Jedna je britanska autorica izdavače pozvala na bojkot muških rukopisa. Čini se da se jedan stvarno odazvao

Jedan mali izdavač je sada odlučio ne objavljivati knjige koje pišu muškarci

Pakistani novelist, Kamila Shamsie speaks as she attends the first day of the Jaipur Literature Festival in Jaipur, on January 21, 2011. South Asia's largest book festival kicked off on January 21, 2011 in India's western desert state of Rajasthan, drawing many renowned international writers, critics and thousands of literary fans. AFP PHOTO / Sam PANTHAKY
FOTO: AFP

Britanska autorica Kamila Shamsie nedavno je uputila vrlo provokativan poziv izdavačkim kućama – pozvala ih je da jednu cijelu godinu ne izdaju niti jednu knjigu koju je napisao muškarac kako bi na taj način poduprli borbu za rodnu ravnopravnost. Brojke jasno pokazuju da se na godišnjoj razini objavlje barem 20 posto više naslova koje potpisuju muškarci.

„Došli smo do vremena u kojem su ljudi koji negiraju postojanje rodne neravnopravnosti ljudi koji još uvijek vjeruju u to da su muškarci bolji pisci i kritičari od žena. Dosta je. Zašto ne bismo godinu dana publicirali samo knjige koje su napisale žene? Naprikladnijom mi se čini 2018. godina, odnosno stota obljetnica uvođenja prava glasa ženama u Velikoj Britaniji“, izjavila je Shamsie.

Vjerojatno nitko, pa niti ona, nije očekivao da će njezin poziv bilo koja izdavačka kuća shvatiti ozbiljno. No, jedna se ipak pronašla. And Other Stories je mali izdavač koji godišnje izdaje između 10 i 12 naslova, a njihovi su čitatelji uključeni u proces selekcije naslova koji će ići u tisak, što je vrlo netipično za jednu izdavačku kuću.

Drugačiji pristup izdavaštvu

Stefan Tobler je vlasnik izdavačke kuće koja se zasad jedina odlučila odazvati pozivu Kamile Shamsie. „Shvatili smo da objavljujemo više muškaraca nego žena. Ove smo godine izdali sedam knjiga koje su napisali muškarci i četiri koje su napisale žene. Mi imamo širok krug ljudi koji nam pomaže prilikom selekcije, a naše su urenice sve žene… i nekako i dalje izajemo više knjiga koje su napisali muškarci“, rekao je Tobler.

Njegova kolegica, Sophie Lewis, očekuje da će njihov tim napraviti preinake u rasporedu i knjige predviđene za štampu rasporediti tako da se napravi mjesta za isključivo ženske rukopise. Svjesna je da će pristajanje na ovaj izazov biti problematično zbog niza razloga, ali se nada da će ovaj pionirski podvig velikim izdavačima ukazati na stvari koje u sustavu naprosto nisu funkcionalne.

Tobler se nekako nada da će se toj priči priključiti i drugi izdavači, poglavito veliki igrači, ali to se ne čini nimalo izglednom opcijom. Književna agentica Clare Alexader pohvalila je ovu inicijativu, ali smatra da je vrlo malo vjerojatno da će joj se pridružiti neki od većih britanskih izdavača.

Počeci pobune

Cijela je ova priča započela tako što je provedeno istaživje o dobitnicima velikih književnih nagrada u posljednjih petnaestak godina. Pokazalo se da su brojke zastrašujuće porazne kad je ženska kvota u pitanju i to je ono što je natjeralo Shamsie na poziv na radikalne poteze. Ona je i sama toga itekako svjesna, ali smatra da je to jedini način na koji se toliko rigidne strukture moći mogu barem pomaknuti.

Nisu sve žene oduševljene ovakvom radikalnošću. Jedna od njih je i žena koja je cijelu ovu priču pokrenula svojim istraživanjem. „Solucija koju predlaže Shamsie nije strana koju bih ja ikad odabrala… ali razumijem zašto bi to moglo biti korisno za druge. Ja se bojim da bi ovo moglo samo zaoštriti odnose i pojačati pozici jedni protiv drugih. Zaista ne mislim da bi to bi koristan pristup ovoj priči. Da, pola se ljudi na ovom svijetu ne čuje i to ima utjecaj na sve ljude. Moramo zastati i promisliti o tome kako bismo mogli pronaći neko dugoročno rješenje“, zaključila je Griffith.