Markovina: Nova knjiga Dubravke Ugrešić potvrđuje da je riječ o najboljoj regionalnoj spisateljici
Telegramov kolumnist recenzira 'Brnjicu za vještice'
Nova knjiga Dubravke Ugrešić, ‘Brnjica za vještice’, sad već treća u nizu koju objavljuje u izdanju zagrebačke MaMe i pod uredništvom Petra Milata, potvrdila je sve ono što smo oduvijek znali. Ponajprije to da je riječ o najboljoj, ne samo hrvatskoj, nego i regionalnoj spisateljici, potom i to da za sve ove godine nije napravila ni najmanji kompromis s ovdašnjim nacionalizmima, ali ni s očekivanjima zapadne publike o tome kakav bi sadržaj trebali očekivati od nekoga s ovih prostora.
Na koncu, potvrdila je i dvije ne manje bitne stvari. Vlastitu izdvojenu poziciju, ne samo od sredine koju je napustila i povremeno joj se vraća, nego i od ostalih disidentskih figura iz devedesetih, s jedne strane. Ali i činjenicu da dugo i precizno pamti sve užase koji su se događali ovdje devedesetih.
Uz sve navedeno, ona je i u ovoj knjizi, kao i uvijek, cinična, zabavna i posve svjesna da dolazi iz nekog drugog vremena koje je pregaženo. Bilo da je riječ o odnosu prema nacionalizmu, prema novoj društvenoj stvarnosti u kulturnom svijetu ili na polju feminizma.
Knjiga ‘Brnjica za vještice’ sastoji se od dva dijela
Pojednostavljeno govoreći, Dubravka Ugrešić bi bila najsličnija Đoniju Štuliću, da je on uspio zadržati koncentraciju i lucidnost koju je imao prije definitivnog egzila, što se nažalost nije dogodilo. Moguće i zbog toga što je Ugrešić ipak zadržala vezu sa Zagrebom i čitavim postjugoslavenskim prostorom, što sa Štulićem nije slučaj. Uostalom, vjerojatno jest slučajnost, ali zanimljiva, da oboje danas žive u Nizozemskoj.
Knjiga ‘Brnjica za vještice’ sastoji se od dva dijela. Od kraćeg eseja posvećenog četrdesetoj godišnjici izlaska knjige ‘Štefica Cvek u raljama života’, u kojem autorica navodi istovremenu prihvaćenost među publikom, zajedljivost kolega iz akademske zajednice nakon izlaska romana, potom samostalni život tog djela i pop-kulturne reference koje su proizašle iz filma i koje je usputno slušala po javnom prijevozu. Ono što je u čitavoj priči najzanimljivije jeste osvrt na svjetski uspjeh ‘Dnevnika Bridget Jones’ koji je došao znatno kasnije od Štefice, sa sličnom idejom.
Ova anticipacija interesa publike, ponavlja se u drugom dijelu knjige u vidu naslućivanju budućih događaja, kada Ugrešić citira pasus iz svoje knjige ‘Američki fikcionar’, objavljene 1993. godine u kojoj junakinja izbjegla iz Jugoslavije govori američkoj psihijatrici o tome kako nije nemoguće da se rat dogodi i SAD-u i da se sruši Empire State Building, dok joj se ova s nevjericom podsmjehuje.
‘Donosi zanimljivu epizodu kataloga Mire Furlan ‘
Taj drugi, opsežniji dio knjige predstavlja razgovor Merime Omeragić s Dubravkom Ugrešić, koji jest objavljen u formi intervjua, ali takvog u kojem su autoričini odgovori dugi i po nekoliko kartica teksta, zbog čega nimalo ne odstupa od njenih dosadašnjih knjiga eseja.
U ovom dijelu knjige ona ogoljuje Aleksandra Flakera i Vladu Gotovca, razmatra činjenicu nedostatka žena u kanonu književnosti, osvrće se na recentnu nacionalističku stvarnost, ismijava koncept kulturnih identiteta i opsesiju čistoćom jezika, piše o populizmu i njegovom napadu na kulturu, vraća se na likovanje koje je pratilo njen otkaz i odlazak s Filozofskog fakulteta, donosi zanimljivu epizodu kataloga Mire Furlan kojeg je namjeravala pokazati američkim producentima, spominje fenomenom iscjelitelja i famoznog Bracu, poražavajući odnos velikih monoteističkih religija prema ženama, ali i afirmira recentnu književnu produkciju autorica s ovih prostora.
‘Pred sobom imamo još jednu sjajnu knjigu Dubravke Ugrešić’
Iz svega navedenog možda je najzanimljivije izdvojiti dio knjige koji vraća u fokus priču o uništavanju knjiga u Hrvatskoj devedesetih godina i knjigu Ante Lešaje koja se iscrpno bavila tom temom, te njen današnji pogled na tekst o vješticama i sudski ishod na kojeg je čekala sedamnaest godina.
Iza svega je ostalo jasno razočarenje činjenicom da se stvar promatrala kao izdvojeni incident, a ne kao sustavan progon neistomišljenika koji je počeo sa ženama. Ukratko, pred sobom imamo još jednu sjajnu knjigu Dubravke Ugrešić, autorice koja nam ne dopušta da se opustimo i normaliziramo iščašenu nacionalističku stvarnost u kojoj živimo.