Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Nastavlja se show na Akademiji; i Sveučilište smatra da je omiljeni profesor nelegitimno potjeran u mirovinu, dekan se ne da

Novi detalji slučaja Damira Sokića, profesora zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti za kojeg se bori ogromna većina studenata

ZADNJA IZMJENA: svi 8, 2019
Foto: Vjekoslav Skledar

Na velikom zidu porte Akademije likovnih umjetnosti na Jabukovcu prije nekoliko dana svanuo je novi grafit slikara i omiljenog profesora Damira Sokića zbog kojeg su studenti početkom travnja podignuli pobunu radi njegovog odlaska u mirovinu. Kao što smo već pisali, prije nekoliko tjedana na tom se istom zidu, zahvalio svojim studentima na podršci, a daljnji razvoj događaja potaknuo ga je na novu poruku studentima. “Što je humus fašizma?”, napisao je sprejem Sokić preko cijelog zida, ogorčen situacijom na Akademiji, kao i činjenicom da se akcija njegovih studenata potpuno izignorirala od strane novog dekana Tomislava Buntaka.

“Atmosfera koja je zavladala je atmosfera straha i ljudi su zatečeni i šute, a šutnja je humus fašizma. Jer ako šutiš, stvari prolaze, a Buntak je toga svjestan i ide korak po korak i samo osvaja prostor. Humus fašizma je pustinja iz koje ništa ne raste pa niti ruka u zrak koja se javlja za riječ, osim sve ruke istodobno. Prisjećam se što je jedan frustrirani i beskrupulozni slikar u stanju učiniti. Šutnja je kolaboracija, tako smo to nekad zvali.”

Tako objašnjava svoju poruku na zidu Sokić i dodaje kako je situacija na Akademiji trenutno takva da, kada bi imao dijete, ne bi ga upisao na istu. “Ne bih ga tamo pustio, a na temelju čega? Na temelju toga kako se ponašaju prema studentima. Da moje dijete koje je student netko ovako ošamari, odgurne i ne prizna kao osobu? Pa što će u takvoj školi koja ga treba učiti upravo suprotno, slobodi za koju se umjetnik mora boriti i to je njegovo poslanje. Tako da u toj školi trenutno ne bi imao što naučiti. I ovo što govorim je opako i teške su to riječi, ali nažalost imam argumente za to”, oštar je Sokić.

Što stoji u dokumentu zagrebačkog Sveučilišta?

Da podsjetimo, profesori nakon 65 godina starosti ne moraju prestati raditi, ako za njih na Akademiji još uvijek postoji potreba, te im se svake dvije godine produžuje ugovor o radu. Sudeći po reakcijama njegovih studenata, za gospodinom Sokićem ta potreba još uvijek postoji, ali novi dekan ne dijeli to mišljenje. Prema riječima Damira Sokića i Dubravke Babić, grafičarke i slikarice, sadašnje profesorice i nekadašnje dekanice Akademije, postupak kojim se nije produžio Sokićev ugovor, nije bio potpuno legitiman. Prema njima, Katedra kojoj je dano na odlučivanje o ostanku Sokića nije mogla donijeti takvu odluku bez tajnog glasovanja Vijeća. To potvrđuje i dokument, koji je o slučaju Sokić napisala glavna tajnica zagrebačkog Sveučilišta Heni Hajdić, a potpisala ministrica obrazovanja Blaženka Divjak.

U zaključku dokumenta, kojeg je i Telegram dobio na uvid, stoji kako Hajdić nigdje nije pronašla dio kojim se propisuje takav postupak putem Katedre, te da bi se što hitnije trebao donijeti Pravilnik o postupku produljenja radnog odnosa za profesore iznad 65 godina. Kako takav pravilnik (poslovnik) još uvijek ne postoji, predložen je ponovni odlazak na Vijeće s tim problemom, te tajno glasovanje o produženju Sokićevog ugovora. No, na zadnje održanom Vijeću prije tjedan dana, do glasanja nije došlo jer je dekan Buntak rekao da je ta točka riješena na prethodnom Vijeću, iako tajnog glasanja tada nije bilo.

Nadali su se reviziji postupka

“Iako imam dobre osnove za tužbu, znam da bi to trajalo godinama i to je utrka mrtvog konja. Što on jako dobro zna, a ako on mene želi tužiti zbog onog što sam rekao u prošlom tekstu objavljenom na Telegramu, neka me tuži. Ovo što je napravio bila je potpuna improvizacija. O tako važnim stvarima odlučuje Vijeće akademije, kaže Sokić te naglašava da postoji i novi moment u priči. Naime, nakon tog Vijeća na kojem je Buntak pročitao mišljenje Katedre o odlasku Sokića, sastao se, kaže, Nastavnički odsjek na kojem radi, te se izrazila želja da se krene u reviziju postupka kako je predloženo u zaključku dokumenta zagrebačkog Sveučilišta. “Na tom sastanku bila je i predstavnica studenata koji su potpisali peticiju. Postavila je dekanu pitanje jesu li profesori tu zbog studenata ili su studenti tu zbog profesora? Nije ju ni pogledao i samo je rekao da od svoje odluke ne odustaje. I nije ju više nitko ništa pitao”, prepričava Sokić, te dodaje kako su sastanak napustili s uvjerenjem da će se o prijedlogu Odsjeka glasati na sljedećem Vijeću.

“Kad se Vijeće okupilo, mnogi su očekivali glasovanje, a donesene su i plave kuverte koje se dijele članovima Vijeća za potrebe tajnog glasovanja. Kada je dekan vidio da je veliki dio Vijeća tu i da neće proći ono što si je zamislio, rekao je da se o prijedlogu Odsjeka neće raspravljati. Ja sam dignuo ruku na što mi je dobacio ‘nema rasprave ne dam ti riječ.’ Neki drugi članovi Vijeća su isto probali nešto reći, ali nikome nije dao pričati. Ja sam poludio, dignuo se i jako povišenim tonom rekao kako je on sramota samome sebi i cijeloj ovoj instituciji, te da to više nije pitanje moje penzije. Dobacio sam mu i da nakon svih ovih iskustava niti ne želim više raditi na ALU. Rekao sam mu i da se malom djetetu u vrtiću treba dati pažnja ako nešto traži, a kamo li ne šezdeset i jednom punoljetnom čovjeku koje je potpuno izignorirao. Pokazao mi je rukom prema van. Očito se uplašio Vijeća. Kuverte nisu upotrijebljene, vraćene su. Ja sam se pokupio i otišao. Kasnije sam čuo da su se mnogi polako osipali. Ljudi su mu odlazili i po ne znam koji put se moljakalo da se ostane zbog kvoruma.”

I bivša dekanica podržava Sokića

Na Jabukovcu smo se našli i s profesoricom Dubravkom Babić, inače nekadašnjom dekanicom koja je za vrijeme rukovođenja akademijom napravila niz važnih poteza poput osnivanja odsjeka animacije, restauracije i konzervacije, te multimedije. Uvela je terensku nastavu, te obnovila i stavila u pogon zgradu akademije na Jabukovcu. “Uvijek sam govorila o najpozitivnijim događajima na Akademiji. Hvalila sam i slavila tu instituciju jer je imamo zašto slaviti. I kada se ovako nešto događa, budem žalosna”, počela je priču profesorica, te je dodala kako pokušava gledati na cijelu stvar iz pozicije dekana, jer je i sama obnašala tu funkciju.

“Vjerujem da će ovaj novi dekan dobro potegnuti i da će napraviti mnogo dobrih stvari za Akademiju. No, ovo što se dogodilo kada je kolega Sokić doslovce smaknut, nisam mogla podržati. Nažalost, nije se išlo po statutu Sveučilišta, niti statutu ALU, nego po usmenoj predaji, običajnom pravu, po kojoj Katedra odlučuje o sudbini profesora. Do sada nikada nije bilo negativne odluke Katedre. I normalno da su se kolege zapitale kako to baš sad? Ja sam bila uvjerena da će Sokićev slučaj, kao do sada svi slučajevi, bez problema proći, pucnula je prstima Babić. “Osim toga taj sastanak Katedre bio je sazvan u veljači kada su neki profesori, koji bi siguro zauzeli Sokićevu stranu, bili na praznicima”, otkriva Babić i prepričava kako je nakon te odluke otišla na Sveučilište kod Heni Hajdić gdje je dobila spomenuti dokument. “I ipak sam bila u pravu, nije bilo sve po pravilima izglasano”, govori Babić i ponavlja dio iz zaključka kako Katedra ne može samostalno bez tajnog glasovanja Vijeća donositi takve odluke.

“Pazite, kada sam ja bila dekanica, Sokić je isto radio rusvaj, ali on je takav tip čovjeka i umjetnika. I ja sam isto bila bijesna, ali nikada nisam dozvolila da naše prepirke i svađe utječu na moje odluke jer znam da je dobar profesor i odličan umjetnik. Jednostavno, fenomenalna jedna energija. I još nešto, on radi 24 sata dnevno i ne ovisi o plaći Akademije, pa da zbog toga želi ostati”, govori nam Babić te nastavlja kako su, obojica, i Sokić i Buntak zapravo vrsni umjetnici i pedagozi koji su nažalost došli u sukob. I to njihovo neslaganje dovelo je do ovoga. “Meni je Buntak simpatičan i kad sam došla predavati na Akademiju, on mi je bio prva generacija studenata. Još i danas pokazujem svojim studentima Buntakove studentske grafike. Tako da ja s njim imam dobra iskustva, ali taj nepremostivi animozitet između te dvojice ljudi krenuo je narušavati međuljudske odnose.”

Ja bih se smrznula da sam primila toliko potpisa

Babić kaže da je velika stvar što je skupljeno toliko potpisa, iako većini tih studenata Sokić nije bio profesor .“Vjerujte mi ja bih se stresla da dobijem 61 potpis da se to dogodilo u mojem mandatu. Iako su se i tada skupljali nekakvi potpisi, ali ovo je do sada neponovljiva brojka jer je to skoro 65 posto Nastavničkog odsjeka”, govori Babić i zaključuje kako je jako teško studentima koji se trebaju odreći svojeg profesora, te kako su i ovi ostali studenti svojim potpisom dali na znanje da ne žele da se to i njima slučajno dogodi.

“Profesor Sokić je jedan divan pedagog. Za poželjeti. On je svojim studentima organizirao izložbe u relevantnim izložbenim prostorima, a sve iz vlastitog džepa. Ja sam rekla na zadnjem sastanku Odsjeka da je meni netko mojeg profesora oduzeo i zabranio pred diplomom, ja ne znam što bih napravila. Ovo je borba za svojeg profesora i to je toliko bitno! On je beskompromisno sudjelovao u njihovom razvoju i sad ga odjednom samo tako maknu. Da se to dogodilo bilo gdje u Europi ili Americi i da se zataškao taj 61 glas studenata, to bi bio presedan i snosila bi se odgovornost”, govori profesorica Babić.

Sve sam napravio legitimno

U kabinet profesorice pozvali smo i dekana Tomislava Buntaka do kojeg prije objave prošlog teksta nismo uspjeli doći. Došao je i pristao na razgovor, a na pitanje koje je njegove stajalište u ovoj cijeloj situaciji odgovara da je sve vrlo jednostavno. “Da bi profesoru Sokiću ponovno produžio ugovor na dvije godine bilo je potrebno definirati što je to iznimna potreba. Dakle, to nije redoviti proces da vi samo dođete na Vijeće i da Vijeće glasuje. Što se tiče razmišljanja o iznimnoj potrebi, mi smo na Akademiji podijeljeni na odsjeke i katedre. Katedre su one koje razmišljaju o kadrovskoj popunjenosti, a predsjednik Katedre ima poseban zadatak razmišljati o pomlađivanju nastavnog kadra. Znači i Katedra je ta koja definira otprilike tu iznimnu potrebu za pojedinim profesorom, a Vijeće glasa jedino ako postoji iznimna potreba”, objašnjava Buntak svoje viđenje stvari.

Kad smo ga zamolili da komentira zaključak glavne tajnice Sveučilišta Heni Hajdić, odgovorio je: “Ja sam pojasnio, mi smo morali definirati iznimnu potrebu, a po zakonu o produljenju, koji je nevezan uz naš statut i uz statut Sveučilišta, stoji da, ako produljujete profesoru morate definirati što je iznimna potreba za njih, a ako niste definirali tu iznimnu potrebu on niti ne ide dalje u proces. I da, smatram da je sve legitimno”, govori Buntak i u daljnjem razgovoru priznaje kako je godinama imao sukobe i neslaganja s profesorom Sokićem.

“Profesor Sokić i ja imamo određeni sukob u konceptu kako se neke stvari rade, a pitate me ima li taj nategnuti odnos veze s ovim ne produžavanjem ugovora? Recite, kakve bi veze mogao imati nategnuti odnos s odlaskom u mirovinu nekog tko ima 67 godina?, odgovara Buntak i dodaje kako je mogao izaći u susret studentima da diplomiraju, ali da u ovom slučaju nije izašao. “Mišljenja sam da, ukoliko studenti nisu bili unaprijed upozoreni od strane kolege Sokića, da postoji mogućnost da nakon jedne godine više neće moći predavati, dakle ukoliko nisu bili upozoreni, to je onda njegova krivica”.

Petra Smoljak
Telegram autor
12 članaka Više o autoru
Više s weba