LADO slavi 75. rođendan. Umjetnički voditelj otkriva neke manje poznate zanimljivosti iz života ansambla
LADO je osnovan 1949. godine, a u razgovoru s umjetničkim voditeljem Krunoslavom Šokcem analiziramo specifičnosti tog ansambla
Ansambl narodnih plesova i pjesama LADO već je 75 godina najbolji promotor i čuvar narodne tradicije Hrvatske. U tih su 75 godina LADO-ovci odradili na tisuće i tisuće nastupa, snimili više od trideset nosača zvuka, te oblikovali na stotine koreografija kojima ovaj nacionalni profesionalni folklorni ansambl svijetu predstavlja zadivljujuću različitost hrvatskih plesova, pjesama i nošnji, nastalih na prostoru koji objedinjuje mediteranske, alpske, panonske i balkanske utjecaje.
Skupina od 39 profesionalnih plesača koji su istodobno i izvanredni pjevači s lakoćom se iz plesnog ansambla transformira u reprezentativan folklorni zbor, dok glazbenici sviraju osamdesetak tradicijskih i klasičnih instrumenata. Kako fundus broji više od 1.200 kompleta izvornih narodnih nošnji, tako je i svaki njegov nastup, uz pjesmu i ples, ujedno i svojevrsna revija izvornog hrvatskog tradicijskog ruha.
Povodom 75. rođendana, umjetnički voditelj ansambla LADO Krunoslav Šokac posebno za Telegram otkriva neke manje poznate, ali zato ne manje važne zanimljivosti iz života ovog vremešnog, ali i dalje impresivnog i snažnog ambasadora hrvatske tradicije. Saznali smo koji je ples najteže izvesti, koje je djelo pjevački najzahtjevnije, koliko je stara najstarija nošnja iz fundusa, koje se gostovanje pamti kao najnezaboravnije te odgovor na pitanje – koja je tajna LADO-va uspjeha.
Najzahtjevniji ples: nijemo Vrličko kolo
Oni plesovi koji su “na oko” najjednostavniji, u kontekstu uvažavanja plesnog stila često su i najzahtjevniji. Svakodnevni rad na kondicijskoj pripremi, uvježbavanju pojedinih plesnih koraka, figura i koreografija iziskuje velike fizičke napore od plesača tako da su ozljede sastavni dio posla LADO-vih plesača.
No, puno je faktora koji utječu na “težinu” plesa, koja se ne odnosi samo na težinu u smislu kondicije nužne za izvedbu određenog plesa nego i na svojevrstan mentalni napor kako bi se uvažile stilske osobine svakog pojedinog plesa.
Primjerice, značajno je za neke prastare plesove dinarskog područja da se izvode bez ikakve glazbene pratnje. To su tzv. nijemi plesovi kojima je ritam određen samo udarcima plesača, krupnim koracima i poskocima.
Vrličko kolo je jedno od takvih koje je, zbog svoje prirode, zahtjevno za izvođenje na više razina, a zahtjevnost izvedbe ne umanjuje niti teška narodna nošnja izrađena uglavnom od vune.
Pjevački najzahtjevnije djelo : ‘Kalvarija’
LADO-vi umjetnici vrhunski su plesači i istovremeno pjevači. Kao i kod plesa, i kod pjevanja najveći je izazov postizanje zvuka karakterističnog za određeno kulturno područje. Hrvatska tradicijska glazba obiluje brojnim stilovima i načinima pjevanja. Neki od tradicijskih vokalnih izričaja prepoznati su kao hrvatska posebnost te imaju status zaštićenih kulturnih dobara – međimurska popevka, klapsko pjevanje, ojkanje, bećarac i tako dalje.
Približavanje izvoru najveći je izazov za LADO-ve umjetnike, pri čemu poseban izazov predstavljaju žanrovski drugačiji glazbeni izričaji koji se u sklopu posebnih programa nalaze na Ladovom repertoaru. Jedan takav je i najnoviji projekt program “Jazziana Croatica i LADO”, nagrađen Porinom za najbolji album u kategoriji World music.
Kada je o glazbenim djelima i obradama riječ, po zahtjevnosti se ističe “Kalvarija” – oratorij za sole, muški zbor, ženski zbor i mješoviti zbor na temelju hvarskog pučkog crkvenog pjevanja autora Ljube Stipišića, kao i osebujna vrhunska djela Tomislava Uhlika.
Najstarija nošnja u fundusu: Ženska nošnja s Krka
Narodna nošnja danas ima važnu ulogu kao simbol nacionalnog, zavičajnog i lokalnog identiteta, a svoju praktičnu uporabu nalazi u scenskoj primjeni. LADO od samog osnutka posebnu pozornost pridaje tradicijskom odijevanju, te je dosad prikupljena prava riznica tradicijskog narodnog ruha i originalnih narodnih nošnji: fundus je, uz umjetnike i zaposlenike, najvrjedniji dio ansambla.
Sve te prelijepe i vrijedne primjerke moguće je vidjeti u prostorijama Ansambla na Trgu Republike Hrvatske u Zagrebu i, naravno, na pozornici. Najstariji komad narodne nošnje oko kojeg nema dileme o vremenu nastanka jest primjerak ženske nošnje s otoka Krka iz 19. stoljeća s koncem izvezenim inicijalima i godinama 1877. i 1889.
Nezaboravno gostovanje: 42 dana u Japanu
LADO svakom nastupu pristupa s jednakom posvećenošću, a osobito njeguje tradicionalne svečane godišnje koncerte u HNK-u u Zagrebu koji predstavljaju svojevrstan rezime godišnjeg umjetničkog rada. U svojih 75 godina postojanja LADO je, kao jedan od najboljih hrvatskih kulturnih ambasadora, obišao gotovo čitav svijet.
Posebnih i duhovitih zgoda ima na svim putovanjima koja, uz to što su neprocjenjivo iskustvo za ansambl, predstavljaju jednako neprocjenjivo iskustvo i za Hrvate u dalekim krajevima, kojima LADO donosi dašak nikad zaboravljene domovine. Ipak, svakako su posebni koncerti oni u najudaljenijim dijelovima svijeta u kojima stranu publiku upoznaje s dijelom hrvatske kulturne baštine.
Nezaboravne su višetjedne turneje po Japanu – godine 2014. u trajanju od 35 dana, te 2006. puna 42 dana. Članovi pamte i povratak s gostovanja u Indiji koji je, zbog različitih “peripetija” u zračnom prometu, trajao iscrpljujuća 64 sata.
Koja je tajna LADO-va uspjeha?
Tajna dugovječnosti i uspjeha Ansambla LADO leži prije svega u velikom i neiscrpnom bogatstvu i raznolikosti hrvatske tradicijske kulture koju baštini, nevažno je li riječ o plesovima, pjesmama, običajima i kulturnim praksama ili tradicijskom odijevanju. Hrvatska je jedinstvena po broju zaštićenih kulturnih dobara upisanih na nacionalnoj listi ili na UNESCO-ovoj reprezentativnoj Listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Velik se broj ovih kulturnih dobara nalazi na repertoaru LADO-a.
Drugi razlog uspjeha leži u konceptu prikazivanja narodnih plesova i pjesama na sceni koji je afirmirao i oblikovao utemeljitelj i prvi umjetnički voditelj Zvonimir Ljevaković, a koji se ogleda u poštivanju autentičnih i izvornih glazbenih, plesnih i koreografskih/prostornih predložaka. Takav scenski i koreografski pristup, kao i osobita pažnja koja se posvećuje tradicijskom pjevanju, sviranju i odijevanju oblikovali su i afirmirali LADO kao folklorni ansambl svjetskoga glasa i svojevrstan centar izvrsnosti u ovom specifičnom području izvedbenih umjetnosti.
Treći, ali ne manje važan element uspjeha su ljudi, uključujući brojne generacije bivših i sadašnjih umjetnika koji su svoje plesačko, pjevačko i sviračko umijeće – ali i, što je još vrijednije, svoje emocije, dušu, srce i ljubav – predano utkali u brojne LADO-ve koncerte i izvedbe u dugoj i uspješnoj povijesti ansambla.