U kinima dokumentarac o prijateljstvu žena između revolucija. Autor za Telegram: 'Kopao sam arhive rumunjskih tajnih službi'
Razgovarali smo s autorom snažnog dokumentarca koji, kroz rijetko viđene arhivske snimke, 'odmata klupko kolektivne povijesti'
U domaća kina danas dolazi nagrađivani film rumunjskog redatelja Vlada Petrija “Između revolucija” , nastao u koprodukciji Rumunjske, Irana, Katra, ali i Hrvatske. Film će premijerno biti prikazan u Dokukinu KIC večeras u 19 sati, nakon čega će igrati i u drugim nezavisnim kinima diljem zemlje.
Riječ je o zanimljivom, intimnom i snažnom epistolarnom dokumentarcu s elementima fikcije koji, kroz rijetko viđene arhivske snimke “odmata klupko kolektivne povijesti” te kroz priču o sudbinama dviju studentica – Rumunjke Marije i Iranke Zahre – progovara o sudbini žena unutar društava u kojima su uvijek zadnju riječ imali muškarci.
Petri je, naime, od mnogih pisama koja se čuvaju u arhivima rumunjskih tajnih službi stvorio dva lica kroz čije ispovijesti svjedočimo ljubavi i mržnji, prijateljstvu i razdvojenosti, politici, realnosti, društvu. Njegove Marija i Zuhra upoznale su se 1970-ih studirajući zajedno u Bukureštu, a Zahra se pred kraj studija vraća u Iran kojim su harala velika politička previranja. Unatoč tome, nastavile su se dopisivati i tako održavati svoje veliko prijateljstvo.
Malo je dokumentarnih filmova koji na tako lijep i inspirativan način kombiniraju poetiku i stvarnost – i to onu stvarnost koja se na čas može činiti jučerašnjom, ali svakodnevne vijesti s globalnih bojišnica pokazuju nam upravo suprotno.
Poezija usred kaosa
Vlad Petri ispričao nam je kako je na filmu, koji je svoju svjetsku premijeru imao u veljači 2023., radio oko 4 godine, počevši 2018.
“Najveći izazov bio je naći dobar arhivski materijal kako u Iranu, tako i u Rumunjskoj. Naravno, bilo je vrlo zahtjevno i pronaći nekoga u Iranu tko nam je voljan pomoći, tko je voljan tražiti i pronaći video i foto materijale koji funkcioniraju unutar zamišljene priče. Nakon puno pokušaja, pronašli smo osobu koja je za ovaj film bila više od producenta, osobu koja je postala prijatelj i osobu bez koje ne bi bilo ovog filma. Nažalost, identitet – zbog sigurnosnih razloga – ne smijem otkrivati”, započinje naš razgovor Petri.
Priznao nam je i kako mu je uzbudljiv bio proces kombiniranja arhivskih snimaka sa scenarijem koji se mahom sastoji od pisama, kao i pronalaska “poezije usred kaosa i političkih arhiva”.
Pobjeda nad imperijalizmom
Na ideju za film Petri je došao nakon razgovora sa svojom majkom koja je, baš kao i Rumunjka Maria u filmu, studirala medicinu krajem sedamdesetih.
“Tih je godina mnogo ljudi iz bliskoistočnih zemalja, pa tako i iz Irana, dolazilo studirati u Rumunjsku. Zanimalo me kako Rumunjska, kao država bivšeg istočnog bloka, izgleda u očima nekoga tko dolazi iz još istočnijeg podneblja, s Bliskog istoka; zanimalo me kako su se razvijala prijateljstva i kako su se – unatoč tisućama kilometara udaljenosti, održavala tijekom teških vremena revolucija i siromaštva”, govori Petri.
Zahra, u jednom trenutku filma, piše Mariji: “Zajedno ćemo pobijediti imperijalizam”.
“To što je Zahra napisala bilo je uvjerenje mnogih Iranaca 1979. godine. Zahra je prototip iranske srednje klase koja dolazi iz obitelji intelektualaca i ljevičara koji su puno propatili. Generacija Zahrinih roditelja jako je dobro znala, iz vlastitih iskustava i svega što se u Iranu događalo 50-ih godina prošloga stoljeća, kako je imperijalizam utjecao na iransko društvo – najviše onaj zapadni, ali također i ruski, a onda i istočni. Zato je bila svjesna da se jedino zajedničkom borbom može pobijediti neprijatelj”.
Grupni portret
Petri naglašava kako su i Maria i Zahra znale da njihove zemlje i njihova društva zaslužuju bolje; vjerovale su da žena ima pravo na glas.
“Njihova je priča satkana od mnogih pisama, one su utjelovljenje grupnog portreta od dokumenata koje smo našli u arhivima i slagali ih kao puzle”.
Na pitanje je li poželio otići u Iran i pronaći žene čije je arhivske dokumente koristio u konstrukciji filma, Petri odgovara kako bi to bio zanimljiv projekt.
“Nisam razmišljao o tome da odem tamo i pronađem ih te to iskoristim za ovaj film. Možda se, u budućnosti, vratim ovoj priči i pronađem nastavak. Zanimljivo je da me kontaktirala jedna osoba iz Irana i rekla da je pronašla Zahru ali da je, nažalost, preminula prije dvije godine”.
Slavenka Drakulić
Naime, iako je Zahra iz “Između revolucija” – baš poput Marije, fikcionalizirana ličnost, na jednoj od fotografija pojavljuje se žena kojoj je ime Zahra i koja je studirala u Rumunjskoj tih godina.
“Osoba je mislila da je Zahra glavni lik dokumentarca, ali Zahra je sačinjena od sudbina i priča mnogih različitih žena koje su došle studirati u Rumunjsku, a potom se vratile u Iran”.
Petri nam tumači i da mu je nedavno jedna prijateljica iz Irana rekla da je, kada je čitala Slavenku Drakulić, osjećala snažnu konekciju između Istočne Europe i njezinog Irana.
Hrvatska kao koproducent
“Iako film govori o Iranu i Rumunjskoj – s tamošnjim političkim revolucijama u pozadini – vjerujem da je najvažnija stvar zapravo priča te dvije žene jer je ta priča zajedničko iskustvo mnogih ljudi”, kazuje Petri koji je projekt, dok je isti bio u produkcijskoj fazi, predstavio Oliveru Sertiću iz Restarta koji je bio voljan pridružiti se cijelome timu. Film je podržan sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.
“Drago mi je što je Hrvatska jedna od produkcijskih zemalja u našem dokumentarcu”, zaključio je razgovor Petri.
U prosincu je obilježena 34. godišnjica rumunjske revolucije dok se ovih dana, kada nagrađivani film dolazi pred hrvatsku publiku, obilježava 45. godišnjica od iranske revolucije.