Kako rehabilitirati filozofiju jednog nacista ako je taj isti nacist Heidegger?
Antisemitizam koji je njegovao nemoguće je odijeliti od njegove filozofije.
Pred godinu dana tiskan je prvi od tri sveska “Crnih bilježnica” njemačkog filozofa Martina Heideggera. Nije teško pogoditi odakle je došlo ime. Heidegger je, naime, od 1931. do svoje smrti vodio nešto nalik dnevničkim zapisima u crnim bilježnicama.
Ovaj je filozof vjerovao da će njemački narod etabliranjem nacionalsocijalizma konačno opet pronaći sebe i učiniti se dostojnim velike sudbine. On tu sudbinu nije shvaćao samo politički, već ju je tumačio i filozofski.
Judaizam je za njega opasnost za čovječanstvo
Od “Bitka i vremena” (1927.) slijedio je misao da je ljudska povijest svojevrsna pogreška koja čovječanstvo vodi u smjeru tehničkog društva, bitka koji je valjalo nadići. Da bi se njegova ideja mogla oprostoriti bilo je potrebno podvući crtu i krenuti ispočetka. U nacističkoj je ideologiji prepoznao takvu mogućnost budući da je judaizam u njegovim očima predstavljao stvarnu opasnost za realizaciju potencijala novog početka. Antisemitizam koji je kroz svoje misli razvijao nemoguće je odijeliti od njegove filozofije.
Taj se njegov stav jasno ogleda u najnovijem izdanju “Crnih bilježnica”. Zapadnom čovjeku primjerice predbacuje europsku poslijeratnu politiku jer takva politika navodno potiče besmislenost. Možda bi se to još i moglo odbaciti kao svojevrsni revizionizam, ali u trenutku kad se nadovezuje na samog sebe mišlju da je nacizam predstavljao neizbježnu stanicu na putu do ostvarenja njegove zamisli, odnosno da je taj totalitarni sustav predstavljao prihvatljiv put do odluke suštinske prirode, ubija i posljednji tračak nade u svakom čovjeku koji je teškom mukom naučio voljeti njegovu riječ. Prema njemu je jedina pogreška Hitlerova režima bila ta da su NS funkcionari bili premalo pripremljeni, odnosno da su bili povijesno nepodobni.
Osupnuta akademska zajednica
Naravno da možemo govoriti o tome koliko je akademska zajednica čiji predmet istraživanja njegova filozofija predstavlja osupnuta. Dosad se je mislilo da je moguće distingvirati između njegovih političkih ideja i njegove filozofije. No, došao je trenutak u kojem je to postalo nemoguće. Heideggerov antisemitizam duboko je usađen u samu srž njegove misli.
Vratimo se naslovnom pitanju. Možemo li se nastaviti praviti da se ništa nije dogodilo? Na kraju krajeva, radi se o velikom, možda i najvećem, filozofu prošloga stoljeća. Akademska je zajednica podijeljena po tom pitanju. Postoje pokušaji da se takvo tumačenje Heideggerova djela pripiše greškama u čitanju. Postoje i ljudi koji negiraju postojanje holokausta. No, postoji li način da se antisemitizam izbriše iz Heideggerove biti? Sumnjam. Ostaje nam pričekati ostala dva sveska. Možda je čovjek nakon 1948. promijenio mišljenje.