Nekad je nužno odabrati stranu

Jerko Bakotin napisao je fantastičnu knjigu reportaža s lošim naslovom

Autor je posjetio zemlje poput Japana, Libanona, Palestinu i Mongoliju

Japan's highest mountain, Mount Fuji at 3,776m (12,388 feet), is seen behind skyscrapers in Tokyo's Shinjuku area on November 28, 2015. Mount Fuji lies about 100 kilometres (60 miles) south-west of Tokyo, and can be seen from there on a clear day. AFP PHOTO / KAZUHIRO NOGI / AFP / KAZUHIRO NOGI
FOTO: AFP

Negdje u sjeni postizborne krize i u društvu koje sve manje zna što bi s vlastitom kulturom i znanošću, ali i u doba ozbiljne krize izdavaštva, Algoritam je čitateljima isporučio odličnu knjigu, pomalo nespretnog naslova. Njen autor je novinar Jerko Bakotin, a naslovljena je s “Bratstva, ubojstva i gajđin”.

Kao što rekosmo, nespretno izabran naslov mogao bi odbiti potencijalne čitatelje, koji iz njega neće uspjeti iščitati činjenicu da je riječ o zbirci izvrsnih putopisnih reportaža, i to s onih mjesta, izuzev Japana, u koja ne zalaze brojni ljudi i o kojima šira javnost malo toga zna.

Iako bi već i izbor mjesta koje je autor posjetio sugerirao njenu prosvjetiteljsku ulogu, kvaliteta rukopisa, ali i sam, gotovo zaboravljeni žanr aktivističkog reportažnog putopisa, podižu vrijednost ove knjige na višu razinu.

Proživljena iskustva

Nekoliko je razloga za to. Bakotin prije svega očito ne piše za neku slavu, a još manje za ozbiljan novac, ne pretvarajući se istodobno u nekog šminkerskog ljevičara koji egzistencijalno situiran obilazi svjetska žarišta i o njima piše knjige. Svakome tko se na kraju susretne s ovim rukopisom, bit će jasno da je riječ o duboko proživljenim iskustvima, u kojima ne nedostaje znanje o temi koju se problematizira, ali ono istodobno nije ni nadmeno.

Autor nas u knjizi vodi kroz Zapadnu Saharu, Palestinu, Izrael i Libanon, Mongoliju, Japan i Kosovo, nudeći nam istodobno nova znanja i opasnosti avanturizma, kao i osobne doživljaje. Najkvalitetniji dijelovi rukopisa su svakako oni novinarsko-reportažni, iz kojih je vidljiva autorova sposobnost uočavanja bitnog, talentirano reportersko oko za detalje i sposobnost držanja čitatelja budnima. Analizirajući u konačnici kompletan rukopis, teško se oteti dojmu kako je riječ o tekstu najsličnijem sjajnim reporterskim knjigama Pere Zlatara o situaciji u komunističkoj Albaniji.

Krizna svjetska žarišta

Pored toga što nam na jednak način otkrivaju malo poznate političke i društvene ambijente, oba autora imaju jednak stil i talent da zaintrigiraju čitatelje i ne zamore ih s prevelikom količinom informacija. Bakotinu ne nedostaje ni sjajnih sugovornika, pri čemu je jedan od zapaženijih posljednji veleposlanik Libanona u Jugoslaviji, Wiliam Habib, koji je zaključio sljedeće: “Kod vas se pisalo o libanonizaciji vaše države, kod nas o balkanizaciji naše. Jedine planine u regiji nalaze se u Libanonu, zato su sve manjine tu bježale. Ova zemlja je prodavaonica kristala, iskustvo koje treba sačuvati”.

Najbolji, ujedno i najduži dio knjige čini putopis s Kosova, i to unatoč, ili možda baš zbog autorove nevoljkosti da se pozabavi s kosovskim temama. S druge pak strane, jedna od najvećih kvaliteta knjige je autorova često prisutna svijest o nemogućnosti promjene situacije u kriznim žarištima ili iskorjenjivanju bijede u Mongoliji. Posjetiti sva ta društva koja žive u nekom izvancivilizacijskom vremenu i biti svjestan vlastite nemoći pa i cinizma pozicije u kojoj se nalazi, nije nimalo jednostavno.

Revolucija za nezavisnost

Shvaćajući ovaj rukopis na taj način, postat će nam jasnije koliko je knjiga nastala iz istinske unutrašnje potrebe za pisanjem i bilježenjem viđenog. Kao najbolja ilustracija navedenog može nam poslužiti Bakotinova misao o uspješnosti revolucionarne borbe za nezavisnost u Zapadnoj Sahari, u kojoj se osvrnuo na domete berlinske ljevice zainteresirane isključivo za bilo kakvu vrstu zabave i isprazno teoretiziranje. Kvaliteta i zanimljivost knjige osnažena je brojnim fotografijama koje su na ovim putovanjima snimili Damir Žižić, Hrvoje Krešić i sam autor.

Želite li na kraju doznati neke posve nepoznate detalje o 2500 kilometara dugom zidu kojim je marokanska vojska opasala Zapadnu Saharu, o sivoj ekonomiji kojom se održava život u Palestini, o romantici i tjeskobi Ulan Batora, ubrzanosti Japana ili paradoksima suvremenog Kosova, trebali biste pročitati ovu knjigu, koja se čita u jednom dahu. Ako ni zbog čega drugog, onda iz poštovanja prema autorovoj iskrenosti koji je u post scriptumu napisao da je pisao iz viška želje i nadobudnosti, a manjka znanja, te izrazio nadu da su se do kraja rukopisa ti odnosi promijenili.


Tekst je objavljen 16. siječnja u tiskanom izdanju Telegrama