Izraelski radio se ispričao zbog emitiranja Wagnera i opet se raspreda o geniju koji je, s druge strane, smatrao da su Židovi crvi
Postupak uprave ponovno je popularizirao polemike o, nesporno genijalnom skladatelju, koji je bio antisemit
Izraelski državni radio ispričao se slušateljima nakon kršenja tabua emitiranjem djela njemačkog skladatelja Richarda Wagnera, bojkotiranog u Izraelu zbog njegovih antisemitskih izjava. Glasnogovornica radija rekla je kako je dio Wagnerove opere Sumrak bogova “emitiran pogreškom”.
Wagner je bio antisemit, omiljeni Hitlerov skladatelj i njegova djela u XX. stoljeću prisvajao je Treći Reich. Te tri činjenice u Izraelu predstavljaju najveći problem. Ne postoji doduše zakon koji bi zabranjivao izvođenje Wagnerove glazbe, ali glazbenici je izbjegavaju.
Umro je šest godina prije nego se Hitler rodio
Njemački kompozitor, treba naglasiti, umro je u Veneciji 1883., nešto više od šest godina prije Hitlerova rođenja, no u Izraelu je stigmatiziran zbog svojih poznatih stavova. Na primjer, Reuters je baš prije nekoliko mjeseci izvijestio kako je jedan švicarski kolekcionar za 34.000 dolara kupio pismo koje Wagner poslao francuskom filozofu Edouardu Schoureu.
U tom pismu Wagner detaljizira svoj antisemitski esej Židovstvo u glazbi, pišući Schoureu kako “Francuzi nisu bili kadri razotkriti destruktivni utjecaj židovskog duha na modernu kulturu”.
Postavljaju ga i u New Yorku, vrlo osjetljivom na antisemitizam
Wagnerova djela su i dalje tabu u Izraelu, iako se u srpnju 2017. argentinsko-izraelski dirigent Daniel Barenboim usudio u Jeruzalemu s Berlinskim filharmonijskim orkestrom izvesti izvadak iz opere Tristan i Izolda. Direktor izraelske Udruge Richard Wagner Jonathan Livny je pozdravio emitiranje Wagnerove glazbe na državnom radiju. “Ne emitiramo stajališta skladatelja, već lijepu glazbu koju se napisao”, rekao je Livny, čiji je otac preživio holokaust.
Pisac Terry Teachout objavio je svojedobno u Wall Street Journalu tekst u kojem piše kako je Wagner sebe smatrao genijalnim skladateljem (što je bio) i genijalnim političkim filozofom (što nije bio). Doktrina koju je zastupao svodi se na rasni purizam, no u tekstovima njegovih opera nećete naći eksplicitni antisemitizam, čak ni u nekolicini potencijalno simboličnih stihova iz Majstora pjevača. Nije mu, nadalje, bio problem blisko surađivati s nekolicinom židovskih glazbenika, no, kada se radi o Židovima generalno, čovjek je doista propagirao kako je riječ o ‘koloniji crva na mrtvom tijelu umjetnosti’.
Svejedno, Wagnerove opere redovito se postavljaju u najvećim svjetskim kućama; i u sredinama inače posebno osjetljivim na bilo kakve primjese antisemitizma, poput New Yorka, na primjer.