Nekad je nužno odabrati stranu

Hrvatska premijera Posljednjeg bunara, nagrađivanog kratkog sci-fi filma Filipa Filkovića na ZFF-u

Glume, između ostalih, Alen Liverić, Mia Biondić, Ozren Grabarić i Velimir Grgić

Jučer na ZFF-u u sklopu Kockice, programa za kratke filmove mladih domaćih autora bez dugometražnog filma u CV-u, premijerno je prikazan Posljednji bunar (the Last Well), redatelja Filipa Filkovića. Inače Telegramovog suradnika. Posljednji bunar je znanstveno-fantastični film o distopijskoj budućnosti u kojoj je čovječanstvo suočeno s nestašicom pitke vode.

“Naša prva ideja, kada smo uopće počeli istraživati za film, bila je da pošaljemo poruku o tome što bi se moglo dogoditi, ako nestane vode. Otkrili smo puno stvari za koje mislimo da bi ih ljudi trebali znati, ali nismo imali novca za neki veliki film o vodi. Zato smo napravi kratki sci-fi, smješten u svijetu bez vode, koji prati priču ljudi koji u tom svijetu žive”, rekao nam je Filković.

Film je već nagrađivan

Filkovićev film počinje reklamom za sintetičku vodu koja “nije preporučljiva za mlađe od šest ni starije od 70 godina”, a zatim prati vlasnika posljednjeg bunara u Europi. “Film je jako jednostavan. Ta poruka o kojoj govori vidi se na početku i na kraju, a ono između je čista ljudska priča”, kaže. Film je, sa 150.000 kuna, financirao HAVC. To je, kaže Filković, jako mali budžet, posebno za film znanstvene fantastike.

“Čim smo završili snimanje, taj prvi grubi snimak poslali smo na francuski filmski festival Paris Courts Devant. Tamo smo između 100 filmova iz Europe dobili prvu nagradu, koja je uključivala mogućnost da se film postprodukcijski dovrši u francuskoj. Tako smo dobili i francuskog koproducenta Insolence productions”, priča.

Drugačije od sve na ZFF-u

U filmu, između ostalih, glume Alen Liverić, Mia Biondić, Ozren Grabarić i Velimir Grgić. Grgić potpisuje i scenarij, a fotografiju Tomislav Krnić. “Imali smo pet dana za snimanje ukupno 34 scene. Imali bismo doslovno pola sata za jednu scenu, ali smo uspjeli jer smo imali iskustva s takvim snimanjima. Točno smo znali da, recimo, u 9 sati imamo svjetlo iz onog smjera, snima se ta i ta scena, poslije toga ide ova, pa ova. Bilo je toliko intenzivno da bismo redovito zaboravili jesti”, kaže Filković.

Zato bi ih gospođa koja je na setu radila catering u nekom trenutku prekinula i natjerala da idu jesti, prepričava Filković kroz smijeh. Reakcije na film su, kaže, dosta dobre. “Mislim, nitko ti nakon premijere neće reći da ti je film bez veze, ali puno je komentara koji idu u smjeru da je hrabar. Malo bi se tko usudio raditi znanstvenu fantastiku s tim novcem. Osim toga, puno je ljudi reklo da je film potpuno drugačiji od svega na ZFF-u, što mi je također jako drago”, pojasnio je.