Krležina 'Legenda' istovremeno dolazi u Zagreb i Varaždin. Zavirili smo u tekstove obiju adaptacija
Zagrebačka Gavella i HNK u Varaždinu istodobno su prepoznale savršen tajming za comeback komada
Na listi lica koje je mladi Krleža izmaštao u “Legendi”, iz bujne didaskalije naviru i križari, inkvizitori, kardinali, krvnici, biskupi… Sav onaj krupni i sitni ološ koji religijske opijume naroda oduvijek koristi kao jednostavni alat terora.
Fragilne, otajstvene dubine intimnih sumnji i nada u srazu Čovjeka i Univerzuma, to bagru predatorsku ne samo da ne zanima nego predstavlja pravu herezu. A sa hereticima, kako znamo, svi se režimi brutalno obračunavaju. Samo se alati i nijanse mijenjaju. Princip potčinjavanja individualca uvijek je isti.
Postdramsko Kležino pismo
Zato je “Legenda” (napisana 1913., a prvi put objavljena 1914.), plod neobuzdane baklje dvadesetogodišnjeg Krleže, svojim neukrotivim ekspresionizmom tako potentna i plodna za današnje šizoidno vrijeme izglobljeno iz realiteta. To rano Krležino pismo, nadrealno i sočno postdramsko, proročki je bezvremensko.
Kao i ostale dramske freske iz ciklusa Legendi (“Maskerata”, “Saloma”, “Kraljevo”, “Kristofor Kolumbo”, “Michelangelo Buonarotti”, “Adam i Eva”) u deliriju istine islikanih na pragu Krležinih kasnijih drčnosti, “Legenda” je bez imalo krzmanja uronjena u zaštitu autsajdera. Onog luzerskog sanjara koji somnabulno plovi u potrazi za novim horizontima. I spreman je i razapeti se u pobuni protiv dogme.
Tkivo “Legende” zakucano je čavlima dvojbi, ranjive vjere i sirovog idolopoklonstva, u gustim principima apolonijskog i dionizijskog. Isus u predsmrtnim noćima raspravlja sa svojom ciničnom buntovnom Sjenom o idealima i krvavoj stvarnosti.
Praizvedba održana tek 1978.
Lazarova sestra Marija, u magičnim naerotiziranim žudnjama, svojim užarenim tijelom ispire Isusova stopala. U noćnoj mori raspetog Djeteta proročki se vide uspravljeni zahrđali križevi. A hipnotisana gomila, kako bi to Partibrejkersi opjevali, već se pohlepno, hijenski klanja…
Razorni metateatarski rezervoar “Legende” dugo je ostao neotpečaćen. Praizvedba se dogodila tek 1978. (Narodno pozorište u Zenici) u režiji makedonskog teatarskog maga Slobodana Unkovskog. U Hrvatskoj je prvi put uprizorena 2015., na 4. Festivalu Miroslav Krleža, u režiji Georgija Para.
I sada se ove kazališne sezone dogodila zanimljiva činjenica: dvije kazališne kuće, GDK Gavella iz Zagreba i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, istodobno su prepoznale savršen tajming za comeback “Legende”.
Premijere u Varaždinu i Zagrebu
Bizarna klerikalizacija današnje Hrvatske, licemjerno pružanje prstiju crkvenih baruna u sve pore svjetovne moći, državni prezir prema pojedincu, konzervativna kontrarevolucija…, sve te otrovne supstance po zdravlje jednog društva čine da “Legenda” djeluje kao dokudrama.
Varaždinski teatar (premijera 14. travnja, na Sceni Rogoz) odlučio se za komorno sondiranje “Legende” kao autorski projekt Vesne Kosec-Torjanac, Filipa Eldana i Nikše Eldana, u izvedbi glumačkog trojca: Filip Eldan (Isus), Nikša Eldan (Sjena) i Dea Presečki (u video viziji Marije).
Dvije adaptacije, ista poruka
Gavella, gonjena i svojim trenutnim beskućništvom, producira ambijentalnu verziju u Tunelu Grič (premijere 13. i 14. travnja), u režiji Ivana Planinića. Autori adaptacije su Planinić i dramaturg Dubravko Mihanović. Ansambl čine Nikola Baće (Isus), Nataša Janjić Medančić (Marija), Franjo Dijak (Sjena), Domagoj Janković (Juda), Sven Medvešek (Lazar), Tara Rosandić (Marta), Antonija Stanišić-Šperanda (Galilejka), Ana Kvrgić (Betanijka), Ivana Bolanča (Jeruzalemka), Ivan Grčić (Ivan), Filip Šovagović (Simon).
Zavirio sam u tekstove obiju adaptacija. I varaždinska i zagrebačka, različitim poetskim zahvatima, zadržale su jedno od ključnih mučnih Sjeninih proročanstava, izrečenih Isusu u lice: „Ugojeni pastiri naslađuju se smrtnim mukama mladih djevojaka i vještica, ti ugojeni pastiri pale knjige, uništavaju slike i kipove, gaze slobodnu misao, sve u ime tvoje! I u krvničkim haljama, poštrapanima krvlju, propovijedaju ljubav tvoju!” Krležin testament svježiji od dnevnih novina.
