Mladi pisci Sanja Srdić Jungić i Josip Kralik izbacili su dva zgodna djela žanrovske proze; ljubić i fantasy. Toplo ih preporučam
U prvu knjigu zaljubio sam se gore od pubertetlije, a u drugoj bi se odlično snašao George Lucas
Hrvatska je odvajkada patila od kompleksa prema žanrovima. Još u ona vremena kad je bila u okvirima Jugoslavije, imala je opsesivnu ideju da su žanrovi nešto nisko i beskorisno. Paranoično se bojala žanrova i prezirala ih, kao da će žanrovski radovi spriječiti visokoparnu umjetnost u svetoj misiji osvjetlanja obraza naciji. Tom idiotskom stavu, srećom su ovdje prkosili brojni autori žanrovskog nerva, stvarajući na filmu, u teatru i literaturi, sjajna djela. Zato me uvijek strašno raduje kad se na sceni pojavi štogod novo iz žanrovskih radionica.
Mlada zagrebačka spisateljica Sanja Srdić Jungić, u svojih tridesetak godina, i sama je poput chick-lit junakinje prošla čitav niz životnih izazova – od diplome komunikologije do statiranja u globalnom megahitu „Igri prijestolja“, rada u PR agenciji, kampanjama za izbor gradonačelnika i marketinških poslova u jednom knjižarskom lancu. Spisateljski instinkt i umijeće nosila je odmalena, čuvajući ih u ladicama i laptopima, po rastresitom teretu nedovršenih radova.
Zaljubio sam se gore od pubertetlije
Primjerice, prototekst za ovaj roman prvijenac napisala je još 2014., u obliku priče na 17 stranica. „Kiselio“ se taj materijal jedno tri godine, sve dok, kako sama veli, iznervirana nekim ljubavnim romanom koji je pročitala, nije odlučila pronaći „onu glupost koju je one večeri napisala…“ Sva sreća da je Sanju instinkt natjerao da otpakira to iz sebe i da je na javu pustila bogatu maštu i urođeni ritam zamamne priče. Rodio se tako roman „Zvijezde među nama“, prvorazredno štivo melodramskog i ljubavnog žanra, žestoki ljubić s pokrićem.
A kad je sudbina još spojila Sanju Srdić Jungić i producentsko-izdavačkog maga Nevena Kepeskog (roman je ovog proljeća objavila njegova izdavačka kuća MEDIA BAR), scena je zahvalno mogla uzdahnuti, gutajući uzbudljive Sanjine stranice. Malo je reći da „Zvijezde među nama“ imaju sve prerogative hita. U taj romansni roman koji se naprosto lijepi za prste, zaljubio sam se gore od pubertetlije.
Fantastičan predložak za TV seriju
Fabula je delikatesna. Mlada Nora, na pragu je tridesetih, nezadovoljna učmalim poslom i ranjena od raspada ljubavne veze. Daje otkaz i odlazi u Dubrovnik, statirati na setu hollywoodskog mega-spektakla. Ondje susreće svog idola iz tinejdžerskih serijala, a sada superstara ove produkcije, Lucasa Wintera. Razapeta između strastvenog i karizmatičnog Lucasa i šeretskog i pouzdanog Ivora, asistenta redatelja na produkciji, Nora će proživjeti burna iskušenja, lomove i propitivanja. Proći putešestvije od Hrvatske do Amerike i natrag. I na kraju poslušati srce – jedini mogući kompas, još od iskona.
Sanja Srdić Jungić izvrsno je iskoristila insajdersko iskustvo nakupljeno na „Game of Thrones“ setu, pedantno gradeći živu atmosferu „backstagea“. Nesumnjivo zaražena tamošnjim spleenom („I konačno, set. Nakon predugih dana iščekivanja duboko je udahnula i ogledala se oko sebe. Slani miris mora miješao se sa slatkastim mirisom umjetnog dima“, tako počinje roman), ne bježi ni od vrckave autoironije i cinizma. Naravno, ne ugrožavajući moćnu i emotivnu, sjajno nabrijanu ljubavnu jezgru, punu iskričavih dijaloga.
Često me je po autentičnosti analize specifičnog mikrosvijeta (u ovom slučaju filmske industrije) Sanja podsjetila na kultnog bestseller mahera Arthura Haileya (“Hotel”, “Aerodrom”, “Kotači”, “Mjenjači novca”). A plastičnim slikanjem glamurozno gorkastih karaktera, krize identiteta, seksa i fatalne igre spolova, sjajno nastavlja tamo gdje je Harold Robbins stao.
Nakon čitanja “Zvijezde među nama”, shvatio sam da Sanja Srdić Jungić sad ima gadnu frku: mi zahtijevamo još, dok joj prsti ne otpadnu! Ako treba, ići ćemo i na referendum. Trebam li uopće naglasiti da je ovo prava blagodat od predloška za razornu melodramsku tv-seriju, od koje bismo prste lizali. Elem, producenti ne časite časa.
Kralik je stvorio izvanredno fantasy djelo
Tridesetsedmogodišnji Osječanin Josip Kralik nije statirao u GOT-u, ali iz njegove radionice stiže nam prvo spisateljsko ostvarenje koje raskošno barata istim standardima kao proslavljeni knjižni serijal Georgea R. R. Martina. Profesijom je Kralik vezan za drevne zidine Muzeja Slavonije, gdje kao restaurator strpljivo bdije nad riznicom prohujalih stoljeća. Napajajući baterije izvorištem historije, otpustio je sve inhibicije i neustrašivo se bacio u nišu fantasy žanra, kod nas jedva korištenu.
Roman “Mor – plodovi osvete” (Naklada Jesenski i Turk) izvanredno plovi na krilima “sword & magic” atmosfere. Bravurozno držeći konce napetosti i epske čarolije, Kralik stvara arhetipsku okosnicu vestern situacije: usamljeni antijunak Mor, tvrdokuhani individualac i plaćenik, u sumrak dolazi u grad.
Mursa koja počiva na korumpiranim političarima i mračnim čarobnjacima podložna je osvajačima i u stalnoj je tenziji između rata i mira. U takvom grubom ozračju, Morovo srce osvojit će divlja i samosvojna Veronika, vilinska djevojka mističnih sposobnosti. Njihova ljubav razbuktat će se u pogonsko gorivo za konačni obračun sa silama mraka.
I George Lucas bi uživao
Kralikova rekonstrukcija Murse začudna je u beskompromisnom miksanju srednjovjekovnih artefakata i posve slobodne ivanvremenske imaginacije. Moguće je da se Josipova saga odvija i u vremenu poslije neke gadne kataklizme, kad se barbarstvo opet javilo nakon resetirane stvarnosti. Izmaštavajući čitave narode, grandiozna lica i jezične legure, Kralik u “Moru” kao da ispisuje avanturističku knjigu postanka.
U njegovom svijetu bi se George Lucas savršeno snašao. Obilje zabave, turbulentnih obrata, paganskih i artificijelnih prizora, udahnuo sam iz “Mora” i nadrogirao se užitkom. Ne olabavivši suspense ni milimetar, gradeći i surovu i sirovu emociju, Kralik je lucidno oslikao tmastu i paranoičnu atmosferu jedne zagušljive ksenofobne sredine. Koja u jednoobraznom stroju gramzivosti i destrukcije ne podnosi pojedince sa stavom. Izopćenike plemenitog srca i ogrubjele vanjštine, spremne na udarce i ožiljke.
Unatoč tehnološkim mijenama kroz stoljeća, ta se glavna društvena bitka između bezličnog krda i individualaca uznositog čela, nikada ne mijenja. Uz gomilu vrhunske zabave, ovaj Kralikov gorki podtekst jasan je k’o dan.
