Konačno sam uspio pogledati The Crown. Članarina na Netflixu već mi se isplatila jer je posve genijalna
Funkcionira sve, od dramaturgije preko vizuala do glume
Nedavno sam, ponukan frustriranošću lošom kvalitetom filmova i serija dostupnih na internetu kao i svojom novootkrivenom ljubavi prema autorskim pravim, odlučio izvojiti otprilike 10 eura mjesečno i otvoriti Netflix. Moram li reći naglas kako sam nekoliko narednih dana proveo za laptopom?
Gledajući, tako, sve živo na Netflixu, naletio sam slučajno na seriju The Crown. Čitao sam, doduše, već ranije po stranim portalima hvalospjeve o toj seriji pa sam joj odlučio dati šansu. I dobro da jesam. Na stranu to što se radi o biografskom materijalu na temu britanske kraljevske obitelji, temi koja me fascinira već prilično dugo, riječ je o genijalnoj seriji.
Naravno, u pitanju je Netflixov original i to najskuplji projekt koji je ta platforma financirala. A napravili su neke dosta dobre serijale kao što su, primjerice, House of Cards, Jessica Jones i Making a Murderer, samo da spomenemo neke. A taj silni budžet zrcali se u apsolutno svakom kadru ove 10-epizodne serije, bez obzira na to radi li se o prekrasnim scenografijama ili povijesno točnim kostimima.
Neka dosta drugačija Elizabeta od one koju znamo
Radnja serije, barem one u prvoj sezoni, smještena je u poglavito u londonske, ali i neke druge rezidencije kraljevske obitelji neposredno prije krunidbe aktualne britanske kraljice Elizabete II. Na samom početku zatječemo još uvijek mladu, za današnje pojmove neobrazovanu ženu nespremnu za dužnost koju će jednom morati preuzeti.
Sve o čemu sanja obiteljski je život s čovjekom u kojeg je zaljubljena, što je prilično rijetka stvar uzmete li u obzir da su se još i u prošlom stoljeću kraljevski brakovi dogovarali prema podobnosti i koristi. A Filip tim kriterijima, realno, kao član propale, u egzil protjerane i osiromašne dinastije zasigurno nije odgovarao. Imajte na umu kako je II. svjetski rat netom završio.
No, upravo je taj njihov odnos centralan u seriji. Glumci Claire Foy i Matt Smith (sjećate ga se možda kao jedne od inkarnacija Doctora Whoa) odradili su ozbiljan posao u portretiranju dvoje mladih ljudi iz sredine stoljeća.
Sjajan prikaz dinamike života kraljevskog para
Zatječemo ih u prilično konzervativnim odnosima, gdje je Elizabeta podređena mužu. Igra ulogu kućanice, uzorne supruge i majke koja s najvećim mogućim entuzijazmom ispunjava svaku želju svog supruga. Ne znam za vas, ali mene je to dosta iznenadilo s obzirom na reputaciju britanske kraljice.
Njihov se odnos, naravno, počinje mijenjati Elizabetinim usponom na tron i ta zamjena pozicija moći inscenirana je bravurozno. Recimo, jedan od najbolnijih trenutaka za gledanje bio je onaj kad je Filip ostao i bez prava da prenese prezime na njihovu djecu.
Dosta točni prikaz poslijeratne Britanije
No, upravo je u tome i sva čar ove serije. Ostavimo li po strani kritike da je Netflix obilato crpio iz neutemelejnih mitova o kraljevskoj obitelji (a kako i bi drugačije kad nitko iz Buckinghamske palače nije autorizirao priču), The Crown predstavlja jedan od najboljih prikaza poslijeratne Britanije koji sam gledao.
Autori su nekako, bez obzira na to što centralno mjesto serije zauzima kraljevska obitelj, kroz epizodne likove dosta slojevito uspijeli skicirati veći dio političkih i društvenih problema iz tog doba. Mislim da u životu nisam gledao boljeg Churchilla (John Lithgow) niti sam pak znao, što je priznajem malo sramotno, da je London pogodila toksična magla koja se svojim neviđenim impaktom i brojem žrtvi odrazila na promjenu britanske energetske politike, odnosno politike zaštite okoliša.
Euforija zbog uloge princeze Margaret
Svaki lik tehnički je i dramaturški dotjeran, ali svejedno, teško je pričati o seriji bez da spomenete Vanessu Kirby koja igra nesretnu princezu Margaret, kraljičinu sestru. Glumica, za početak, nevjerojatno liči stvarnoj povijesnoj osobi koju igra, a osim toga služi i kao sjajan pandan Elizabeti.
Radi se, naime, o tome da Elizabeta, koliko god na početku bila prikazana kao topla i osjećajna, s vremenom postaje osoba kakvom je danas doživljavamo: hladna, rezevirana, formalna.
I tu u igru dolazi kraljičina mlađa, neodgovorna i vrlo samouvjerena sestra. Margaret, naime, kako radnja odmiče, preuzima sve one tople ljudske osobine koje smo na početku vidjeli kod Elizabete. No, da se razumijemo, i to je Foy odradila toliko dobro bez obzira na to što možda gubimo simpatije za njezin lik ili ne opravdavamo njezine činove i dalje razumijemo motivaciju koja se iza njih skriva. Što njezin lik čini dosta tragičnim.
Serija koju je, naprosto, šteta propustiti
Uglavnom, odlučite li pogledati ovu seriju, vidjet ćete društvenu mijenu koja je višestoljetnu britansku tradiciju institucije monarha natjerala na temeljite promjene kojima svjedočimo i danas. Ukoliko vas, pak, ne zanima nužno ta povijesna komponenta serije, ne brinite.
Priča je toliko dobro napisana da ćete se u njoj utopiti bez obzira na to volite li mitove o britanskoj kraljevskoj obitelji ili ne. Usput, The Crown je na imdb-u ocijenjena 9-kom. Spominjem to samo za slučaj da vam se moje dosta euforično izlaganje čini preuveličanim.