Možda niste znali, ali Bauhaus arhitektura i dalje živi u Tel Avivu. I upravo kreću u veliku obnovu tih zgrada
Arhitekti koji su obrazovanje stekli u prestižnoj njemačkoj školi doselili su u Izrael
Kad su židovski arhitekti koji su tridestih godina prošlog stoljeća bježali iz Njemačke pred nacističkim progonima stigli u Palestinu, odmah su se dali u gradnju svojih novih domova i tako su etablirali građevinski stil Bauhausa na Bliskom istoku.
Osamdesetak godina kasnije te su građevine prepoznate kao kulturno naslijeđe svjetskog ranga i upravo se počinje sa sveobuhvatnim renovacijama dijela Tel Aviva koji se naziva Bijeli grad. Tim se povodom oglasila i njemačka ministrica građevinarstva i zaštite okoliša Barbara Hendricks jer je cijeli projekt kooperativne prirode. Savezna Republika Njemačka u njega je uložila 2,8 milijuna eura.
Projekt “Centar Bijeli grad” važan je zbog toga što se ne radi o još jednom u nizu muzeja posvećenih arhitekturi Bauhausa (takvi već postoje u Berlinu i Dresdenu), nego je riječ o projektu žive spomeničke zaštite jer će Bijeli grad i dalje zadržati svoju rezidencijalnu funkciju.
Tel Aviv – grad moderne
Tel Aviv je pravi grad moderne već od samih svojih začetaka, a sve je počelo kad je nekolicina cionista u travnju 1909. godine kupila nekoliko pješčanih parcela kako bi na njima izgradili svoje nove domove. Grad je rastao nevjerojatno brzo, a taj je proces urbane ekspanzije svoj vrhunac doživio upravo u tridesetim godinama 20. stoljeća zbog naleta europskih izbjeglica. Tome u prilog ide i podatak da se u tom destljeću broj stanovnika utrostručio – popeo se na 150.000.
Gradnja u tim, za Europljane, ekstremnim uvjetima iziskivala je majstore zanata koji nisu trebali obaviti samo kreativni dio posla nego i jednu vizionarsku arhitektonsku ideju prilagoditi uvjetima klime kakva vlada u Tel Avivu.
Avangardni arhitekti u Tel Avivu mogli su se raspojasati kao nigdje drugdje na svijetu, barem ne u to vrijeme. Projektirali su kuće jasnih linija, minimalističkog pristupa pri promišljanju o detaljima, a sve su odreda bile obojene u bijelo kako bi u što većoj mjeri reflektirale sunčevu svjetlost. Gotovo futuristički izgled Tel Aviva u to ga je vrijeme činio najmodernijim gradom na svijetu.
Svjetska kulturna baština
Cijela je ova arhitektonska bajka kolektivno osviještena tek 2003. godine kad je pokrenut projekt uvrštavanja Bijeloga grada na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. Devastirano naslijeđe iz vremena izraelskog Bauhausa (tako se službeno ovaj podstil zove) tad su strani investitori prepoznali kao potencijalno unosan posao.
Otkad su gradske vlasti počele sufinancirati obnovu ovog prepoznatljivog urbanog pejsaža, cijene tih nekretnina su se popele na višemilijunske sume, a dosad je obnovljena otprilike jedna polovica od svih 4000 originalnih građevina i one se nalaze u kategoriji spomeničke baštine.
Materijali su trenutačno najveći problem cijelog ovog restauratorskog projekta. Nacistička je Njemačka, naime, tridesetih godina postigla sporazum sa Židovima. Oni su se smjeli preseliti u Palestinu uz uvjet da sav svoj imetak prepuste državi, a zauzvrat bi dobili građevinski materijal od kojeg su poslije i izveli cijeli projekt Bijeloga grada. U međuvremenu su svi ti materijali postali nedostupni pa se dovodi u pitanje apsolutna vjernost rekonstrukcije.