Neki su estonski studenti napravili čarobne instalacije u šumi
Projektirali si tri drvena megafona i tako dali šumi glas
Negdje u Estoniji leži nekoliko drvenih megafona. Okruženi su otocima mahovine, zelenim lišćem i borovinom. Svaki od njih usmjeren je na drugu stranu svijeta. I premda te idilične tvorevine izgledaju kao relikti nekih prošlih vremena, radi se o skulpturama studentata arkitekture estonske Akademije za umjetnost, a smještene su u parku prirode Pähni.
Projekt je inspiriran idejom poznatog estonskog književnika u semiotičara Valdura Mikite da izgradi prvu šumsku knjižnicu na svijetu. Vodeći se za njegovom idejom Akademija je poslala grupu studenata u šumu kako bi istražili što čitanje u šumi zapravo znači. No, ta je ideja uskoro u potpunosti zamijenjena nekom drugom kad su istraživači naletjeli na priču jedne bake.
Čudnovata priča koja se otela kontroli
“U početnoj smo fazi studente slali u šumu na nekoliko dana da u njoj pronađu inspiraciju za neki mogući koncept”, pojasnio je Hannes Parks, voditelj projekta. “Seminar je neslavno propao kad je nakon par sati intelektualnog razglabanja helikopter počeo kružiti nad nama, a nakon par minuta se je u šumu slila i horda policajaca.”
Ispostavilo se da je neka lokalna starica odlučila u tom istom dijelu šume gljivariti, ali se izgubila u mračnoj šumi. Stoga su studenti ostatak seminara iskoristili kako bi policajcima pomogli pri traženju starice. “Cijeli smo je dan bezuspješno tražili, a kišilo je k’o iz kabla. Na kraju smo iz medija saznali da se baka nakon 24 sata pojavila doma i jedino na što se požalila bilo je šmrcanje”, rekao je Parks.
Megafoni koji otvaraju duše
Koliko se god ova priča činila nepovezanom s projektom o kojem čitate, Hannes Parks je uvjeren da je upravo taj trenutak bio ključan za realizaciju projekta šumskih megafona. Na ideju čitanja u šumi kroz megafone došla je studentica Birgit Õigus (koja se vodi kao autorica skulpture). Ona je naime koncept čitanja riječi zamijenila konceptom čitanja zvukova, inspirirana uptravo potragom za izgubljenom bakom.
“Simbolični oblik megafona trebao bi korisnicima pomoći da se fokusiraju i čuju. No, tae se skulpture mogu koristiti i u obrnutom smjeru – kroz njih možete pojačati zvukove koje proizvodite sami”, pojasnio je voditelj projekta.
Studenti su usto na ovom projektu surađivali i s inženjerima zvuka kako bi poboljšali kvalitetu zvuka. No, jedinstveno fizičko iskustvo slušanja ipak nije bio njihov prioritet. “Cijeli je projekt dosta kontekstualan i osmišljen je baš kako bi istaknuo ideju estonske šume”, dodao je Parks. “Možda će ovo sad zvučati pomalo ezoterično, ali ono što smo mi htjeli postići je da otvorimo dušu korisnika tih megafona.”
