Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Možda će vas zanimati da neizbježna šahovnica, zapravo, predstavlja utvrdu

Napravili smo mali vodič kroz heraldiku

ZADNJA IZMJENA: lip. 16, 2018
Foto: PIXSELL

U časopisu Gordogan (br.35-36) ove je zime objavljena zanimljiva studija u kojoj se tvrdi: šahovnica je zapravo bedem. Objašnjavaju to dr. sc. Stjepan Ćosić s Hrvatskih studija i Mate Božić, koautori studije “Nastanak hrvatskih grbova: Podrijetlo, povijest i simbolika od 13. do 16. stoljeća”.

“Hrvatski grb sa šahiranim poljima predstavlja bedem, zid, predziđe ili samu tvrđavu iz čega proizlazi njegova jasna premda polimorfna simbolika obrane, snage i sličnih asocijacija. Iako je od kraja 15. stoljeća u različitim oblicima bio raširen u retorici i simbolici svih naroda od Baltika do Sredozemlja, motiv se najdublje urezao u simbolički identitet Hrvatske”, pišu Ćosić i Božić.

Legenda o partiji šaha

Posljednjih se godina iznose različita tumačenja o simbolici šahiranog grba. Temelje se na labavim pretpostavkama koje zadiru u prapovijest, etnogenezu Hrvata, indo-iransku simboliku. Popularno je tumačenje da bijelo i crveno polje na grbu simboliziraju Bijelu i Crvenu Hrvatsku.

Dugovječna je i legenda o partiji šaha koju je s mletačkim duždom navodno igrao kralj Stjepan Držislav. Pobijedivši u šahu otkupio je slobodu i stavio šahovsku ploču na svoj grb. U nekim se tekstovima povezuje s teorijama o iranskom porijeklu Hrvata, no svi se ti mitovi tiču predheraldičkog doba.

Dr. sc. Stjepan Ćosić s Hrvatskih studija i Mate Božić u studiji navode brojne indicije da je car Maksimilijan I. Habsburški imao ključnu ulogu u kreiranju šahiranog grba Hrvatske. U obliku srebrno-crvenoga šahiranoga štita javlja se sredinom devedesetih godina 16. stoljeća.

Posljednji vitez i prvi propagandist

Autori navode dva ključna događaja: poraz hrvatske vojske na Krbavskom polju i Maksimilijanov uspon. Rođen samo par desetljeća nakon Gutenberga, car Maksimilijan I. bio je prvi vladar koji je u propagandne svrhe koristio moć tiska i ilustracija.

U rukama nije imao stvarni kapital niti centralni dvor, teritorij kojim je vladao nije bio jedinstven, pa se morao poslužio marketingom, medijskom kampanjom i “vizualnom ideologijom”. Bio je posljednji vitez i prvi propagandist, piše američki povjesničar Larry Silver u knjizi Marketing Maximilian.

Pod njegovom su supervizijom nekih od najvažnijih umjetnika tog vremena poput Albrechta Dürera, Hansa Burgkmaira, Petera Vischera st. producirali ilustrirane knjige, medalje, grbove, oružje i velebne mauzoleje.

‘Kao tvrđavu branimo’

Upravo u vrijeme Krbavske bitke 1493. Maksimilijan je bio u jednoj od svojih “križarskih” faza tijekom kojih je aktivno pratio turske prodore i osmišljavao obrambenu politiku u kojoj je Hrvatska imala ključno mjesto. U svojoj pseudobiografiji Weisskunig Krbavsku bitku naziva Bitkom Hrvata (Der Crabaten Slacht), navode Ćosić i Božić.

Nakon katastrofalnog poraza hrvatske vojske na Krbavskom polju 9. rujna 1493. hrvatsko plemstvo južno od Gvozda tek izabranom caru Maksimilijanu I. Habsburškom šalje pismo. Traže pomoć od cara i ističu svoju obrambenu ulogu ‘tvrđave’ u borbi protiv Osmanlija.

Svoju situaciju opisuju ovako: “… preko sedamdeset godina opiremo se strašnomu neprijatelju, izlažući svoj život i svoje blago. Kao tvrđavu branimo, koliko je moguće, sa svojim životima kršćanske države…”. Maksimilijan im odgovora u listopadu 1493. poručujući kako je već zapovjedio svojim kapetanima da se pridruže obrani Hrvatske.

Godinu dana nakon poraza, pišu papi i caru. Nazivaju se ‘kulom’ i ‘predziđem kršćanstva’. “Sve okolnosti ukazuju kako je upravo tada na Maksimilijanovom dvoru bio konačno oblikovan šahirani grb Kraljevine Hrvatske, koji u okviru svoje simbolike sadrži upravo prikaz tvrđave ili zwingermauera”, objašnjavaju autori.

Stilizirani prikaz bedema

“Potaknut tim pozivima i sam je Maksimilijan 1498. naziva predziđem, imajući u vidu obranu nasljednih habsburških pokrajina: Kranjske, Štajerske i Koruške. Kako bi istaknuo novu habsburšku ulogu i misiju u obrani Hrvatske kao “predziđa kršćanstva” Maksimilijan je u svojoj vladarskoj heraldici kao znamenje Hrvatske najkasnije 1494. godine počeo koristiti stilizirani prikaz bedema”, piše u studiji.

Izvorni prikaz tvrđave heraldički je preoblikovan u šahirana polja postupkom likovne redukcije i stilizacije. Zidni se raster ‘pretvorio’ u šahiranu plohu s pravilnim kvadratima. Na izvorno habsburško podrijetlo nastanka grba ukazuje i primjena heraldičkog metala i boje šahiranih polja, budući da su crvena i srebrna (bijela) bile tradicionalne boje Habsburgovaca.

Od Wappenturma do Trijumfalnog luka

Prvi takav poznati prikaz, s crveno-srebrnim naizmjeničnim kvadratima, nastao je najkasnije upravo 1494. godine, a nalazi se na jednoj fresci samostana u tirolskom Bolzanu. Nešto je stariji od mnogo poznatijeg fresko-prikaza, sa srebrno-crvenim naizmjeničnim kvadratima, iz tirolskog Innsbrucka (1495.) na kojem se srebno-šahirani znamen nalazi u srcu središnjega Maksimilijanova grba.

“Šahirani hrvatski grb je 1497. Maksimilijan smjestio na glasoviti Wappenturm, grbovni toranj dvora u Innsbrucku za čiju je konstrukciju i ukrašavanje najzaslužniji bio carski slikar i arhitekt Jörg Kölderer. Nalaze se i u sklopu dva najveća Maksimilijanova grafičko-propagandna projekta, Trijumfalnoj povorci i Trijumfalnome luku. Dva raskošno kolorirana grba Hrvatske na zastavama u Trijumfalnoj povorci veoma su slična onima iz kuće Zeller”, navode Ćosić i Božić.