Nitko do danas nije znao priču o slikarici koja je prije 100 godina promijenila odnos prema lezbijskoj umjetnosti
Brooks je uglavnom slikala žene, i tako nesvjesno utjecala na život lezbijki danas
Kad je Edouard Manet predstavio svoju sliku “Olimpija” u Parizu 1865., izazvao je ogroman skandal. Ovaj prikaz gole žene na krevetu bio je previše eksplicitan za tadašnje društvene norme. Podjednako šokantna bila je i “Gola Maja” Francisca Goye, koja se pojavila gotovo pola stoljeća prije Manetove “Olimpije”.
No postoji jedan rad koji je jednako bitan i kontroverzan kao ova dva spomenuta, a gotovo nikad se ne spominje. Riječ je o slici iz 1910. godine naziva “White Azaleas”. Ovaj senzualni prikaz gole žene koja leži na kauču u svojoj kući i čije oči izbjegavaju pogled promatrača ističe se od ostalih sličnih djela iz tog perioda zbog jedne stvari; autor je žena.
Romaine Brooks rođena je 1874. u Rimu kao Beatrice Romaine Goddard, dijete vrlo bogatih roditelja. Otac je napustio obitelj dok je bila vrlo mala, pa se majka brinula o njoj i bratu. Imala je vrlo teško djetinjstvo, obilježeno majčinim zlostavljanjem. Romaine je shvatila da je jedini način da pobjegne od svakodnevnih trauma taj da se posveti crtanju, iako joj je i to majka branila. Kad je imala 7 godina majka ju je ostavila da živi u malon stanu njihove kućne spremačice u New Yorku, kako bi ona mogla mlađeg brata odvesti u Europu na liječenje. Romaine je krenula u školu Episkopalne crkve, a kasnije u samostan u Italiju.
Nije marila za konformizam
Ubrzo je shvatila da tamo nema što raditi te se preselila u Rim gdje je počela studirati umjetnost na fakultetu gdje je bila jedina žena. Za vrijeme studiranja trpila je često seksualno uznemiravanje. Jednom prilikom kolega student je na njenom stolu ostavio otvorenu knjigu u kojoj su bili podcrtani pornografski sadržaji. Romaine je reagirala tako da je uzela tu knjiga i s njom ga opalila po glavi.
Očito je da nije puno marila za konformizam i ponašanje u skladu s društvenim očekivanjima. Povezala se s umjetnicima koji su također voljeli kontrirati normama i od kojih su većina bili boemi i homoseksualci.
https://artsandcrafts28.tumblr.com/post/50365840739/romaine-brooks-the-cross-of-france-1914
Kad su početkom 20. stoljeća u kratkom periodu preminuli njezin brat i majka, Romaine je nasljedila obiteljsko bogatstvo i zbog te financijske slobode mogla se preseliti u Pariz. Tamo se udala za svog gay prijatelja, pijanista Johna Ellingtona Brooksa. Iako gotovo nikome nisi bili jasni razlozi njihova braka, neki pretpostavljaju kako je ona samo htjela društvo i kako se bojala za financijsko stanje svog prijatelja.
Whistler promijenio njeno poimanje slikarstva
No njihov brak je bio kratkog vijeka. John Brooks nije bio sretan s njenom kratkom kosom i muškobanjastim stilom. Romaine je postala ogorčena njegovim pokušajem da cenzurira njeno ponašanje i način na koji se oblači, i njih dvoje su se zauvijek razišli.
Negdje u to vrijeme Romaine Brooks je došla u doticaj s radovima Jamesa Abbott McNeill Whistlera, američkog slikara koji je živio u Velikoj Britaniji. Oduševila se s načinom na koji je on u svojim djelima koristio isključivo zagasite boje, za razliku od većine drugih slikara fauvizma koji je bio vrlo popularan pravac u to vrijeme i kojeg su karakterizirale vesele boje.
Ona je prihvatila Whistlerov stil slikanja, i 1910. je u Parizu prvi put predstavila svoje radove. Najupečatljviija slika bila je već spomenuta “White Azealeas”, koja je bila portret njene kratkoročne ljubavnice i dugogodišnje muze Ide Rubinstein. Brooks je u njoj vidjela utjelovljenje njena umjetničkog ideala.
Usprkos opsesije ljepotom Ide Rubinstein, Romaine Brooks je najdužu ljubavnu vezu ostvarila s Natalie Barney, američkom spisateljicom koja je živjela i djelovala u Parizu. Njih dvije su zajedno provele 50 godina. Romaine je bila fascinirana njenim radikalnim idejama koje je prakticirala kroz tradicionalne forme.
Utjecala na povijest umjetnosti
Kroz svoju karijeru Brooks je uglavnom slikala žene, i na taj način nesvjesno oblikovala život lezbijki u 21. stoljeću; nekad nabijene seksualnošću, nekad hladne, nekad muškobanjaste, nekad potpuno ženstvene. Ali kakve god, sve su bile neopterećene tuđim mišljenjem. Slikala je stvarne ljude, a ne fantazije.
Danas je seksualnost i ljubav između istog spola svakodnevni motiv kod umjetnika. U vrijeme kad je stvarala Romaine Brooks to je bilo potpuno drukčije. Žene kao objekti požude drugih žena se gotovo nikad nisu vizualizirale na platnu. Brooks je to samostalno promijenila i na taj način utjecala na povijest umjetnosti i jednakost spolova.