Kad je netom nakon prvog vala pandemije koronavirusa prihvatio ulogu u SF trileru ‘65′ – koji se upravo vrti u hrvatskim kinima – Adam Driver vjerojatno je pomislio: svijet ide k vragu i ovo mi je možda posljednja uloga, pa zašto ne uzeti još jedan honorar?
Moguće je da mu je to bila kazna za neku izgubljenu okladu, a moguće je i da su ga redatelji-scenaristi filma Scott Beck i Ryan Woods nečime ucijenili, stvarno ne znam, no svako je objašnjenje plauzibilnije od onoga da je Driver dobio ovaj scenarij u ruke i pomislio – evo dobrog materijala za film.
S odlično primljenim ‘Mjestom tišine’ (gdje su bili samo scenaristi) Beck i Woods pokazali su da znaju napisati solidan film s malo dijaloga, no ni u kojem mi se trenutku ‘65′ nije učinio kao išta drugo osim potpunog debakla (s nemalim budžetom od 90 milijuna dolara) i ranog kandidata za filmski promašaj godine.
Kratka epizoda na zemljolikom planetu Somaris
Na početku ugledamo planet Somaris, smješten negdje u kozmosu prije 65 milijuna godina. Na njemu se pilot Mills (Driver) upravo oprašta od svoje žene i kćeri tinejdžerice: najavljuje im dvogodišnju misiju u kojoj će zaraditi dovoljno da plati tretman za kćerinu bolest. Stanovnici Somarisa, koliko vidimo po ova tri lika, izgledaju identično kao ljudi i govore engleskim jezikom, pa iako su dovoljno napredni da imaju međugalaktičke krstarice, zdravstveno osiguranje i dalje funkcionira po američkom modelu plati ili umri.
Obiteljska priča nakon toga pada u drugi plan: osim na kasnijim snimkama ili hologramima, ni majku ni kćer nakon ovih nekoliko minuta više ne vidimo. Potom pratimo krstaricu kako se probija kroz nepoznati pojas asteroida: dok svi ostali spavaju u svojim komorama, pilot Mills pokušava spasiti stvar, ali sve rezultira prilično bezveznim i nespektakularnim padom na njemu nepoznati planet. Svi su osim njega mrtvi, odnosno barem tako misli dok nedaleko od broda ne pronađe putnicu broj 35, djevojčicu Kou (Ariana Greenblatt).
Kako ne govore istim jezikom, a njegov je uređaj za prevođenje pokvaren u padu, Mills djevojčici nekako uspije slagati da su njezini roditelji još uvijek živi i da će ih pronaći – kako zgodno pokazuje jedan od njegovih naprednih uređaja – baš na jednom od vrhova relativno obližnjeg brda, gdje se nalazi kapsula za bijeg. Sav je film načelno stisnut u tu formulaičnu i monotonu rutu od točke A do točke B, dosljedno isprekidanu sitnim, rutinskim preprekama bez trunke stvarnog uzbuđenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svaka opasna scena razriješena spasom u zadnji čas
Činjenica da su pronašli nepoznat planet (za koji dakako znamo da je riječ o Zemlji prije 65 milijuna godina), činjenica da na njemu mogu disati bez ikakvih pomagala i da je ispunjen čudesnim stvorenjima koje će gledatelji lako prepoznati kao dinosaure, Millsa i njegovu nepovjerljivu i tihu suputnicu nimalo ne fasciniraju, kao da su već naviknuli padati na nepoznate planete.
Onda kad govore, njihovi su pokušaji dijaloga nespretni i nezanimljivi, i koliko god se trudio, ni Adam Driver ne može unijeti malo života u njih. Ništa manje nezanimljive nisu ni akcijske scene: načelno, sve na ovom planetu pokušava pojesti svaku drugu vrstu, pa sve na tom planetu, logično, pokušava pojesti Millsa i Kou, pri čemu za samoobranu imaju jednu prilično zgodnu automatsku pušku i neku vrstu eksplozivnih kuglica.
Svaka potencijalno opasna scena razriješena je spasom u posljednjoj sekundi, a da bismo ilustrirali koliko su daleko otišli s klišejima, dovoljno je spomenuti da u jednom trenutku djevojčica Millsu pruži spasonosnu granu – i izvuče ga iz živog pijeska. Nekoliko scena i motiva veoma je nonšalantno prekopirano iz filmova srodne tematike (Jurski park, Godzilla). Treba reći, Mills za civilnog pilota fantastično barata puškom, iako će se u nizu drugih situacija njegove odluke uglavnom činiti u najbolju ruku čudnim, u najgoru poprilično glupim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Druga najveća greška u životu Adama Drivera
U međuvremenu smo saznali još koji detalj iz Millsova života (nijedan iz djevojčinog jer do kraja ostaje suštinski nijema), a uočili smo i nepoznato nebesko tijelo u letu prema zemlji (što bi to mogli ići prema planetu nakrcanom golemim reptilima prije 65 milijuna godina?).
Fascinantno je s kakvom su lakoćom i nezainteresiranošću redatelji odlučili otkriti ono što je uz malo domišljatosti moglo biti glavni moment oneobičavanja radnje filma. Soundtrack je rijetko iznad otužne razine filma, fotografija je osrednja unatoč zanimljivim lokacijama močvarnog i šumskog područja, ali je zato CGI razmjerno solidan.
I puno prije nego dođemo do mlohave završnice gdje Millsu i njegovoj prijateljici prijete golemi krvoločni reptili i plamteća opasnost s neba, Beckov i Woodsov film utone u živi pijesak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko god voljeli Adama Drivera, treba reći da mu je ova uloga vjerojatno druga najveća greška u životu, odmah nakon one kad je s 18 godina stupio u američke marince. Možda ima kockarske dugove?
Ni Adam Driver nije mogao spasiti SF triler '65', ranog kandidata za najveći filmski promašaj godine
Koliko god voljeli Adama Drivera, treba reći da mu je ova uloga vjerojatno druga najveća greška u životu
Svaka potencijalno opasna scena razriješena je spasom u posljednjoj sekundi, a da bismo ilustrirali koliko su daleko otišli s klišejima, dovoljno je spomenuti da u jednom trenutku djevojčica Millsu pruži spasonosnu granu – i izvuče ga iz živog pijeska. Nekoliko scena i motiva veoma je nonšalantno prekopirano iz filmova srodne tematike
Kad je netom nakon prvog vala pandemije koronavirusa prihvatio ulogu u SF trileru ‘65′ – koji se upravo vrti u hrvatskim kinima – Adam Driver vjerojatno je pomislio: svijet ide k vragu i ovo mi je možda posljednja uloga, pa zašto ne uzeti još jedan honorar?
Moguće je da mu je to bila kazna za neku izgubljenu okladu, a moguće je i da su ga redatelji-scenaristi filma Scott Beck i Ryan Woods nečime ucijenili, stvarno ne znam, no svako je objašnjenje plauzibilnije od onoga da je Driver dobio ovaj scenarij u ruke i pomislio – evo dobrog materijala za film.
S odlično primljenim ‘Mjestom tišine’ (gdje su bili samo scenaristi) Beck i Woods pokazali su da znaju napisati solidan film s malo dijaloga, no ni u kojem mi se trenutku ‘65′ nije učinio kao išta drugo osim potpunog debakla (s nemalim budžetom od 90 milijuna dolara) i ranog kandidata za filmski promašaj godine.
Kratka epizoda na zemljolikom planetu Somaris
Na početku ugledamo planet Somaris, smješten negdje u kozmosu prije 65 milijuna godina. Na njemu se pilot Mills (Driver) upravo oprašta od svoje žene i kćeri tinejdžerice: najavljuje im dvogodišnju misiju u kojoj će zaraditi dovoljno da plati tretman za kćerinu bolest. Stanovnici Somarisa, koliko vidimo po ova tri lika, izgledaju identično kao ljudi i govore engleskim jezikom, pa iako su dovoljno napredni da imaju međugalaktičke krstarice, zdravstveno osiguranje i dalje funkcionira po američkom modelu plati ili umri.
Obiteljska priča nakon toga pada u drugi plan: osim na kasnijim snimkama ili hologramima, ni majku ni kćer nakon ovih nekoliko minuta više ne vidimo. Potom pratimo krstaricu kako se probija kroz nepoznati pojas asteroida: dok svi ostali spavaju u svojim komorama, pilot Mills pokušava spasiti stvar, ali sve rezultira prilično bezveznim i nespektakularnim padom na njemu nepoznati planet. Svi su osim njega mrtvi, odnosno barem tako misli dok nedaleko od broda ne pronađe putnicu broj 35, djevojčicu Kou (Ariana Greenblatt).
Kako ne govore istim jezikom, a njegov je uređaj za prevođenje pokvaren u padu, Mills djevojčici nekako uspije slagati da su njezini roditelji još uvijek živi i da će ih pronaći – kako zgodno pokazuje jedan od njegovih naprednih uređaja – baš na jednom od vrhova relativno obližnjeg brda, gdje se nalazi kapsula za bijeg. Sav je film načelno stisnut u tu formulaičnu i monotonu rutu od točke A do točke B, dosljedno isprekidanu sitnim, rutinskim preprekama bez trunke stvarnog uzbuđenja.
Svaka opasna scena razriješena spasom u zadnji čas
Činjenica da su pronašli nepoznat planet (za koji dakako znamo da je riječ o Zemlji prije 65 milijuna godina), činjenica da na njemu mogu disati bez ikakvih pomagala i da je ispunjen čudesnim stvorenjima koje će gledatelji lako prepoznati kao dinosaure, Millsa i njegovu nepovjerljivu i tihu suputnicu nimalo ne fasciniraju, kao da su već naviknuli padati na nepoznate planete.
Onda kad govore, njihovi su pokušaji dijaloga nespretni i nezanimljivi, i koliko god se trudio, ni Adam Driver ne može unijeti malo života u njih. Ništa manje nezanimljive nisu ni akcijske scene: načelno, sve na ovom planetu pokušava pojesti svaku drugu vrstu, pa sve na tom planetu, logično, pokušava pojesti Millsa i Kou, pri čemu za samoobranu imaju jednu prilično zgodnu automatsku pušku i neku vrstu eksplozivnih kuglica.
Svaka potencijalno opasna scena razriješena je spasom u posljednjoj sekundi, a da bismo ilustrirali koliko su daleko otišli s klišejima, dovoljno je spomenuti da u jednom trenutku djevojčica Millsu pruži spasonosnu granu – i izvuče ga iz živog pijeska. Nekoliko scena i motiva veoma je nonšalantno prekopirano iz filmova srodne tematike (Jurski park, Godzilla). Treba reći, Mills za civilnog pilota fantastično barata puškom, iako će se u nizu drugih situacija njegove odluke uglavnom činiti u najbolju ruku čudnim, u najgoru poprilično glupim.
Druga najveća greška u životu Adama Drivera
U međuvremenu smo saznali još koji detalj iz Millsova života (nijedan iz djevojčinog jer do kraja ostaje suštinski nijema), a uočili smo i nepoznato nebesko tijelo u letu prema zemlji (što bi to mogli ići prema planetu nakrcanom golemim reptilima prije 65 milijuna godina?).
Fascinantno je s kakvom su lakoćom i nezainteresiranošću redatelji odlučili otkriti ono što je uz malo domišljatosti moglo biti glavni moment oneobičavanja radnje filma. Soundtrack je rijetko iznad otužne razine filma, fotografija je osrednja unatoč zanimljivim lokacijama močvarnog i šumskog područja, ali je zato CGI razmjerno solidan.
I puno prije nego dođemo do mlohave završnice gdje Millsu i njegovoj prijateljici prijete golemi krvoločni reptili i plamteća opasnost s neba, Beckov i Woodsov film utone u živi pijesak.
Koliko god voljeli Adama Drivera, treba reći da mu je ova uloga vjerojatno druga najveća greška u životu, odmah nakon one kad je s 18 godina stupio u američke marince. Možda ima kockarske dugove?