Mogu li mapiranje kvartova i šetnja kroz Zagreb biti ozbiljna umjetnost?
Ljudi iz "Mapiranja Trešnjevke" vode građane u šetnje kvartom
Svi rođeni Zagrepčani reći će vam, u maniri pravih lokalpatriota, da je svaki zagrebački kvart poseban na svoj način, bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu. Premda, dakako, ne postoji potpuno pozitivno ili negativno iskustvo, pa su tako ekstremna mišljenja o nekim gradskim četvrtima na kraju krajeva samo to – mišljenja, i predrasude koje su se oblikovale tijekom vremena. Ipak, koliko god pokušavali biti objektivni, činjenica je da u zagrebačkom urbanom pejzažu Trešnjevka nekako zauzima posebno mjesto. Nekad najveća gradska općina, Trešnjevka je 1999. administrativno podijeljena na četvrti Trešnjevka – sjever i Trešnjevka – jug, čime su službeno definirane njezine granice i identitet za novo tisućljeće.
U arhitektonskom smislu, Trešnjevka je koloplet najrazličitijih suprotnosti koje su zapravo tipične za Zagreb
u cjelini, ako izuzmemo najuži centar stameno definiran Zelenom potkovom i tradicionalnom habsburškom arhitekturom, mada i tamo sve više prodiru nove tipologije koje sa sobom nose neke nove vrijednosti (primjeri nove zgrade Muzičke akademije na Trgu maršala Tita i urbanističkog rješenja nove pješačke zone u rasponu od Ulice Augusta Cesarca do Stare Vlaške, čiji se dio službeno naziva Trgom Europe). Međutim, na Trešnjevci već godinama paralelno žive visoki stambeni neboderi i poslovne zgrade zajedno s ostacima grozdova prijeratnih kućica iz vremena dok je selo tek postajalo gradom, kao i blokovi poslijeratnih zgrada za zbrinjavanje radničke klase koje na Trešnjevci nikada nije manjkalo.
Gdje su granice Trešnjevke?
Granice Trešnjevke u kolektivnoj su svijesti građana fluidne. Kad u neobaveznom razgovoru govorimo o Trešnjevci, nekako najčešće mislimo na njezin najuži dio, tzv. Staru Trešnjevku (ili stariju), odnosno pravocrtni potez od Ciboninog tornja do Remize duž Tratinske i Ozaljske ulice (nekada Ulice Rade Končara), te kvartove i stambene blokove koji gravitiraju oko te kičme sjeverne Trešnjevke. No, službeno, Trešnjevka obuhvaća cijeli nemali pojas grada južno od željezničke pruge i sjeverno od Save, zapadno od Savske ceste i dalje na tu stranu, s otvorenim svršecima nakon Remize i Fallerovog šetališta uz potok Črnomerec. Vrlo prometna Zagrebačka avenija dijeli Trešnjevku na sjeverni i južni dio.
Najveći dio južne Trešnjevke u svakodnevnoj se komunikaciji jednostavno naziva Jarunom, a obuhvaća danas visokourbanizirana naselja Gajevo, Gredice, Horvati, Srednjaci, Staglišće, Vrbani i sam Jarun, dok se Knežija i Prečko percipiraju kao zasebni entiteti. Sjeverna Trešnjevka pak uključuje Staru, Ciglenicu, Ljubljanicu, Pongračevo, Remizu i Vurovčicu, s izdvojenim naseljima Voltinom i Rudešom. Vizura ta dva pola Trešnjevke i u očima je upućenog promatrača bitno različita.
Dok je južna Trešnjevka bliska Novom Zagrebu sa svojim planiranim naseljima, tipiziranim zgradama i ogromnim zelenim površinama, uske ulice sjeverne Trešnjevke (pored glavnih prometnica) čuvaju mnogo osebujnog ruralnog duha koji se u Zagrebu osim u podsljemenskoj zoni može pronaći još samo ovdje, te na Peščenici i u pojedinim zakutcima Ravnica, i naravno u Dubravi. Međutim, na Trešnjevci je to i turistu ili putniku namjerniku nadohvat nogu.
Kvartovski urbani nomadi
Prošle godine živio sam na Trešnjevci s djevojkom kao podstanar oko pet mjeseci, i to kratko ali intenzivno razdoblje bilo je dovoljno da mi potvrdi sve ono što sam prije o njoj samo pretpostavljao (o Trešnjevci, ne o djevojci). Uličice koje se granaju sjeverno od Ozaljske prema pruzi utočište su najraznovrsnijih srdačnih orižinala i malenih dvorišta u kojima se osebujno živi, u onome što je Johnny Štulić nekada zvao “životom običnog tempa”. Opjevao je on i Remizu, gdje “kada Zagreb izranja iz sna” dvojica konduktera “razbijaju lozom krizu”.
Remiza je neobično čvorište puteva, točka sjeverne Trešnjevke u kojoj su svi njezini kontrasti možda najizraženiji (kao i na živopisnoj tržnici). Nekoliko povećih nebodera gleda na potok koji sporo prolazi, pokraj njega su se nanizale kućice prizemnice, a penzioneri igraju balote, dok preko mostića šetača čeka fantastična ulica sa svim sadržajima potrebnima čovjeku, od restorančića do knjižnice, od stomatologa do centra za bioenergetiku. Istinski život na sjeveru.
Danas Trešnjevka ima neke nove pjesnike i poznavaoce koji srastveno rade na očuvanju njene baštine i boljem razumijevanju njezine sadašnjosti. Riječ je o pokretačima projekta i web-stranice “Mapiranje Trešnjevke – nevidljivi kvart“, koji djeluju kroz Centar za kulturu Trešnjevka, jedan od dva-tri najagilnija u gradu, te okupljaju sve zaljubljenike u Trešnjevku i njezine žitelje. Početna točka svega bilo je otvaranje neformalnog Facebook profila “Mapiranja Trešnjevke” u travnju 2013., da bi već u studenom iste godine bila realizirana samostalna web-stranica koja do danas sadrži bazu od 270 tekstova (i mnogo fotografija) s različitim trešnjevačkim temama i motivima.
Projekt “Mapiranje Trešnjevke”
Svojevrsni manifest pokretača glasi: “Cilj projekta istraživanje je lokalnog identiteta Trešnjevke. Namijenjen je svima koji se kreću Trešnjevkom, realno ili virtualno, a zanima ih trešnjevačka povijest, sadašnjost, možda čak i budućnost, njene osobitosti, događanja, skriveni detalji, priče i mitovi, njeni nepoznati likovi – a sve to kroz razne edukativne akcije: šetnje, foto-safarije, radionice i sve drugo što nam može pomoći pri ulasku u srce samog kvarta, a i u srca trešnjevačkih stanovnika svih dobnih i socijalnih skupina. Želja nam je da sve što čujemo, vidimo, okusimo, pomirišemo i naslutimo istovremeno i zabilježimo na način dostupan svima. Bit će to slika Trešnjevke kakvom ju vidimo mi, njeni realni i virtualni stanovnici.”
Urednici web-stranice i voditelji projekta – Saša Martinović Kunović (CKT), Vanja Radovanović, Konstantnina Kralj (Sekcija mladih Društva arhitekata Zagreba), Mladen Sokele i drugi, intenzivno surađuju s drugim inicijativama, udruženjima i centrima sličnog profila, kao što su “Akupunktura grada” u sklopu DAZ-a i “Muzej kvarta” udruge Kontraakcija, ali i Narodno sveučilište Dubrava koje je prvo u Zagrebu krenulo s konceptom “mapiranja kvartova” i multimedijalnih i interaktivnih istraživanja svih njihovih osobitosti i karakteristika. Među ključnim aktivnostima “Mapiranja Trešnjevke” momentalno su relativno česte istraživačke šetnje, u kojima znatiželjni građani zajedno s voditeljima pješače kroz Trešnjevku uzduž i poprijeko, otkrivajući nepoznate detalje i zanimljive priče od kojih Trešnjevka vrvi.
Neformalne istraživačke šetnje
Takve šetnje sve su češće u Zagrebu ne samo u sklopu ovog projekta, a poanta im je da pružaju građanima (ali i putnicima) mogućnost upoznavanja svoga grada na nešto drugačiji način, kao i skretanja s kolosijeka svojih uobičajenih putanja, kako bi se stvarala nova iskustva i odnosi koji će doprinositi razvijanju zajednice i svijesti o brizi spram javnog prostora. U podtekstu “Mapiranja Trešnjevke” općenito je ideja obnavljanja i učvršćivanja mikrozajednica ljudi koje su se sposobne brinuti same o sebi i kreirati životne navike i vrijednosti koje će odudarati od mentaliteta sklonog brzom konzumiranju i još bržem trošenju. Agenda što boljeg i svrsihodnijeg spoznavanja vlastitog životnog prostora od presudnog je značenja za njegovo bivanje javnim, otvorenim i inkluzivnim prema svakome tko ga želi i treba koristiti.
Na manje političnoj razini, takve aktivnosti pomažu nam da se svojim neposrednim okruženjem uvijek iznova iznenađujemo, otkrivajući njegove slojeve koji su se desetljećima, možda i stoljećima taložili a da toga nismo bili svjesni. Naprosto je lijepo uroniti u tajnovitost grada koja je možda takva jer ju nitko ranije nije osvjetljavao, što ne znači da će zbog toga izgubiti nešto od svoje nepredvidivosti i šarma. Uglavnom, osobe i stvari koje volimo, volimo tim više što ih bolje poznajemo, a to podrazumijeva i odgovornost prema njima. Zato su ljubav prema gradu i učenje o njemu u neraskidivoj vezi.
Sljedeća šetnja “Mapiranja Trešnjevke” održava se 8. svibnja pod naslovom “Knežija i Srednjaci – od sela preko predgrađa do grada“, a vodit će ju Vanja Radovanović. Kako kaže voditelj, “ne propustite potragu za tragovima metamorfoze tih kvartova iz seoskog naselja preko predgrađa u naselje suvremenih stambenih zgrada. Potražimo zajedno tragove nestale Mogorićke ulice, krenimo u šetnju po najmanje dvije dvodjelne ulice i u posjet misterioznoj garaži!” Možda je baš ovo trenutak da se i vi i ja uključimo u projekt i razmislimo o načinima “mapiranja” naših vlastitih kvartova. Jer čak i blokovi najnovijeg datuma skrivaju neka iznenađenja, ako ništa drugo priče o onome što je bilo prije njih, kao i slutnje onoga što će doći poslije.