Javili su nam se iz hrvatskog Le Mondea, imaju par primjedbi na intervju ministrice Obuljen objavljen u Telegramu

temeljem članaka 40., 41., i 42. Zakona o medijima tražimo objavu ovog ispravka informacija u tekstu objavljenom u internetskom mediju Telegram.hr1, nakladnika Telegram media grupe d.o.o., 6. ožujka 2017. pod naslovom “Nina Obuljen o nalazu u HAVC-u koji, smatra, ipak nije katastrofalan, neprofitnim medijima koji se više ne financiraju i opsežnim novim zakonima”.

Svjesni da odgovornost za riječi ministara ne leži na urednicima i novinarima koji rade intervjue, ispravak šaljemo u interesu očuvanja ugleda mjesečnika Le Monde diplomatique (LMD) i činjenicama za volju. Premda nismo iznenađeni novom ministričinom difamacijom naših novina, javnosti bismo željeli prenijeti provjerene informacije kojima ministrica očito ne barata.

Ni drugi mediji nisu imali uvid u podatke

U paragrafu o Le Monde diplomatiqueu ministrica iznosi niz potpuno pogrešnih informacija: “Možda da razjasnimo i priču o pitanju financiranja časopisa Le Monde Diplomatique. Primila sam kolege iz Uredništva i, čini mi se da ni oni nisu imali uvid u cjelovite podatke. Već kad je prvi put odobreno financiranje, taj časopis nije zadovoljavao onaj nulti kriterij, a to je da izlazi barem dvije godine. Već po tom kriteriju nisu se mogla odobriti sredstva. Osim toga oni su se obvezali da će 30 posto sadržaja biti izvorno i da će biti većinski kulturni. U zadnjim godinama su imali manje od 9 posto ili oko 9 posto izvornog teksta i samo sporadično tekstove iz kulture. S kolegama sam razgovarala i uputila ih da potraže financiranje u nekom drugom okviru. Odbacujem bilo kakve komentare da bi se bilo tko bavio ideologijom, pa onda po tim kriterijima i odlučivao. To jednostavno nije istina.”

Kazavši kako uredništvo LMD-a “nije imalo uvid u cjelovite podatke”, ministrica daje djelomičnu a ne cjelovitu i točnu informaciju koja bi glasila: Uredništvo Le Monde diplomatiquea, kao ni uredništva svih drugih medija financiranih sredstvima Ministarstva kulture nemaju cjelovite podatke o financiranju jer su zapisnici o radu Vijećâ, koja predlažu dodjelu sredstava, tajni a ne javno dostupni. Stoga ovu priliku koristimo i da bismo zahvalili ministrici Obuljen što nam je omogućila privilegiju barem oskudnog uvida u tajni rad kulturnog vijeća.

Godine izlaženja i izvorni sadržaj

Nadalje, netočna je i sljedeća rečenica ministrice Obuljen Koržinek koja glasi: “Već kad je prvi put odobreno financiranje, taj časopis nije zadovoljavao onaj nulti kriterij, a to je da izlazi barem dvije godine.” Naime, mjesečnik Le Monde diplomatique izlazi od 1954. godine. Radi se o novinama koje trenutno izlaze u 37 digitalnih i papirnatih izdanja, na 20 jezika i broje preko dva milijuna čitatelja. 2 Čak i u Hrvatskoj, prije sadašnjeg nakladnika KopMedije, zadruge za medije, LMD je izlazio u izdanju drugog nakladnika (Masmedija) od 2004. do 2009. godine.

Ministrica Obuljen, planski ili slučajno, netočno tvrdi: “Osim toga oni su se obvezali da će 30 posto sadržaja biti izvorno i da će biti većinski kulturni.” U ugovoru Le Monde diplomatiquea s Ministarstvom kulture ni na koji se način ne spominje nikakav postotak “izvornog sadržaja”, a kamoli njegov “većinski kulturni” karakter. Istina je da naš ugovor s Parizom i matičnom redakcijom omogućuje i do 30 posto priloga domaćih autora, što u prijavi na natječaj Ministarstva s ponosom ističemo, budući da druga izdanja najčešće ne mogu objavljivati više od 20 posto domaćih priloga.

Osim toga, naša prijava na natječaj za financiranje Javnih potreba u kulturi je raspisana za sredstva veća od milijun kuna, dok nam je dodijeljivano između 280 i 300 tisuća kuna godišnje. Zbog toga se, proporcionalno dodijeljenim sredstvima, smanjio i udio izvornih članaka u odnosu na prijevode. Također se ni na koji način nismo obvezali da će izvorno objavljeni sadržaj biti primarno kulturnog karaktera, niti znamo što bi to za Ninu Obuljen Koržinek bilo “kulturno”. Kontinuirano smo, iz godine u godinu, u prijavi na natječaj dosljedno isticali važnost kritičkog promatranja socijalnih, ekonomskih, kulturnih i globalnih društvenih odnosa uz tvrdnju da upravo takav sadržaj nedostaje hrvatskoj kulturi.

Kultura u užem smislu

Prikrivena u istoj rečenici leži još jedna, možda i najteža optužba Nine Obuljen Koržinek na račun Le Monde diplomatiquea, a to je da se ne radi o kulturnim novinama te da se sredstva za Javne potrebe u kulturi imaju dodijeljivati samo i isključivo za potrebe neke “kulture” u “užem smislu”, koja nigdje nije definirana, ali je ministrica, nekako raspoznaje. Međutim, Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi kaže da nadležna tijela sama donose programe javnih potreba u kulturi, a u slučaju Ministarstva kulture raspisani su i javni pozivi za časopise i elektroničke publikacije, inače se LMD na njih ne bi mogao niti prijaviti.

Nadalje, članak 5. Zakona o medijima Ministarstvu kulture nalaže da financiranje medija uredi prema posebnom zakonu, kakav je upravo Zakon o javnim potrebama u kulturi. No, ni tu nije iscrpljen sukob shvaćanja kulture Nine Obuljen Koržinek s ostatkom “struke” kojoj pripada. Čak i razmatranja kulturne politike objavljena za prethodnih HDZ-ovih vlada, poput one iz 1998. godine, uključuju medije i novinarstvo kao dijelove hrvatske kulture.

Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave u članku 14. definira Ministarstvo kulture kao nadležno između ostaloga i za poslove javnog informiranja i nakladništva, a Zakon o medijima u članku 1. nedvosmisleno kaže da je “nadležno ministarstvo” upravo Ministarstvo kulture. Isto Ministarstvo zaduženo je za donošenje medijskih politika, dakle, ono određuje smjer razvoja medija u državi.

Obveze ministarstva prema medijima

Štoviše, obveze Ministarstva prema medijima regulirane su i drugim odredbama, od kojih ćemo ovdje navesti samo jednu, onu stavka 3., članka 5. Zakona o medijima: “Odluke o državnim potporama radi ostvarivanja zadaća iz stavka 1. ovoga članka su javne i donose se sukladno posebnom zakonu. Ministar nadležnog ministarstva propisat će pravilnikom uvjete, kriterije i postupak provođenja redovnoga godišnjega javnog natječaja za dodjelu državnih potpora iz sredstava državnog proračuna.”

Suprotno izjavama ministrice Obuljen, Ministarstvo kulture izravno utječe na financiranje medijskog sektora, kao što su uostalom neprofitni mediji osjetili na vlastitoj koži počevši s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem čiju politiku ministrica Obuljen nastavlja tvrdeći: “Vijeća koja su sada odlučivala o projektima za 2017. imenovana su u srpnju od strane prošlog ministra. […] I ja sam, kad sam došla u ministarstvo, odlučila da ću prihvatiti sugestije vijeća i takve sam odluke i donijela. […] Kao što sam rekla, uvažila sam odluke vijeća i nisam u njih ulazila.” Možda se ministrica kulture nije “bavila ideologijom”, ali je iz njenih odluka o sufinanciranju medija jasno da se ta ideologija njom sasvim dobro poslužila.

Ispred KopMedije, zadruge za medije

upraviteljica Andrea Milat i glavni i odgovorni urednik Nikola Vukobratović