva nagrađivana romana koji su prevedeni na petnaest jezika. Njegova Elijahova stolica u režiji Borisa Liješevića osvojila je Grand Prix BITEF-a 2011. , a Brašno u venama proglašeno je 2015. na MESS-u najboljim dramskim tekstom.

Njegovi radovi objavljivani su u Engleskoj u prestižnim izdavačkim kućama poput Bloomsburyja, a neko vrijeme pisao je i za ugledni Guardian. Trenutačno predaje na Sveučilištu u Edinburghu, a za svoj javni i književni rad nagrađen je i francuskim odlikovanjem Vitez umjetnosti i književnosti. Ovaj tjedan nakladnička kuća Fraktura izdala je prijevod njegova teorijskog djela Državljanin, građanin, stranac.

Zaposlen ste čovjek koji djeluje širom Europe. Kako izgleda vaš život na relaciji Beograd-Edinburgh?

Izgleda tako da ste često prisutni na mnogo mjesta, ali nigdje dovoljno dugo, da su vam prijatelji rasuti po svijetu, da ih imate puno, ali ste često sami, da se vaš glas čuje na mnogim mjestima, ali ima ograničen domet i težinu. Možda je jedina prednost što imate dobar komparativni uvid i da kao domaći stranci možda vidite ono što promiče lokalcima. U tome svemu, i egzil ima razna lica.

Knjiga je rezultat gotovo deset godina akademskih istraživanja i intelektualnog interesa za povijest koja nam se dogodila između 1914. i danas, dakle, za naših sto godina samoće kroz pitanje stvaranja, rastakanja i uništenja država

Počeo je kao prisilni dolaskom u Zagreb, nastavio se kao dobrovoljni odlascima u Pariz, Chicago, Edinburgh i Beograd. Našli ste me u Grazu gdje pratim suprugu na jednoj od stanica njezinog akademskog nomadstva. U svemu tome, materinji jezik je za mene ostao jezik književnosti, jezik intime, jezik stvaranja, jezik roditeljstva.

Kako je nastala knjiga Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj?

Moj doktorat je bio prvi korak prema ovoj knjizi na što su se nadovezale godine rada na Sveučilištu u Edinburghu, na projektu posvećenom pitanjima suvremenih transformacija državljanstva na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

Knjiga je rezultat gotovo deset godina akademskih istraživanja i intelektualnog interesa za povijest koja nam se dogodila između 1914. i danas, dakle, za naših sto godina samoće kroz pitanje stvaranja, rastakanja i uništenja država, nacija, državljanstva, građanstva i političkih zajednica, za sudbine generacija koje su iskusile na svojoj koži što to, ovisno o vremenu ili mjestu, znači biti državljanin, građanin, stranac ili neprijatelj.

Zašto je važna za Hrvatsku?

Danas kada se u javnom prostoru konfuzno barata samim pojmovima državljanstva i građanstva, od nerazumijevanja statusa državljanina, prava i obveza, i uloge građanina u vlastitoj političkoj zajednici, do produkcije novih stranaca i unutarnjih neprijatelja, ova knjiga bi mogla poslužiti kao korektiv.

Danas kada se na tako snažan način u Hrvatskoj sukobljavaju političke vizije kako politička zajednica treba biti uređena, analiza argumenata na kojima su počivale brojne i raznorodne političke zajednice tijekom posljednjeg stoljeća se čini nužnom.

Može nam pomoći, na primjer, da shvatimo kako se dovođenjem u pitanje antifašističke borbe dovodi u pitanje i sama Republika Hrvatska kao direktni pravni nasljednik Narodne i potom Socijalističke Republike Hrvatske.

Republika čiji smo državljani nastala je kroz borbu protiv okupatora i u snažnom kontrastu spram nacifašističke vizije na kojoj je počivala ustaška država

U korijenu antiantifašizma i neoustaštva kojima svjedočimo je mržnja republike kao, barem u teoriji, ustroja jednakosti svih državljana, slobode svih građana da u njoj participiraju i tako je stvaraju i, konačno, bratstva koje bi moralo značiti pomoć onima slabijim u republici, uključujući i raznovrsne manjine i , na kraju, pružanje ruke i preko granica vlastite zajednice.

Republika čiji smo državljani nastala je kroz borbu protiv okupatora i u snažnom kontrastu spram nacifašističke vizije na kojoj je počivala ustaška država i to na osnovu vrlo konkretne političke vizije koja je počivala na tri obećanja: oslobođenju od fašizma (uključujući i onog hrvatskog), rješenju nacionalnog pitanja formiranjem moderne republike unutar šire federacije i, ne manje važno, socijalnoj emancipaciji – nešto što smo u kapitalizmu zaboravili s brutalnim gaženjem radničkih prava i stvaranjem društva velike nejednakosti.

Poražavajuća je činjenica da ustaška vizija političke zajednice, koja bi valjda nastupila nakon uništenja nehrvata, Srba, Židova i Roma, te Hrvata neustaša, doista nije bila poražena s Hitlerom te da još uvijek ima ljudi koji je aktivno zagovaraju i čak izražavaju volju da je u nekom novom obliku sprovedu u 21. stoljeću.

U međuvremenu sam otkrio da me zanima politička i socijalna filozofija kao i konkretni političko-povijesni događaji.

Mislim da bi moja knjiga mogla pomoći pri razumijevanju kako smo se uopće našli u ovoj situaciji, što se to dogodilo u posljednjih 70-ak godina, kako je uopće nastala Jugoslavija, zašto su komunisti imali pobjedničku formulu u ratu, kako se raspala federalna Jugoslavija, kako je napušten socijalizam i zašto je proces bio obilježen ratom i stradanjem 130.000 ljudi.

Kako je došlo do toga da u dobi od 21 godine objavite antologiju, a s 22 prvi roman Dvorac u Romagni?

Bio sam, sasvim je jasno, vrlo ambiciozan klinac koji je tek počeo studirati filozofiju i komparativnu književnost i koji je slijedom toga precjenjivao svoje mogućnosti. Kao srednjoškolca me prigrlila ekipa časopisa Homo volans gdje sam, među ostalima, upoznao Valerija Jurešića, Katarinu Mažuran, Seida Serdarevića, Romana Simića, Dalibora Šimpragu i Tomislava Bogdana. Nekako sam se zakačio za njihovu, a ne svoju generaciju.

Vrlo rano me poslije u svoje redove primila ekipa tadašnjeg Vijenca s kojom smo kasnije pokrenuli Zarez. Želio sam biti književni kritičar pa sam tako uredio izabrane priče Gorana Tribusona, s Daliborom Šimpragom antologiju nove hrvatske proze 22 u hladu, a s Draganom Korugom antologiju kratke priče na engleskom jeziku Vrhunski safari. Kroz taj rad su se razvile i moje književne ambicije pa sam napisao svoj prvi roman koji je na moju veliku radost prihvatio Nenad Popović i objavio u Durieuxu 2000.

U međuvremenu sam otkrio da me zanima politička i socijalna filozofija kao i konkretni političko-povijesni događaji. Sad sam vam ocrtao vlastiti život u drugoj polovici devedesetih, prve se nerado prisjećam, a i ponešto od kulturno-književnog miljea iz kojeg sam krenuo.


Tekst je objavljen 20. veljače u tiskanom izdanju Telegrama.

Robin Mikulić
Telegram autor
1168 članaka Više o autoru
Više s weba