Odnos Croatia Recordsa prema vlastitoj baštini, i općenito prema društvenom pamćenju, zanimljiv je. Iako nema nikakve sumnje da je Jugoton odigrao ključnu infrastrukturnu i kulturološku ulogu, kako u afirmaciji domaćih izvođača, tako i u dolasku stranog zvuka na razini čitave Jugoslavije, puno važniju nego ijedna druga izdavačka kuća, pokrećući mnoge stvari pionirski, u devedesete je ušao sljedeći novu pobjedničku politiku.
Ta šutnja je djelomično prekinuta, nakon što su Fiju briju, Crni mačak i Feral music već probili led, 1997. godine, objavom kompilacije ‘Zvuk osamdesetih’, na kojoj su se našli Jugotonovi nekadašnji izvođači iz svih jugoslavenskih republika, osim Srbije. Kako je pak ta kuća objavila i kultni Paket aranžmana, kao i jedini album Šarla akrobata te prve albume Ekatarine velike i Električnog orgazma, ali i kompletnu diskografiju Idola i album Riblje čorbe, jasno je da je kompilacija bila puna rupa isključivo zbog političke odluke.
Promjene počinju krajem devedesetih
Stvari su se počele mijenjati 1999. godine, posljednje godine Tuđmanove vlasti, kad su i u toj diskografskoj kući shvatili da dolazi novo doba i zapravo se jednim izdanjem koje je do danas ostalo u sjeni i gotovo je potpuno zaboravljeno, osvrnuli na posljednje zlatno doba osamdesetih i posredno na rat, najavivši ulazak u novo doba.
To je napravio Siniša Škarica, čovjek koji je preživio sve mijene te izdavačke kuće i koji se u kasnijem razvoju stvari ispostavio službenim povjesničarem Jugotona. Kao da je i samo ime kompilacije težilo tome da ne bude pretjerano primijećena, a da se opet ne kaže kako je osvrt na proteklo vrijeme izostao, nazvana je ‘Rock ‘n’ roll: Ravno do dna i druge manje-više čudnovate pjesme (1980.-1989.)’.
Na njoj su bile sve one pjesme koje su objavljene u Jugotonu osamdesetih godina, a koje su dale naslutiti da bi se mogao dogoditi užas koji se dogodio. Od Azrine naslovne pjesme, preko Idola, Bijelog dugmeta, Filma, Haustora, Beograda, Krstića i Šapera, Zane, Partibrejkersa, Leba i soli, sve do Balaševića, Škarica je složio fantastično i zanimljivo izdanje koje je doista nepravedno zaboravljeno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Društvo uvijek spremno da radije šuti
Kad tome pridodamo i činjenicu da je posljednju, dvadesetu pjesmu na albumu, samo otiskao na omotu, ali je nije uvrstio na CD, (op.a. Riblja Čorba, ‘Pogledaj dom svoj anđele’), što je objasnio u opširnom tekstu u brošuri, napisavši da je pjesmu morao navesti i dodavši kako je na album nije stavio ‘zbog poznatih razloga’, dobili smo pravu sliku hrvatskog društva.
Nikad do kraja radikaliziranog, ali i nesklonog za bilo kakve vrste istinskog suočavanja s prošlošću i uvijek spremnog da se o mnogim stvarima radije šuti, nego otvoreno razgovara. Stoga je taj Škaričin popratni tekst zanimljiv, ne samo ljudima koji prate glazbenu scenu, nego i povjesničarima, sociolozima i antropolozima. Indikativno je i to da je za njih to doba završilo 1989. godine, a ne 1990. godine, čime su opet neizravno priznali da su se te 1990. godine već ukrcali u pobjednički vlak novog doba, isto kao i sada s ovom kompilacijom iz 1999. godine.
Vodstvo Croatia Recordsa, odnosno nekadašnjeg Jugotona, tako se pokazalo majstorima čitanja znakova vremena, što istovremeno i fascinira i zastrašuje. Stvari su dalje išle svojim tokom, kojeg čak niti probuđena kontrarevolucija, koju smo živjeli i dobrim dijelom još uvijek živimo, od početka druge dekade novog tisućljeća, nije uspjela znatnije omesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Peterostruki box-set diskografije Idola
Radi se, generalno govoreći, o istom spoju spomenuta četiri faktora, odnosno o fantastičnom čitanju duha vremena, odličnoj tržišnoj procjeni, prilagođavanju različitim okolnostima i revalorizaciji vlastite baštine. Stvar se nepovratno okrenula u tom pravcu 2007. godine, kada je u razmaku od par mjeseci prvo objavljeno reizdanje kultne komplikacije beogradskog novog vala, ‘Paket aranžman’, sa snimkama Šarla akrobata, Idola i Električnog orgazma, da bi nakon toga bio objavljen peterostruki box-set s cijelom diskografijom Idola.
A onda je 2009. godine napravljen presudni korak za razumijevanje ovoga o čemu govorim. Nakon raznih pravnih peripetija, vezanih uz stečaj i pravno nasljeđe, što je suštinski nebitno za ovu priču, Croatia Records je ponovno otvorila svoju trgovinu u centru Beograda, ali pod nazivom Jugoton. Takav potez naravno nije dolazio u obzir u Hrvatskoj, ali je s tim iskorakom u Beogradu zapravo javno legitimiran balans između nostalgije i tržišta, što je od tada postojano do danas.
U svemu tome, Croatia Records se iznova pokazala lokomotivom i pionirom vrhunskih izdanja te ozbiljne problematizacije, ponajprije vlastitog nasljeđa, ali i cjelokupne prošlosti jugoslavenske popularne kulture. Već 2012. godine, uz pokretanje Croatian Music Channela, pokrenuta je i Jugoton TV, a potom je 2014. godine izašla još jedna vrijedna kompilacija u rangu prve koju je Škarica objavio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pionirska revalorizacija elektroničke baštine
Ovaj put ključni autori bili su Željko Luketić i Višeslav Laboš, a dvostruki album nazvan ‘Electronic Jugoton – Synthetic Music From Yugoslavia 1964-1989’ donio je manje poznate snimke Doriana Graya, Borghesije, D’Boysa, grupe U škripcu, Parlamenta, Električnog orgazma, Slađana & Neutral Designa, Amile, Zdenke Kovačiček, Milke Lenac i mnogih drugih.
Osim toga, tu su se našle i manje poznate skladbe Andreja Baše, Igora Savina, Arsena Dedića, Silvia Foretića, Branimira Sakača, Igora Kuljerića i Miroslava Miletića. Ovaj biser koji predstavlja pionirsku revalorizaciju baštine elektroničke muzike jugoslavenskog razdoblja popraćen je s luksuznom brošurom i nizom eseja koji tu baštinu revaloriziraju, što je još jedan prilog tezi da Croatia Records posljednjih godina obavlja posao kojeg arhivi i državni povijesni instituti odbijaju obavljati, zauzeti vlastitom državotvornom misijom.
Taj rad je pak dosegnuo vrhunac u dvodijelnoj knjizi Siniše Škarice ‘Tvornica glazbe: priče iz Dubrave. Knjiga prva 1947.-1969.’ i ‘Tvornica glazbe: priče iz Dubrave. Knjiga druga 1970.-1989.’ Iako je Škarica par godina ranije, svojom prvom knjigom, ‘Kad je rock bio mlad: Priča s istočne strane’, koja se bavi glazbom pedesetih i šezdesetih godina kod nas, naznačio autorski i povjesničarski potencijal, u konceptualnom smislu i u vezi s temom koja nas ovdje zanima je to doveo do savršenstva u ove dvije knjige.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Obilježavanje godišnjice novog vala
Izlazak prvog dijela poklopio se sa sedamdesetom godišnjicom Jugotona, a njihov sadržaj izgleda točno onako kako bi trebala izgledati moderna historiografija. Sve je tu kronološki posloženo, s obiljem podataka, ali i s uvidom u društvenu i kulturnu stvarnost promatranog vremena, a k tome je napisano čitljivim esejističkim stilom.
Autor je, uostalom, i u samom uvodu prve knjige jasno naznačio motivaciju s kojom je nastala i svijest o kulturološkom i povjesničarskom značenju kojeg ima, čime je i definitivno okončana ideja o šutnji iz devedesetih. Stoga i nije začuđujuće da se Croatia Records s nizom izdanja u raznim formatima odlučila obilježiti 40 godina od čuvenog albuma Paket aranžmana, koji se uzima godišnjica novog vala, prijelomnog događaja i pokreta na kulturnoj i glazbenoj sceni osamdesetih, kojeg je Jugoton presudno pogurao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U sklopu tog obilježavanja prvo je objavljena komplikacija autorice Olge Kepčije, nazvane vrlo znakovito s obje jezične varijante ‘100 originalnih pjesama Novi talas/val’, nastavilo se luksuznim izdanjem vinila prvih albuma Šarla akrobata, Haustora, Električnog orgazma te spomenutog ‘Paket aranžmana’, da bi vrhunac doživjelo u dokumentarnom filmu Nikole Kneževića ‘Novi val, 40 godina nakon’ u više nastavaka, čiji je prvi dio emitiran prošlog tjedna.
Nedostatak šire kontekstualizacije vremena
Film je informativan, dinamičan i zanimljiv kako ljudima koji se sjećaju tog vremena, tako i onima koji se prvi put susreću s njim. U ulozi sugovornika pojavljuju se brojni akteri tog vremena, ali i novinari, diskografi i rock-kritičari mahom iz Zagreba i Beograda, pri čemu se kao jedini problem pokazuje nedostatak šire kontekstualizacije vremena, vidljive tek ako netko od sugovornika, poput Rundeka, to sam napomene.
No, neovisno o tome, nestrpljivo čekamo novi nastavak, kao i posljednje predviđeno izdanje u sklopu ovog obilježavanja, kompilaciju ‘Heroine novog vala’ u izboru dizajnerskog para ‘Bachrach&Krištofić’.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad svemu ovome pridodamo i desetine već objavljenih kompilacija kultnih autora i bendova iz tog vremena, u dobro osmišljenim edicijama, kao i box-setova, uvijek popraćenih iscrpnim historiografsko-kulturološkim esejima u brošurama tih izdanja, nije pretjerano reći da se Croatia Records prilagođavala duhu vremena i političkoj situaciji, ali i da je na koncu, unatoč svemu tome, s određenim vremenskim odmakom, nastavila igrati ulogu ključne izdavačke kuće na jugoslavenskom prostoru, koja k tome intenzivno radi na revalorizaciji nasljeđa tog doba.
Odrađujući posao kojeg povijesni instituti i katedre propuštaju.
Kako je, nakon kukavnih devedesetih, Croatia Records opet postala ključna za glazbenu baštinu
S nizom izdanja odlučili su obilježiti 40 godina od čuvenog albuma Paket aranžmana
Nije pretjerano reći da se Croatia Records prilagođavala duhu vremena i političkoj situaciji, ali i da je na koncu, unatoč svemu tome, s određenim vremenskim odmakom, nastavila igrati ulogu ključne izdavačke kuće na jugoslavenskom prostoru, koja k tome intenzivno radi na revalorizaciji nasljeđa tog doba
Odnos Croatia Recordsa prema vlastitoj baštini, i općenito prema društvenom pamćenju, zanimljiv je. Iako nema nikakve sumnje da je Jugoton odigrao ključnu infrastrukturnu i kulturološku ulogu, kako u afirmaciji domaćih izvođača, tako i u dolasku stranog zvuka na razini čitave Jugoslavije, puno važniju nego ijedna druga izdavačka kuća, pokrećući mnoge stvari pionirski, u devedesete je ušao sljedeći novu pobjedničku politiku.
Ona je pak podrazumijevala, primjerice, sukob sa Štulićem oko njegove ideje da album ‘Balegari ne vjeruju sreći’ bude objavljen na ćirilici, pa je na kraju izišao na bosančici, ali i promjenu imena te višegodišnju šutnju o prethodnom razdoblju.
Ta šutnja je djelomično prekinuta, nakon što su Fiju briju, Crni mačak i Feral music već probili led, 1997. godine, objavom kompilacije ‘Zvuk osamdesetih’, na kojoj su se našli Jugotonovi nekadašnji izvođači iz svih jugoslavenskih republika, osim Srbije. Kako je pak ta kuća objavila i kultni Paket aranžmana, kao i jedini album Šarla akrobata te prve albume Ekatarine velike i Električnog orgazma, ali i kompletnu diskografiju Idola i album Riblje čorbe, jasno je da je kompilacija bila puna rupa isključivo zbog političke odluke.
Promjene počinju krajem devedesetih
Stvari su se počele mijenjati 1999. godine, posljednje godine Tuđmanove vlasti, kad su i u toj diskografskoj kući shvatili da dolazi novo doba i zapravo se jednim izdanjem koje je do danas ostalo u sjeni i gotovo je potpuno zaboravljeno, osvrnuli na posljednje zlatno doba osamdesetih i posredno na rat, najavivši ulazak u novo doba.
To je napravio Siniša Škarica, čovjek koji je preživio sve mijene te izdavačke kuće i koji se u kasnijem razvoju stvari ispostavio službenim povjesničarem Jugotona. Kao da je i samo ime kompilacije težilo tome da ne bude pretjerano primijećena, a da se opet ne kaže kako je osvrt na proteklo vrijeme izostao, nazvana je ‘Rock ‘n’ roll: Ravno do dna i druge manje-više čudnovate pjesme (1980.-1989.)’.
Na njoj su bile sve one pjesme koje su objavljene u Jugotonu osamdesetih godina, a koje su dale naslutiti da bi se mogao dogoditi užas koji se dogodio. Od Azrine naslovne pjesme, preko Idola, Bijelog dugmeta, Filma, Haustora, Beograda, Krstića i Šapera, Zane, Partibrejkersa, Leba i soli, sve do Balaševića, Škarica je složio fantastično i zanimljivo izdanje koje je doista nepravedno zaboravljeno.
Društvo uvijek spremno da radije šuti
Kad tome pridodamo i činjenicu da je posljednju, dvadesetu pjesmu na albumu, samo otiskao na omotu, ali je nije uvrstio na CD, (op.a. Riblja Čorba, ‘Pogledaj dom svoj anđele’), što je objasnio u opširnom tekstu u brošuri, napisavši da je pjesmu morao navesti i dodavši kako je na album nije stavio ‘zbog poznatih razloga’, dobili smo pravu sliku hrvatskog društva.
Nikad do kraja radikaliziranog, ali i nesklonog za bilo kakve vrste istinskog suočavanja s prošlošću i uvijek spremnog da se o mnogim stvarima radije šuti, nego otvoreno razgovara. Stoga je taj Škaričin popratni tekst zanimljiv, ne samo ljudima koji prate glazbenu scenu, nego i povjesničarima, sociolozima i antropolozima. Indikativno je i to da je za njih to doba završilo 1989. godine, a ne 1990. godine, čime su opet neizravno priznali da su se te 1990. godine već ukrcali u pobjednički vlak novog doba, isto kao i sada s ovom kompilacijom iz 1999. godine.
Vodstvo Croatia Recordsa, odnosno nekadašnjeg Jugotona, tako se pokazalo majstorima čitanja znakova vremena, što istovremeno i fascinira i zastrašuje. Stvari su dalje išle svojim tokom, kojeg čak niti probuđena kontrarevolucija, koju smo živjeli i dobrim dijelom još uvijek živimo, od početka druge dekade novog tisućljeća, nije uspjela znatnije omesti.
Peterostruki box-set diskografije Idola
Radi se, generalno govoreći, o istom spoju spomenuta četiri faktora, odnosno o fantastičnom čitanju duha vremena, odličnoj tržišnoj procjeni, prilagođavanju različitim okolnostima i revalorizaciji vlastite baštine. Stvar se nepovratno okrenula u tom pravcu 2007. godine, kada je u razmaku od par mjeseci prvo objavljeno reizdanje kultne komplikacije beogradskog novog vala, ‘Paket aranžman’, sa snimkama Šarla akrobata, Idola i Električnog orgazma, da bi nakon toga bio objavljen peterostruki box-set s cijelom diskografijom Idola.
A onda je 2009. godine napravljen presudni korak za razumijevanje ovoga o čemu govorim. Nakon raznih pravnih peripetija, vezanih uz stečaj i pravno nasljeđe, što je suštinski nebitno za ovu priču, Croatia Records je ponovno otvorila svoju trgovinu u centru Beograda, ali pod nazivom Jugoton. Takav potez naravno nije dolazio u obzir u Hrvatskoj, ali je s tim iskorakom u Beogradu zapravo javno legitimiran balans između nostalgije i tržišta, što je od tada postojano do danas.
U svemu tome, Croatia Records se iznova pokazala lokomotivom i pionirom vrhunskih izdanja te ozbiljne problematizacije, ponajprije vlastitog nasljeđa, ali i cjelokupne prošlosti jugoslavenske popularne kulture. Već 2012. godine, uz pokretanje Croatian Music Channela, pokrenuta je i Jugoton TV, a potom je 2014. godine izašla još jedna vrijedna kompilacija u rangu prve koju je Škarica objavio.
Pionirska revalorizacija elektroničke baštine
Ovaj put ključni autori bili su Željko Luketić i Višeslav Laboš, a dvostruki album nazvan ‘Electronic Jugoton – Synthetic Music From Yugoslavia 1964-1989’ donio je manje poznate snimke Doriana Graya, Borghesije, D’Boysa, grupe U škripcu, Parlamenta, Električnog orgazma, Slađana & Neutral Designa, Amile, Zdenke Kovačiček, Milke Lenac i mnogih drugih.
Osim toga, tu su se našle i manje poznate skladbe Andreja Baše, Igora Savina, Arsena Dedića, Silvia Foretića, Branimira Sakača, Igora Kuljerića i Miroslava Miletića. Ovaj biser koji predstavlja pionirsku revalorizaciju baštine elektroničke muzike jugoslavenskog razdoblja popraćen je s luksuznom brošurom i nizom eseja koji tu baštinu revaloriziraju, što je još jedan prilog tezi da Croatia Records posljednjih godina obavlja posao kojeg arhivi i državni povijesni instituti odbijaju obavljati, zauzeti vlastitom državotvornom misijom.
Taj rad je pak dosegnuo vrhunac u dvodijelnoj knjizi Siniše Škarice ‘Tvornica glazbe: priče iz Dubrave. Knjiga prva 1947.-1969.’ i ‘Tvornica glazbe: priče iz Dubrave. Knjiga druga 1970.-1989.’ Iako je Škarica par godina ranije, svojom prvom knjigom, ‘Kad je rock bio mlad: Priča s istočne strane’, koja se bavi glazbom pedesetih i šezdesetih godina kod nas, naznačio autorski i povjesničarski potencijal, u konceptualnom smislu i u vezi s temom koja nas ovdje zanima je to doveo do savršenstva u ove dvije knjige.
Obilježavanje godišnjice novog vala
Izlazak prvog dijela poklopio se sa sedamdesetom godišnjicom Jugotona, a njihov sadržaj izgleda točno onako kako bi trebala izgledati moderna historiografija. Sve je tu kronološki posloženo, s obiljem podataka, ali i s uvidom u društvenu i kulturnu stvarnost promatranog vremena, a k tome je napisano čitljivim esejističkim stilom.
Autor je, uostalom, i u samom uvodu prve knjige jasno naznačio motivaciju s kojom je nastala i svijest o kulturološkom i povjesničarskom značenju kojeg ima, čime je i definitivno okončana ideja o šutnji iz devedesetih. Stoga i nije začuđujuće da se Croatia Records s nizom izdanja u raznim formatima odlučila obilježiti 40 godina od čuvenog albuma Paket aranžmana, koji se uzima godišnjica novog vala, prijelomnog događaja i pokreta na kulturnoj i glazbenoj sceni osamdesetih, kojeg je Jugoton presudno pogurao.
U sklopu tog obilježavanja prvo je objavljena komplikacija autorice Olge Kepčije, nazvane vrlo znakovito s obje jezične varijante ‘100 originalnih pjesama Novi talas/val’, nastavilo se luksuznim izdanjem vinila prvih albuma Šarla akrobata, Haustora, Električnog orgazma te spomenutog ‘Paket aranžmana’, da bi vrhunac doživjelo u dokumentarnom filmu Nikole Kneževića ‘Novi val, 40 godina nakon’ u više nastavaka, čiji je prvi dio emitiran prošlog tjedna.
Nedostatak šire kontekstualizacije vremena
Film je informativan, dinamičan i zanimljiv kako ljudima koji se sjećaju tog vremena, tako i onima koji se prvi put susreću s njim. U ulozi sugovornika pojavljuju se brojni akteri tog vremena, ali i novinari, diskografi i rock-kritičari mahom iz Zagreba i Beograda, pri čemu se kao jedini problem pokazuje nedostatak šire kontekstualizacije vremena, vidljive tek ako netko od sugovornika, poput Rundeka, to sam napomene.
No, neovisno o tome, nestrpljivo čekamo novi nastavak, kao i posljednje predviđeno izdanje u sklopu ovog obilježavanja, kompilaciju ‘Heroine novog vala’ u izboru dizajnerskog para ‘Bachrach&Krištofić’.
Kad svemu ovome pridodamo i desetine već objavljenih kompilacija kultnih autora i bendova iz tog vremena, u dobro osmišljenim edicijama, kao i box-setova, uvijek popraćenih iscrpnim historiografsko-kulturološkim esejima u brošurama tih izdanja, nije pretjerano reći da se Croatia Records prilagođavala duhu vremena i političkoj situaciji, ali i da je na koncu, unatoč svemu tome, s određenim vremenskim odmakom, nastavila igrati ulogu ključne izdavačke kuće na jugoslavenskom prostoru, koja k tome intenzivno radi na revalorizaciji nasljeđa tog doba.
Odrađujući posao kojeg povijesni instituti i katedre propuštaju.