Koreograf i redatelj Staša Zurovac o svojoj novoj predstavi: 'Kargo je teret koji svi mi nosimo'
Ovaj se projekt nadovezuje na njegovu prethodnu predstavu 'Bjeguni', po istoimenu romanu nobelovke Olge Tokarczuk
“S ruksakom punim tereta svi stojimo na strmini” – egida je predstave “Cargo”, najnovijeg autorskog projekta koreografa i redatelja Staše Zurovca u produkciji Cirk Pozora koja će premijeru imati u petak, 26. siječnja, u KUC-u Travno.
Naslovni je motiv predstave kargo kao teret (cargo = teret), ali u prenesenom smislu i prtljaga, nasljeđe, provučen kroz jedno putovanje.
“Kargo je (motiv) fizičke, prave, narativne prirode, ali i one psihološke – nosi sa sobom pitanje nasljeđa, obitelji i roditelja, lokaliteta i vremena u kojem jesmo; velike i mučne okolnosti poput rata, ali i putovanja kao nešto kroz što je ovaj svijet otkrio svijet”, pojašnjava Zurovac.
Na neki način, ističe, ovaj se projekt nadovezuje na njegovu prethodnu predstavu “Bjeguni”, po istoimenu romanu nobelovke Olge Tokarczuk. “Taj je plesno-kazališni komad također priča o suvremenom putovanju; priča koja dodiruje raznorazne svjetove. ‘Cargo’ je tako logičan nastavak ‘Bjeguna’ jer vjerujem da je mnogo toga što nisam uspio ostvariti kroz ‘Bjegune’ svoje mjesto našlo u ovoj predstavi”.
Poseban jezik
No, sadržajno inscenacija nije temeljena na tekstu već na drugoj vrsti jezika – jezika pokreta, tempa, prostora i glazbe – proizašlog iz zajedničkog istraživačkog procesa.
“Stvaralački je proces bio je uzbudljivo iskustvo. Počeli smo s jednom izvođačkom radionicom gdje smo opušteno, ali vrlo radno istraživali. Pritom ne mislim na materijale, već na samu temu, odnose, jedni druge, prostor, pokret te smo dosta toga, u prvom dijelu, iskopali”, pojašnjava glumica Nikolina Majdak, koja uz Ivu Peter Dragan i Bojana Bana čini glumački trolist ovog komada koji se događa u kupeu jednog putničkog vagona.
“Za nas, koji nismo u prvom redu plesači, neki su koreografski dijelovi bilo vrlo zahtjevni, ali na vrlo pozitivan i inspirativan način”, govori Majdak. Za Peter Dragan to je pak bila prilika da po prvi puta radi na razvoju plesne predstave, što joj je, kaže, otvorilo nove perspektive, te ju naučilo “promatrati ritam na sasvim drugačiji način nego u fizičkom kazalištu”.
Proces još traje
“Tema sama po sebi možda jest teška, ali je svakodnevna i dio je života svih nas, bez obzira na socijalni status ili edukaciju. Teret je dio svijeta u kojem živimo. Teret nas vječno prati – od rođenja, terete akumuliramo i na fizičkoj i na emocionalnoj razini, oni se gomilaju. Ali, ipak, uspijevamo se s njima izboriti”, ističe Peter Dragan.
Satkana od živog ljudskog iskustva i sjećanja, radionica je poslužila kao poligon za izradu golemog fundusa materijala iz kojega su u procesu razvoja predstave vađeni elementi koji međusobno rezoniraju. Zurovac ističe da taj proces i dalje traje. “Još uvijek stvaramo i mislim da smo na tragu svijeta koji je, u svakom slučaju, autonoman”, kaže.
Taj svijet, dodaje, ima puno dimenzija i “ide od realnog, nadrealnog, neverbalnog i tihog, pa do snimke, koreografije, lutkarstva, slikarstva, pjevanja i glazbe”. “U ovom tako sažetom prostoru predstave uskomešala se kreativna energija”, kaže redatelj, koji najavljuje “jako puno svjetova unutar tih pedesetak minuta izvedbe”.
Ekipu predstave čine još Nikola Nedić (autor glazbe), Marko Mijatović (oblikovatelj svjetla) te Jasmina Dupalo (dizajnerica plakata i vizuala). Osim u petak, na rasporedu je u KUC-u Travno i 13. i 14. ožujka.