Dobar dio Netflixovih originalnih serija da se pogledati kroz jedan kišni ili virozni vikend, bez da čovjek zapravo primijeti da je pogledao sezonu ili dvije u dva dana. I to gledanje ne zahtijeva poseban trud ili namjeru, nije naporno i zapravo, čovjek ne primijeti da je prožvakao sezonu na dan. Ne snimaju se sve serije tako, ali neke nove Netflixove serije jednostavno se snimaju na način da ih se može pogledati u jednom danu. U slučaju da imate neki dan u kojem nemate baš nikakvih planova, napravio sam mali popis novih Netflixovih serije koje se mogu pogledati u dan ili dva.

Ozarks

Ozarks je krimi-drama-triler u kojem glavni lik glumi Jason Bateman, čija je prva sezona izašla ovo ljeto i koja bi se, da se mora opisati jednom rečenicom, možda najbolje opisala kao Breaking Bad za siromašne. Baš kao i Walter White, i Batemanov lik je super genijalac zatočen u životu obiteljskog čovjeka. Baš kao i u Breaking Badu, Batemanova genijalnost korisna je zločestim ljudima i baš kao u Breaking Badu, vizualni identitet serije je strašno atmosferičan, samo što se za tu atmosferičnost, umjesto na pustinje Novog Meksika oslanja na mračne šume oko jezera Ozark.

Serija je zapravo dobra zbog puno istih stvari koje su dobre kod Breaking bada, a najveća joj je mana što ipak nije Breaking bad. Kada sam prvi puta krenuo gledati Breaking Bad, morao sam mu prvo dati šansu istrpjeti par dosadnih epizoda u kojima se nije dogodilo puno toga uzbudljivog. Prvih par epizoda uspostavljali su se odnosi i objašnjavalo tko je tko. U Ozarksu toga nema.

Serija je jednu veliku stepenicu ispod Breaking Bada, ali se stvari počnu događati odmah, gledatelja nakon prve episode zanima što će se dogoditi u sljedećoj. To je, zapravo, jedno od osnovnih pravila Netflixovih serija koje su jako lijepo opisana u Quartzu. Nešto se odmah mora dogoditi. Prve dvije epizode moraju završiti klifhengerima. Kasnije ste već investirali svoje vrijeme i serija se dalje loada sam od sebe.

Master od None

https://www.youtube.com/watch?v=6bFvb3WKISk

Aziz Ansari je komičar kojeg, ako i ne volite gledati stand up, vjerojatno znate kao Toma iz serije Parks and Recreation. Master of None je njegova autorska serija, nešto nalik na ono što Louis C.K. radi u svojoj autorskoj seriji Louie, samo na Ansarijev način. Slično kao i kod Louija, Master of None je više serija skečeva iz komičareva stand upa nego klasična humoristična serija i baš kao i kod Louiea, ti su skečevi podšivenim nekakvim ozbiljnijim komentarom. Sad, Ansari nije C.K., i njegov se humor se ne bazira na apsurdu i depresiji.

Ansari je puno vedriji, Ansari je šminker i njegova je serija zapravo nešto plići i veseliji Louie, koji se kasnije pretvori u malu ljubavnu dramu.Najveća kvaliteta Master of None je to što je to lijepa serija. Lijepa u smislu da su vizuali lijepi. Likovi nose lijepu odjeću, stanovi u kojima žive su lijepi i jedu u lijepim restoranima. U svakom slučaju, serija je lagana, lijepa i odmara.

Može je se zdrobiti u dva dana zbog formata koji ne maltretira šprancom. Vrijeme ide linearno, glavnom liku se događaju stvari koje se nastavljaju u sljedećoj epizodi, ali s obzirom da se pretpostavlja da će se sezona pogledati u jednom sjedenju, nema potrebe nasilno izmišljati radnju za svakog lika u svakoj epizodi. Nekog Ansarijevog frenda upoznamo u drugoj epizodi i ne vidimo ga do devete. Kada se ponovno pojavi, znamo tko je, jer smo ga posljednji put vidjeli prije par sati, a ne prije mjesec dana. Serija prati ono što je glavnom liku, kroz kojeg gledamo seriju bitno, i ne umara s nepotrebnim podradnjama sporednih likova. Prva sezona izašla je 2015., a druga 2017.

American vandal

Na parkiralištu srednje škole u nekom malom američkom gradiću, netko je na 27 automobila profesora sprejem nacrtao penise. Svi su odmah znali da je za to kriv Dylan Maxwell, klinac koji je notoran po tome da konstantno izvodi slične gluppsti. Dylan nema alibi, jedan je od rijetkih koji je imao pristup sigurnosnim kamerama i školski odbor nema nikakve sumnje u to da je kriv. No, je li? Dva učenika novinarske sekcije u školi počinju raditi dokumentarac o tome je li Dylan kriv i njihov je materijal, zapravo, pseudodokumentarna serija American Vandal.

Iako možda na prvu zvuči ovako, malo bedasto, American vandal nije ni malo naivna serija. Postoji element humora, ali serija ima relativno ozbiljnu logiku, i da se slučaj penisa na automobilima profesora zamijeni istragom o serijskom ubojici, i da umjesto klinaca istragu rade dva detektiva od kojih je jedan stari razočarani alkoholičar a drugi mlad i nadobudan, dobili bi sasvim pristojan krimić.

American Vandal je dobra serija iz istog razloga zašto bi takav krimić bio dobar, samo što još ima i tu kvalitetu da povremeno nasmije. Može je se pogledati u jedan vikend zato što je snimljena kao film, a ne kao serija. Epizode se savršeno nastavljaju jedna na drugu, I nema konstantnog ponavljanja što je bilo prije, kao u serijama koje su snimane da se gledaju na tjednoj bazi. Pretpostavlja se da se gleda u jednom sjedenju pa referenca na nešto što se dogodilo prije ne mora biti osvježena s napornom sekvencom.

Love

https://www.youtube.com/watch?v=Ym3LoSj9Xj8

Judd Apatow režirao je ili producirao mali milijun filmova koji su zapravo isti kao serija Love (čiji je producent). Dakle, imate glavnog muškog lika, koji je neurotičan, čudan i ni po kojem kriteriju nije fizički privlačan. Imate glavnog ženskog lika, jako lijepu djevojku, oštrog uma, kojoj u životu ne ide najbolje. Njih se dvoje negdje sretnu i, iako on po ničemu nije njen tip, a on ne zna točno što bi s njom, krene ljubavna priča, začinjena s nešto solidnih doskočica, napušenim frendovima, tragičnim nesporazumima i velikim ljubavnim gestama.

Znači, filmovi Knocked up, 40 year old virgin, ili Forgetting Sarah Marshall, samo razvučeni u seriju. Osim ako nemate toliko razrađen i istančan ukus za film koji takav sadržaj naprosto vrijeđa, velike su šanse da ste u životu, ovim ili onim putem, nešto takvo gledali i da ste u tome, bar umjereno, uživali. Ako je tako, u seriji Love ćete također umjereno uživati, i to cijeli vikend jer serija prati zapravo svaki Netflixov recept za bingeanje.

Sezona je strukturirana kao film s uvodom, radnjom i zapletom, koriste se klifhengerima da vas zakače, ne umara konstantom potrebom da se svim likovima u svakoj epizodi nešto bitno dogodi, ne referira se konstantno na prošle epizode, format se tu i tamo malo uzdrma da se sve epizode ne pomiješaju u jednu veliku, i na kraju shvatite da već četiri sata gledate sasvim običnu ljubavnu komediju kakvu bi slučajno uhvatili na televizoru.