Jedna od slika čuvenog Van Dycka dugo se smatrala kopijom. Stručnjaci sad misle da je možda ipak original
Vlasnik kaže da bi mogla vrijediti oko 54.000 dolara
Nakon vrlo pažljivog trogodišnjeg proučavanja, stručnjaci misle da bi slika koju je povjesničar umjetnosti Christopher Wright kupio prije više od 50 godina, mogla biti djelo flamanskog baroknog umjetnika Anthonyja van Dycka, piše Observer. Vlasnik kaže da bi mogla vrijediti oko 54.000 dolara.
Wright je 1970. godine bio mladi akademik koji je za malu plaću radio u londonskoj knjižnici. Nakon što je zaradio nešto dodatnog novca, odlučio je kupiti sliku za koju je mislio da je kopija van Dyckovog portreta Isabelle Clare Eugenije, katoličke vladarice koja je vladala španjolskom Nizozemskom početkom 17. stoljeća.
Original je prepoznat po vještom prikazu ruku
Wright je platno kupio od lokalnog trgovca antikvitetima, u blizini svoje kuće u Londonu, za 90 dolara, što bi danas bilo 1392 dolara, uračunavajući inflaciju. Slika je desetljećima visjela u Wrightovoj dnevnoj sobi, piše El Pais.
Wright nikada nije smatrao da bi djelo moglo biti original sve dok jedan posjetitelj, kustos Colin Harrison nije primijetio portret i potaknuo ga da dade sliku profesionalno ocijeniti. Harrison je ukazao na vješt prikaz Isabellinih ruku u prilog autentičnosti slike. “Ruke je uvijek najteže naslikati. A van Dyck je bio vrlo dobar u tome. To je ključ koji nas je naveo da zaključimo da je on snažno utjecao na ovaj rad”, kazao je Wright za El Pais.
Teško je donijeti čvrsti zaključak
Konzervatori, Kendall Francis i Timothy McCall, proveli su tri godine ispitujući i restaurirajući Wrightovu sliku na Courtauld Innstitute of Art u Londonu. Zaključili su da se djelo može uvjetno pripisati van Dycku ili njegovoj radionici ali su upozorili da se ne donose nikakvi zaključci. Van Dyck i njegova radionica naslikali su nekoliko verzija ovog istog portreta koje je gotovo doslovno kopiran s ranijih prikaza flamanskog umjetnika Rubensa, piše Hyperallergic. Kraljica, osim toga, vjerojatno nikada nije pozirala za ovaj portret.
Budući da slike vrlo nalikuju jedna na drugu, teško je odrediti u kojoj su mjeri van Dyckovi asistenti bili uključeni u njihovo stvaranje, pišu Francis i McCall u svome izvješću. Nedostatak dokumentacije o praksi radionice tijekom tog razdoblja otežava donošenje čvrstih zaključaka o slikama za koje se smatra da su van Dyckove, a koje se ne mogu lako pripisati slikarevom opusu.
Slika datira iz uzleta van Dyckove karijere
Wrightovu sliku konzervatori datiraju između 1628. i 1632.godine. To su bile godine uzleta van Dyckove karijere. Umjetnik je 1632. godine postao dvorski slikar engleskog kralja Charlesa I i tu su nastali neki njegovi najpoznatiji portreti, prema londonskoj Nacionalnoj galeriji. Infanta Isabella je ranije nosila raskošne haljine i nakit za kraljevske portrete, a na ovoj slici nosi odjeću redovnice kako bi pokazala žalost za pokojnim suprugom, nadvojvodom Albertom VII od Austrije, koji je umro 1621. godine.
Artnet News piše da je Wright uvjeren da djelo pripada van Dycku i slika je već na dugoročnoj posudbi u britanskom Cannon Hall Museumu. Konzervatori daju umjereniju procjenu, i pišu “vještina izrade nas navodi da predlažemo da se to pripiše van Dyckovoj radionici i da je dovršena tijekom njegova života i pod njegovim nadzorom”.
Povjesničar umjetnosti Wright sada živi na Kreti, nakon duge karijere proučavanja flamanskog i francuskog slikarstva. On je i prije raspravljao o atribucijama slika, pronašao je portret Georga Stubbsa u umjetničkoj galeriji Ferens, piše Art News. Na naslovnice je dospio 1982. godine kad su on i drugi povjesničari tvrdili da je Gatara iz Metropolitana lažna. Metropolitan je još uvijek pripisuje francuskom slikaru Georgesu de la Touru. Drugi kustosi osporili su Wrightove tvrdnje.