Komentar Mira Para: Promijenio sam mišljenje o novom Lovcu, mislim da će spasiti Potjeru
Ova posljednja sezona koju pratimo na HRT1, postala je dosadna
Iako je u 2013. bila eksplozija ispod teretnog vlaka kod Podsuseda, dva dana kasnije i na autobusnoj postaji u Stenjevcu, a nešto kasnije i – sasvim nepovezano s ove dvije prethodne – na Jelačić placu, postavljena od grupe dokonih geliptera u produljenoj adolescentskoj fazi iz Vodica, ja sam, eto, te godine nešto sasvim drugo označio kao najveću katastrofu koja nas je zadesila.
Ni prva ostavka Pape u posljednjih šest stoljeća, koja se dogodila također te nesretne godine, i ona koja nam je možda još teže pala; Alexa Fergusona s klupe Manchester Uniteda, nisu tomu bile ni do koljena…
Možda sam pretjerao
Najgore što nam se te godine dogodilo, pisao sam tada za jedne druge novine, bilo je da se netko sjetio onoga što se nikako nije smjelo dogoditi – druge sezone emisije Tog se nitko nije sjetio!
Elem, pisao sam tada naširoko i možda pretjerano o tome kako taj kviz jednostavno provocira da se svaki iole razuman čovjek već nakon kraćeg gledanja zapita ne bi li svijet, ili barem televizijski program, bio jedno mnogo ljepše mjesto da se, recimo, toga nitko nije sjetio?
Kupljena licencija
“Ako se već netko morao sjetiti da izmisli taj format kviza…”, pomislio sam još u prvoj od dvije sezone, “sjajno bi bilo da se barem kod nas nitko nije sjetio otkupiti licenciju!”
Osim toga, naveo sam tada, a vrlo je važno i za ovu 2016., fantastično bi bilo da se suvoditelja i poznatog kvizomana Krešimira Sučevića-Međerala isto nitko nije sjetio…
Ova posljednja sezona koju trenutačno pratimo na HRT1, postala je već prilično dosadna. Lovci nisu uspjeli napraviti neki skok u kvalitativnom i zabavnom smislu.
Povlačim sve
Tog sveznalicu i navodnog poliglota, koji je kao suvoditelj ocjenjivao i komentirao odgovore natjecatelja, otkrivao im gdje su pogriješili ili navodio koje su dodatne odgovore mogli ponuditi, a koji je osobno kao natjecatelj sudjelovao u gotovo svim televizijskim kvizovima, producenti tog kviza izvukli su nekom pogreškom iz naftalina.
Ili, bio sam tada još precizniji, iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje gdje je Krešo već nekoliko godina, na sreću svih koji prate kvizove, bio baš fino arhiviran.
Međutim, kako su od tada prošle pune tri godine, a promijenile se nisu samo novine za koje sada pišem, nego i moje mišljenje o njemu, nema mi druge nego da sada – kada je i on promijenio emisiju u kojoj sudjeluje – povučem sve što sam tada o njemu napisao i javno objavim kako mislim da je on, evo, izvrstan izbor za novog Lovca!
Kriv je bio koncept
Nisam pritom, naravno, promijenio mišljenje o game showu u kojemu je tada sudjelovao, te mi je prilično drago da se više nigdje ne prikazuje, pa čak ni u RTL-ovim legendarnim reprizama, a upravo je njen koncept bio jedan od glavnih razloga što mi on tada nije sjeo. U Potjeru je, međutim, prošlog četvrtka on sjeo k’o kec na desetku…
Ova posljednja sezona koju trenutačno pratimo na HRT1, ali i to sve manje, postala je već prilično dosadna. Uz sve dužno poštovanje prema svim ostalim Lovcima, a među njima naravno najveće prema Mirku Miočiću koji je institucija i svakako jedna od većih nacionalnih ikona, te kojemu želim što brži povratak na poziciju Lovca za koju je rođen, svi skupa nisu uspjeli u ovoj sezoni napraviti neki skok u kvalitativnom i zabavnom smislu. Deana, od kojega sam zapravo najviše očekivao te kojega sam pišući o Potjeri u jednom od prvih brojeva ovih novina koje upravo držite u ruci ili, štajaznam, niz čiji portal skrolate prema dolje bez da mi stisnete lajk na dnu teksta, označio kao idealnog kandidata da poput neke intelektualne rock zvijezde – ponekad voljene, a ponekad omražene – postane idol mladih, nije, jebatga, u tome baš uspio.
Blago iritantan
Svoj krug djelovanja, nažalost, nije uspio proširiti izvan te emisije i određenih kvizaških krugova…
Kandidati su, da spomenem i njih, nevjerojatno prosječni, pa bi Krešo kao neka vrsta nepredvidivog, ponekad pretjerano opuštenog, blago iritantnog, ali ipak nekako zabavnog i dobroćudnog Lovca, a o čijem je kvizaškom znanju bespredmetno raspravljati, mogao kviz ponovno učiniti zanimljivim.
Sreća da ga se netko, evo, opet sjetio!
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 2. travnja 2016.