Nitko se nije oprostio od Fiamenga kao Zlatko Gall; perfektno je objasnio tko je taj veliki čovjek bio
'Otišao je i on, posljednji od utemeljitelja onoga što smo navikli zvati dalmatinska šansona'
Od jučer preminulog novinara i pjesnika Jakše Fiamenga javno su se oprostili brojni prijatelji i ljubitelji njegove poezije, ali nitko to nije učinio kao Zlatko Gall. Fiamengov kolega iz redakcije Slobodne Dalmacije sjajno je objasnio tko je pokojni pjesnik bio: jedan od utemeljitelja dalmatinske šansone, čovjek koji je stvorio tu vrstu glazbe, velikan u rangu Arsena Dedića, Zdenka Runjića i Olivera Dragojevića.
Gall je posebnu pažnju posvetio pitanju je li pokojni Fiamengo bio pjesnik ili tekstopisac. Premda u njegovim šansonama nema ničega jeftinoga, prvoloptaškoga i banalnog, Fiamengo je ipak bio pjesnik, kaže Gall, pa objašnjava: „Tajna Fiamengovih uglazbljenih stihova – ali i onih drugih – je bezobrazno jednostavna. Jakša je naime uvijek bio samo jedno – pjesnik. A njegovi uglazbljeni „tekstovi“ – poezija. Koja se, čak i kad je u nešto slabijem glazbenom pakiranju, otisnuta na papiru otimlje prosječnosti šlageraškog stihoklepstva.”
Antologijske skladbe
Mada su sjajni sami po sebi, Fiamengovi stihovi svoju punu veličinu dosezali su spojeni s melodijama Zdenka Runjića i izvedbom Olivera Dragojevića, tumači Gall: „Je li se Fiamengu posrećilo da stotinjak njegovih pjesama – a sigurno ih je i više od 150 – uglazbi Zdenko Runjić, pa s Jakšinim (ali i Popadićevim i Zuppinim) stihovima i Oliverovim glasom u vječnost unese moćnu gomilicu antologijskih skladbi?
Možda, no pitanje se može postaviti i drugačije: je li veliki skladatelj Runjić imao sreću pa je u Fiamengovim stihovima otkrivao glazbu, mediteransku osjećajnost i osebujnu „južnjačku utjehu“ tako sugestivno iskazanu opojnom Oliverovom vokalnom „rašpom“? Oba su odgovora točna.”
Brojni pjevači i bolje klape
Prisjetivši se drugih pjevača koji su posegnuli za Fiamengovim stihovima, poput Meri Cetinić, Radojke Šverko, Tedija Spalata, Ibrice Jusića, Massima, Goran Karana, kao i „svake klape koja drži do sebe”, Gall je svoj oproštaj zaključio: “Slušajući uglazbljene Fiamengove stihove i velike pjevače koji su ih otpjevali, što drugo kazati osim: svaka ti čast Pjesniče! I – adio sad.”
Gall nije propustio priliku da na kraju bocne medij u kojem su on i Fiamengo zajedno radili. „Uzgred s Jakšom sam proveo mnoge godine u rubrici kulture Slobodne Dalmacije. Ima stoga neke jebene ironije u tome da ovaj moj “in memoriam” izlazi na Faceu, a ne u novinama u kojima smo proveli desetljeća.”