Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Jasen Boko priča kako je, nakon četiri mjeseca putovanja po Latinskoj Americi, nastala njegova knjiga

Poznati splitski pisac i dramaturg u velikom razgovoru s Telegramovim Davorom Špišićem

ZADNJA IZMJENA: srp 10, 2019

Sa svojom životnom partnericom Nikolinom, splitski pisac i dramaturg Jasen Boko uputio se u jesen 2017. na uzbudljivo četveromjesečno putovanje po zemljama Latinske Amerike. Nomadski slijedeći markantne otiske legende, gerilca, revolucionara i pop-ikone Che Guevare, proputovali su 50.000 kilometara i promijenili više od 200 prijevoznih sredstava – od konjskih zaprega do aviona. Avanturu je Boko zapisao u briljantnoj knjizi „Latinskom Amerikom uzvodno: Za Che Guevarom od Patagonije do Kube“ koja se friško pojavila u izdanju Profila i ima sve prerogative sočnog bestselera. Čita se bez daha a tragovi koje ostavlja u vama duboki su i važni za opstanak u predatorskom svijetu gramzivosti.

Sređujući vibrantne utiske nakon čitanja, pitam autora što je taj dugi iscrpljujući marš na Cheovom putu promijenio u njemu? „Uvijek krenem na putovanje – govorim o putovanjima čiji je cilj knjiga- kao u istraživanje jednog svijeta, geografskog, ali i povijesnog. Zato i postavljam u temelj tog putovanja jake kontroverzne osobnosti, Aleksandra Velikog, Marka Pola, Odiseja, Dioklecijana, sada i Chea. Ne bih rekao da krećem s vizijom, ali svakako postoji želja da otkrijem više. Rezultat mog četveromjesečnog putovanja Latinskom Amerikom, od Patagonije do Kube, iznenadio je i mene“, priznaje Boko: „Dogodilo mi se slično kao i Cheu na njegovom putovanju Latinskom Amerikom, otkrio sam sasvim nepoznat svijet i golemo, kontinuirano izrabljivanje kontinenta koje nije prestalo od 1492., kad su ga Europljani ‘otkrili’. Stoljeća kolonijalizma i imperijalizma, besramna jurnjava za profitom, tretiranje prvo starosjedilaca kao manje vrijednih ‘divljaka’, a danas Latinoamerikanaca kao nekog tko služi isključivo za punjenje džepova multinacionalnih kompanija, tamna je mrlja na savjesti čovječanstva.

Pritom ‘slobodni’ mediji, navodno u službi demokracije, a zapravo u otvorenoj borbi za profit multinacionalnih kompanija, od čijih reklama i žive, o tome šute.“ On trpko podsjeća da nigdje nismo pročitali strašnu činjenicu da je 95 posto od stotinjak milijuna starosjedilaca od Kanade do Patagonije koje je ‘otkrio’ Kolumbo, istrebljeno u samo 130 godina od njegovog dolaska u navodni Novi svijet? Zasigurno najveći genocid u povijesti čovječanstva temeljito je prešućen u globalnoj memoriji. „Vidio sam svijet za koji nisam znao da postoji, a angažirana literatura vezana uz taj kontinent koju sam povezano s ovim projektom upoznao, zaista mi je otvorila oči. Sada, s tako otvorenim očima, u čudu promatram izmanipulirani svijet temeljen na pohlepi u kojem mirno i komotno, kao pravi pripadnici potrošačkog društva, svedeni tek na konzumente, pristajemo živjeti“, veli Boko.

Revolucija ga, kao ni išta drugo iz vanjskog svijeta, ne zanima

Zadivljujuće je uronio u magični realizam latino-kontinenta, putujući širom otvorenih očiju, tankoćutno i doslovce na koži osjećajući sudbine koje je na drumovima upoznao. Uz sve političke i društvene implikacije, stigao je onjušiti, okusiti i kulinarstvo, muziku, portrete ljudi i njihovih samoća… „’Ležao je vezan na mjestu gdje su ga uhvatili, pokraj velikog kamena, ranjen na dva mjesta, krvav, okružen vojnicima. Onako prljav, iscrpljen i bespomoćan djelovao je jadno’, progovara Lorenzio, prisjećajući se prizora koji su vidjeli preplašeni seljaci. Sjedimo tako i razgovaramo o životu, svakodnevici.

Revolucija ga, kao ni išta drugo iz vanjskog svijeta, ne zanima. Ja njemu cigaretu, on meni rakiju, mijenjamo rijetka životna dobra i razmijenimo poneku rečenicu, duboko u bolivijskoj provinciji na kraju svijeta, bez tekuće vode, struje i ostalih civilizacijskih postignuća“, opisuje Boko susret sa 76-godišnjim bolivijskim seljakom Lorenziom koji je bio među posljednjima koji su prije pedeset godina vidjeli Guevaru živog.

Ako bi knjigu morao žanrovski odrediti je li u prvom planu putopis ili dokumentarni politički triler?„Knjiga je, premda na putovanje nisam krenuo s tom idejom, postala politički putopis. Mislim da obrazovana osoba ne može Latinsku Ameriku gledati samo kroz prirodne ljepote i izuzetne arheološke spomenike i brbljati s ljudima o hrani ili ljubavnim problemima“, odgovara Boko: „Svijet koji se radoznalom putniku otvara na kontinentu najvećih socijalnih razlika nužno vodi prema povijesnom istraživanju koje dovodi do poraznih spoznaja o dijelu svijeta koje SAD još od ‘Monroeve doktrine’ iz 1823. godine smatra svojim stražnjim dvorištem, kojim ima pravo upravljati. W. H. Taft, predsjednik SAD-a početkom 20. stoljeća, izjavio je kako ‘nije daleko dan kad će cijela zapadna hemisfera biti naša, kao što je, zahvaljujući vrlini naše superiorne rase, već naša u moralnom smislu’. Njegov glavni tajnik dopunit će tu izjavu, definirajući Latinoamerikance kao ‘zločestu djecu koja koriste sve privilegije i prava odraslih’, a ono što im je potrebno, zaključio je, ‘čvrsta je i autoritativna ruka’. I ta se priča nastavlja do danas.“

Kako su lijeve ideje u današnjem svijetu postale nepoželjne

Prije ovog putešestvija, Jasen priznaje da je imao tek opće znanje o Cheu, kakvo ima većina obrazovanih ljudi danas. Pokazalo se, rekapitulira iskustvo, da ni o čemu zapravo nije imao pojma: „Svijet je danas u odnosu na Chea podijeljen crno-bijelo, a malo tko dublje ulazi u ono što je pisao i radio. Slika o njemu, naravno, nije crno-bijela, kompleksna je, ali nemam dvojbi da je riječ o pozitivnoj osobi, čak i kad se ne slažem s njegovim radikalnim rješenjima. Nakon upoznavanja sa situacijom u Južnoj Americi i njegovim idejama puno ga bolje razumijem, netko tko želi mijenjati nepravedno ustrojen svijet dubokih podjela mora biti radikalan.“

Kako se, pobogu, i zašto dogodilo da su lijeve ideje u današnjem svijetu odjednom postale anakrone i nepoželjne? „Ne bih rekao da su anakrone, jednostavno društvo profita ima savršeno razrađene sustave, ponekad čak i nenasilne, za eliminaciju nepoželjnog razmišljanja koje šteti profitu. Bilo da od subverzivnih pokreta radi potrošački artikl, robu široke potrošnje ispražnjenu od bilo kakve subverzije, od upaljača do salveta Chea danas nalazite posvuda, bilo da navodno lijeve stranke postanu poslušni borci za kapitalizam pa umjesto narodu služe filozofiji profita. Za taj primjer ne trebate ići daleko. Kakve veze s ljevicom danas ima recimo Socijaldemokratska partija Hrvatske?“ odgovara Boko. Daje mi tako i šlagvort da progovorimo o paralelama iz latinoameričkog terena i apsurda domaćih političkih banana-elita kao pouzdanih izvršitelja globalnih centara moći. Hrvatska je danas jedan od oglednih primjera pohlepnog i bešćutnog društva?

„Hrvatska je jedno od onih društava kojima se savršeno manipulira, u čemu spremno surađuju korumpirani domaći političari kao izvršitelji volje raznih ‘investitora’, i iz kojih se može izvući veliki profit“, izlaže Boko i podsjeća na cinizam kojim nas bombardiraju: „Zbunjeni smo surovom tranzicijom u kojoj je u par desetljeća za bagatelu rasprodano svo ‘obiteljsko srebro’ -uz dobre provizije, naravno- i propagandom kako smo konačno slobodni od ‘totalitarnog’ društva u kojem nije bilo ni jogurta. Pa spremno i s oduševljenjem za predsjednicu biramo osobu koja je na to mjesto došla izravno s radnog mjesta pomoćnice glavnog tajnika NATO-a, u tom trenutku najviše rangirane žene u Sjeverno-atlantskom savezu. Da bi nam ona vrlo brzo poručila kako se ‘Hrvatska brani u Afganistanu’. Čija se Hrvatska tamo brani? Još da je na premijerskom mjestu opstala ona instalacija što nas je nazivala ‘građevinama’, sreći ovog naroda ne bi bilo kraja. Kad se ipak dogodi da shvatimo da smo izmanipulirani, prevareni i opljačkani, spremno nam se servira kako su za sve krivi Jugoslaveni, komunjare i udbaši, jer samo se takvi protiv ovakvog pravednog i demokratskog društva mogu buniti.“

Hoće li ovaj svijet požderati samog sebe tek tako?

Punokrvno, drčno, ironično a napeto poput trilera, Boko analizira brojne teorije neoliberalnog kapitalizma kao kriptofašizam. Svjestan je da se to njegovo rudarenje po profitnom srcu tame mnogima neće svidjeti? „Iskreno, ne znam što je ‘kripto’ u tome. Predatorski kapitalizam, skriven pod maskom lijepe riječi ‘liberalni’, sasvim je otvoreno fašizam, vješto umotan u šareni papir potrošačkog društva. Ljudi su u takvom društvu isključivo sredstvo za ostvarivanje zarade“, odgovara i razmišlja dalje: „Zato i raste jaz između bogatih i siromašnih. Nismo mi nesposobni taj jaz premostiti, nego jednostavno oni jako bogati trebaju siromašne, jer na njima puno bolje zarađuju. Kad bi radnicima plaćali poštene plaće, bitno bi smanjili svoj profit, a to im sigurno nije cilj. Zato postoje razni Bangladeši, afričke zemlje, Brazil ili Hrvatska, ma stotine zemalja u svijetu, koje su rasprodale svoje osnovne resurse i sve potencijalno uspješne tvrtke multinacionalnim kompanijama i gdje ljudi rade za ‘kikiriki’, da bi se novac slijevao u džepove bogatih. A pritom ih njihovi/naši političari uz širok osmijeh uvjeravaju kako su im/nam strani investitori donijeli blagostanje.“

Čitajući „Latinskom Amerikom uzvodno“ taloži se gorak okus tuge nad činjenicom da bad guys suvereno vladaju, ogrezli u neograničeni teror moći i da su mrvice socijalne pravde danas jedva dostupne. No, Boko je jedan od onih koji tvrdoglavo ne odustaju u potrazi za pravdom. „Ma, nisam ja tip koji želi mijenjati svijet, sigurno neću radikalnim stopama Chea“, otklanja on misiju narodnog tribuna, ali: „Pokušavam mijenjati jedino sebe, a ovo mi je iskustvo sigurno pomoglo u tome. Ma koliko neka borba ili priča o onome što se zaista događa izgledala uzaludna, ja svoje mišljenje moram glasno izreći, zbog sebe samog, ali i zbog onih koji će možda, pročitavši moju knjigu, vidjeti svijet drugim očima.“

Hm, hoće li na kraju biti neizbježna neka nova revolucija ili će ovaj svijet požderati samog sebe tek tako? „Istina je da ovakvo društvo vođeno zakonima džungle koji jedini omogućavaju ozbiljan profit -jer ako narodu osigurate besplatno zdravstvo, školstvo i stanovanje umanjujete vlastitu zaradu- ide u autodestrukciju. Ali, naći će već to društvo čiji je svetac-zaštitnik sv. Dolar, način preživljavanja“, prorokuje Boko neveselu budućnost: „Pobune će zasigurno biti sve jače i radikalnije, čemu svjedočimo i danas, ali, masama kojima polako ali sigurno postaje nedostupno besplatno školovanje, čime postaju neobrazovane, lakše je manipulirati. Kad još takvim masama bacite kost primjerice ‘partizana’ i ‘ustaša’ -a svaka siromašna zemlja ima neku sličnu priču- ne trebate brinuti. Oni će se toliko tući oko te kosti da neće stići ni shvatiti u kakvom društvu žive.“

Davor Špišić
Telegram autor
31 članak Više o autoru
Više s weba